Tekst napisan nakon objave članka šibenskog kapetana (LINK), upućeno ministru Butkoviću. Tekst prenosimo u cijelosti.
Gdin. Butković vjerojatno nije stigao pročitati pismo koje je upućeno njemu osobno. Potpuno ga mogu razumjeti, jer svi mi imamo obaveze. Ali, uvijek postoji ono ali, ako se namjerno oglušio, to znači da se slaže s iznesenim činjenicama iz članka šibenskog kapetana. Žalosna je činjenica da se tako mogu ponašati prema našim pomorcima. Postojimo li mi uopće ili smo se fizički pretvorili u bankomate koje radu 24/7.
Za naša prava, potrebno je pisati svakom ministarstvu posebno, jer resori međusobno ne komuniciraju, vjerojatno su linije u prekidu.
Teško da se možemo snaći u tolikom broju Ministarstava, teško je pratiti vas i koje sve zakone provodite. Vjerojatno ste se i sami izgubili u administraciji.
Stoga Vas molimo da nakon što ste se upoznali s iznesenim činjenicama, razmislite u vezi dolje navedenog:
- Naš pomorac koji je zatočen u turskom zatvoru već više od sedam mjeseci, a naša javnost nije upoznata gdje smo stali u vezi spašavanja jednog ljudskog života. Navodno je SPH izjavio da je u kontaktu s odvjetničkim uredom, ali zar je velika je tajna o kojem odvjetničkom društvu se radi te zašto se ne može javno objaviti ime istog odvjetničkog ureda? Ako isti uopće i postoji.
Mi pomorci i ljudi dobre volje bi kreirali bi akciju za prikupljanje sredstava, ukoliko je to potrebno, za plaćanje usluge odvjetničkog ureda. Idemo se pokušati držati zajedno dolje navedene izreke:
Tko spasi jedan ljudski život – spasio je cijeli svijet”! - Pravo glasa pomoraca na izborima je pod Ministarstvom uprave. Gdje ste nestali?
- Zdravstveno osiguranje pod Ministarstvom zdravlja. Ministar Beroš vjerojatno ne zna ni da postojimo. Kako možemo plaćati usluge koje ne koristimo dok smo na brodu i tako sedam mjeseci godišnje.
- Nakon ostvarene starosne mirovine, smatram da je obaveza naše države da mirovinu poveća za 50%, tako da mi pomorci imamo mirovinu koja bi bila vrijedna poštivanja ljudskog dostojanstva. Zar je moguće da ste javnom sektoru povisili plaće i mirovine svima, osim pomoracima? Zašto su naše mirovine na prosjačkom štapu, kakvu poruku šaljete EU u vezi odnosa države prema pomorcima? Većina pomoraca s kojima sam pričao, sramota ih je da kažu iznos mirovine koju primaju. Neki od njih se i boje reći jer žive u strahu. Mislim da živimo u zemlji demokracije i slobodnog govora.
- Na pojedinim kompanijama oduzima se od plaće za razne doprinose, međutim kad dođemo kući ponovno plaćamo za isto. Je li moguće da možemo biti dva puta oporezivani, i to ne za mali iznos?
Isto pitanje upućeno je i sindikatu! Gospoda godinama sjedi u udobnim foteljama, s pristojnim primanjima. Godinama se biraju između sebe, a mi pomorci koji trebamo biti glavna tema, njima smo posljednja. Sve dobre zakone (a ima ih) jednostavno su kopirali od nas koji pišemo po raznim portalima. Daleko su od sindikata drugih pomorskih zemalja. Pojedinci nisu sposobni razmišljati za dobrobit pomoraca jer su odavno sestra vladajućih. Jednostavno im ne leži da budu uz nas jer na to nisu naviknuti, već poslušno klimaju glavama, uvijek govoreći DA vladajućima na sceni.
Ugodno društvo ih prati, plaćeni kritičari po društvenim mrežama!
Zaboravljeni pomorci!
Šibenski kapetan (podatci poznati redakciji)
**Mišljenja iznesena u tekstu ne moraju biti sukladna mišljenju redakcije, no to ne znači da nemaju pravo biti objavljena.**