Parobrod DAKSA izgrađen je 1911. godine u brodogradilištu John Readhead & Sons u South Shieldsu, Ujedinjeno Kraljevstvo, za brodarsku kompaniju Navigazione a Vap Unione iz Dubrovnika. Bio je čelični parobrod, dug 113,4 metra, s kapacitetom od 7500 tona tereta, a pokretao ga je parni stroj trostruke ekspanzije snage 2400 KS, omogućujući mu brzinu od 11 čvorova. Brod je plovio pod austro-ugarskom zastavom, a na dimnjaku je nosio oznaku kompanije UR.
DAKSA je svečano dočekana u Dubrovniku, svojoj matičnoj luci, 6. travnja 1911. godine. Prvi zapovjednik bio je kapetan Vicko Miloš. Međutim, 23. svibnja 1915. godine, Italija je, nakon objave rata Austro-Ugarskoj, zaplijenila brod dok je bio u Genovi, a vlasništvo je prešlo na talijansku državnu tvrtku Ferrovie dello Stato. Godine 1916. brod je preimenovan u SANTA ROSA i sljedećih sedam godina plovio je pod talijanskom zastavom.
Godine 1923. brod se vratio u hrvatske ruke kada ga je preuzela Dubrovačka parobrodarska plovidba a.d. i vratio mu izvorno ime DAKSA. Nažalost, 10. siječnja 1930. godine, DAKSA je isplovila na svoje posljednje putovanje iz Gruža. Nakon ukrcaja cementa u Vranjicu i iskrcaja u Tunisu, brod je preuzeo teret željezne rudače i zaplovio prema Rotterdamu. Dana 26. siječnja, uoči ulaska u Biskajski zaljev, brod je zadesilo veliko nevrijeme. U 13:07 sati, radio-telegrafist s DAKSE poslao je SOS signal nakon što je golemi val probio pokrov na skladištu broj 1, što je dovelo do prodora vode u brod. Posada je ubrzo opozvala poziv, no dva sata kasnije ponovno su poslali signal za pomoć, što je bio posljednji kontakt s brodom.
Pretpostavlja se da je DAKSA potonula 26. siječnja 1930. godine, 30 nautičkih milja jugozapadno od rta Finisterre u Španjolskoj, povukavši sa sobom svih 38 članova posade. Dva dana kasnije, ribari iz Portugala pronašli su ostatke broda, uključujući dijelove zapovjednog mosta, čamce i pojaseve za spašavanje s natpisom Dubrovnik.
Dubrovnik je proglasio dane žalosti od 9. do 13. veljače 1930. godine u čast poginulim mornarima. U more je spušten vijenac u znak sjećanja, a misa zadušnica održana je u Katedrali, gdje su se okupili rodbina i brojni Dubrovčani. Od te nesreće nijedan brod nije nosio ime DAKSA sve do 1978. godine kada je Luka Dubrovnik dala to ime svojoj pilotini, koja danas plovi kao ribarica imena VOGICA.
Cijeli članak pročitajte ovdje.
