O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

Optimizacija dolazaka brodova smanjuje štetne emisije za 25%

Rješavanje čekanja na sidrištu ključan je korak za smanjenje emisija i postizanje klimatskih ciljeva u pomorskom sektoru.

Nova studija UMAS-a i UCL Energy Institute-a otkrila je da optimizacija dolazaka brodova u luke uzimajući u obzir gužve i čekanja može smanjiti emisije stakleničkih plinova (GHG) tijekom plovidbe do 25% za određene vrste plovila, piše Safety4Sea.

Ključni zaključci studije:

  1. Vrijeme čekanja na sidrištu: Brodovi prosječno provedu 4–6% operativnog vremena godišnje (15–22 dana) čekajući na slobodan vez u lukama.
  2. Potencijal smanjenja emisija: Sporija plovidba kako bi se stiglo upravo kada je vez dostupan može značajno smanjiti emisije poput PM-a, NOx-a i SOx-a, što pozitivno utječe na lokalne zajednice blizu zona sidrišta.
  3. Razlike po vrstama brodova: Tankeri (nafta, kemikalije i plin) imaju dulja čekanja u usporedbi s kontejnerskim brodovima i brodovima za rasuti teret.
  4. Dodatno čekanje: Oko 20% vremena brodovi provode krećući se brzinom manjom od 3 čvora, što ukazuje na daljnji potencijal za poboljšanja.
  5. Emisije i brzina plovidbe: Neproporcionalan odnos brzine broda i potrošnje goriva omogućava znatne uštede u emisijama čak i uz relativno male prilagodbe brzine.
  6. Utjecaj veličine broda: Manji brodovi češće imaju dulja čekanja, pružajući značajan prostor za optimizaciju.
Foto: UCL i UMAS/Safety4Sea

Studija ističe da bi se emisije mogle značajno smanjiti pretvaranjem vremena čekanja u dulja, sporija putovanja. Ovo ne samo da smanjuje emisije, već povećava operativnu učinkovitost i smanjuje troškove. Kontejnerski brodovi, iako imaju kraća čekanja, nude najveći apsolutni potencijal smanjenja emisija zbog visokog ukupnog volumena emisija.

Rješavanje čekanja na sidrištu ključan je korak za smanjenje emisija i postizanje klimatskih ciljeva u pomorskom sektoru.

Nova studija UMAS-a i UCL Energy Institute-a otkrila je da optimizacija dolazaka brodova u luke uzimajući u obzir gužve i čekanja može smanjiti emisije stakleničkih plinova (GHG) tijekom plovidbe do 25% za određene vrste plovila, piše Safety4Sea.

Ključni zaključci studije:

  1. Vrijeme čekanja na sidrištu: Brodovi prosječno provedu 4–6% operativnog vremena godišnje (15–22 dana) čekajući na slobodan vez u lukama.
  2. Potencijal smanjenja emisija: Sporija plovidba kako bi se stiglo upravo kada je vez dostupan može značajno smanjiti emisije poput PM-a, NOx-a i SOx-a, što pozitivno utječe na lokalne zajednice blizu zona sidrišta.
  3. Razlike po vrstama brodova: Tankeri (nafta, kemikalije i plin) imaju dulja čekanja u usporedbi s kontejnerskim brodovima i brodovima za rasuti teret.
  4. Dodatno čekanje: Oko 20% vremena brodovi provode krećući se brzinom manjom od 3 čvora, što ukazuje na daljnji potencijal za poboljšanja.
  5. Emisije i brzina plovidbe: Neproporcionalan odnos brzine broda i potrošnje goriva omogućava znatne uštede u emisijama čak i uz relativno male prilagodbe brzine.
  6. Utjecaj veličine broda: Manji brodovi češće imaju dulja čekanja, pružajući značajan prostor za optimizaciju.
Foto: UCL i UMAS/Safety4Sea

Studija ističe da bi se emisije mogle značajno smanjiti pretvaranjem vremena čekanja u dulja, sporija putovanja. Ovo ne samo da smanjuje emisije, već povećava operativnu učinkovitost i smanjuje troškove. Kontejnerski brodovi, iako imaju kraća čekanja, nude najveći apsolutni potencijal smanjenja emisija zbog visokog ukupnog volumena emisija.

HTML Code here

Što nas pokreće

HTML Code here