Znajući da druge kolonijalne sile postaju sve aktivnije na Pacifiku, britanski Admiralitet odlučio je poslati Jamesa Cooka na još jedno putovanje, ovaj put s ciljem istraživanja južnih dijelova Zemlje.
Ekspedicija je krenula iz Plymoutha 13. srpnja 1772. godine. Imali su dva broda: Resolution, kojim je zapovijedao Cook, i Adventure pod zapovjedništvom Tobiasa Furneauxa. Na brodovima je bilo ukupno 193 člana posade, a Cook je imao najmoderniju navigacijsku opremu tog vremena.
Nakon dolaska do Rta dobre nade, brodovi su nastavili ploviti prema jugu. Vrijeme nije bilo na njihovoj strani, ali 17. siječnja 1773. godine Cook je postao prvi čovjek koji je prešao južnu polarnicu. Ekspedicija je zatim provela zimu na Novom Zelandu i posjetila Prijateljske otoke (danas Tonga), gdje su primijetili da lokalno stanovništvo koristi napredne tehnike zemljoradnje i brodogradnje.
Potraga za Velikim Južnim Kontinentom dovela ih je u jaku oluju, tijekom koje su se brodovi razdvojili. Furneaux se vratio na Novi Zeland i, nakon sukoba s Maorima, odlučio se vratiti u Englesku. Cook, međutim, nije odustao; nastavio je putovanje s Resolutionom i dosegao 71 stupanj južne geografske širine. Taj rekord nije bio nadmašen sve do 1933. godine. No, velika ledena barijera natjerala ga je da zaključi kako bi daljnje istraživanje bilo previše opasno.
Nakon toga, Cook je nastavio istraživati Pacifik. Ucrtavao je na kartu mjesta poput Uskršnjeg otoka, Nove Kaledonije i drugih područja. Ekspedicija se vratila u Englesku 30. srpnja 1775. godine, nakon što je prešla otprilike 96.000 kilometara. Cook je time dokazao da Veliki Južni Kontinent ne postoji, ali je predvidio postojanje velike ledene zemlje na Južnom polu, koja nije pogodna za kolonizaciju ili eksploataciju.
Po povratku, Cook je postao članom Kraljevskoga društva, stekavši veliku slavu u Britaniji, piše Povijest.hr.
