O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

Zašto se boca šampanjca razbija o novi brod?

Pomorci često kažu kako je brod poput čovjeka, pa je dolazak broda na svijet, baš kao i rođenje djeteta, događaj koji treba svečano obilježiti.

Tradicionalni običaj razbijanja boce šampanjca o trup novog broda prilikom njegovog porinuća ili prve plovidbe postoji već dugi niz godina, a vuče korijene iz davne prošlosti, kada su ljudi vjerovali da takva ceremonija donosi sreću.

Već stari Grci, Rimljani i Egipćani prizivali su božansku zaštitu za svoje brodove i posade, nadajući se uspješnoj plovidbi i izbjegavanju opasnosti na nemirnim morima. Stari Grci, na primjer, nosili su vijence od maslinovih grana i prskali brodove vodom u čast boga mora Posejdona, vjerujući da na taj način blagoslivljaju svoje brodove. U Rimu su, pak, razbijali posude s crnim vinom o pramac broda kako bi udobrovoljili Neptuna, boga mora. Drugi su narodi, poput Babilonaca i Vikinga, prinosili životinjske žrtve, dok su Tahitianci i Vikinzi vjerovali da bogovi traže ljudsku krv.

Religijski aspekt “krštenja” broda zadržao se sve do modernog doba, osobito u katoličkim zemljama. Zanimljiv je primjer iz 17. stoljeća kada su Malteški vitezovi posvećivali svoje brodove molitvama fratara i posipanjem svete vodice. U ranijim razdobljima, prije nego što su vjerski vođe preuzeli tu ulogu, brodove su blagoslivljali članovi kraljevskih obitelji ili vojni zapovjednici.

Jedan od poznatijih rituala zabilježen je 1610. godine, kada je princ od Walesa prisustvovao porinuću broda “Prince Royal”. Tom je prilikom pio crno vino iz skupocjenog pehara, a potom ga bacio u more – simboličan čin za sretnu plovidbu. S vremenom je ovaj običaj prilagođen, pa se umjesto bacanja pehara počelo razbijati boce vina. U 19. stoljeću vino je zamijenjeno šampanjcem, koji je tada bio simbol prestiža među aristokracijom te je smatran najprikladnijim pićem za takvu prigodu. Danas se taj običaj zadržao, a u nekim arapskim zemljama, umjesto šampanjca, za blagoslov broda koristi se devino mlijeko uz molitvu iz Kurana.

Pomorci često kažu kako je brod poput čovjeka, pa je dolazak broda na svijet, baš kao i rođenje djeteta, događaj koji treba svečano obilježiti.

Tradicionalni običaj razbijanja boce šampanjca o trup novog broda prilikom njegovog porinuća ili prve plovidbe postoji već dugi niz godina, a vuče korijene iz davne prošlosti, kada su ljudi vjerovali da takva ceremonija donosi sreću.

Već stari Grci, Rimljani i Egipćani prizivali su božansku zaštitu za svoje brodove i posade, nadajući se uspješnoj plovidbi i izbjegavanju opasnosti na nemirnim morima. Stari Grci, na primjer, nosili su vijence od maslinovih grana i prskali brodove vodom u čast boga mora Posejdona, vjerujući da na taj način blagoslivljaju svoje brodove. U Rimu su, pak, razbijali posude s crnim vinom o pramac broda kako bi udobrovoljili Neptuna, boga mora. Drugi su narodi, poput Babilonaca i Vikinga, prinosili životinjske žrtve, dok su Tahitianci i Vikinzi vjerovali da bogovi traže ljudsku krv.

Religijski aspekt “krštenja” broda zadržao se sve do modernog doba, osobito u katoličkim zemljama. Zanimljiv je primjer iz 17. stoljeća kada su Malteški vitezovi posvećivali svoje brodove molitvama fratara i posipanjem svete vodice. U ranijim razdobljima, prije nego što su vjerski vođe preuzeli tu ulogu, brodove su blagoslivljali članovi kraljevskih obitelji ili vojni zapovjednici.

Jedan od poznatijih rituala zabilježen je 1610. godine, kada je princ od Walesa prisustvovao porinuću broda “Prince Royal”. Tom je prilikom pio crno vino iz skupocjenog pehara, a potom ga bacio u more – simboličan čin za sretnu plovidbu. S vremenom je ovaj običaj prilagođen, pa se umjesto bacanja pehara počelo razbijati boce vina. U 19. stoljeću vino je zamijenjeno šampanjcem, koji je tada bio simbol prestiža među aristokracijom te je smatran najprikladnijim pićem za takvu prigodu. Danas se taj običaj zadržao, a u nekim arapskim zemljama, umjesto šampanjca, za blagoslov broda koristi se devino mlijeko uz molitvu iz Kurana.