Povijest prve motorne kočarice na Jadranu priča je o inovaciji i upornosti ribarskih vizionara
Premda su ribarski brodovi s motorima postojali u svijetu znatno ranije, prve pokušaje dubinskog povlačenja mreže, poznatog kao kočarenje, na Jadranu započeo je 1908. godine Ivan Skomerža iz Crikvenice. U te eksperimente uključio je parobrod “Dinko Vitezić” i motorni brod “Galeb”, prvi ribarski motorni brod na Jadranu, a vjerojatno i na cijelom srednjem i istočnom Mediteranu.
S velikom sigurnošću može se reći da je “Galeb” bio prva motorna kočarica na tim morima, piše Gorgonija.
Razvoj ribarske flote
Do početka Prvog svjetskog rata, Skomerža je u Crikvenici razvio čitavu flotu motornih ribarskih brodova. U Rijeci je 1912. osnovao prvo dioničarsko ribolovno društvo na Jadranu pod nazivom “Nekton”. Već 1914. godine društvo je raspolagalo s četrnaest motornih ribarica različitih dimenzija. Tijekom rata flota se povećala na dvadeset plovila, a bio je pripremljen i projekt za izgradnju dodatnih šezdeset ribarica.
Posljedice rata
Nakon završetka Prvog svjetskog rata, Rijeka je pripala Italiji, što je Skomeržu odsjeklo od sjedišta društva. Bez njega, “Nekton” se raspao nakon nekoliko godina. Osim ove flote, do 1911. godine bilo je registrirano još nekoliko ribarskih motornih brodova: dva u Puli, dva u Baškoj i tri u gradu Krku.
Prvi tunolovci
Godine 1929. Ante Viličić iz Bola izgradio je prvi motorni tunolovac na Jadranu. Inspiraciju za projekt pronašao je u Kaliforniji, gdje se bavio tunolovom. Po povratku u domovinu, izgradio je brod dužine 17 metara, po uzoru na kalifornijske tunolovce. Kasnije je izrađeno još osam tunolovaca, ali do početka Drugog svjetskog rata na našoj strani Jadrana bilo je samo petnaest motornih tunolovaca i kočarica.
Naslijeđe pionira
Pionirski pothvati Ivana Skomerže i Ante Viličića ostavili su neizbrisiv trag u povijesti ribarstva na Jadranu. Njihova vizija i inicijativa bili su ključni u modernizaciji ribarske industrije, unatoč preprekama političkih i povijesnih okolnosti.
