Prema godišnjem izvještaju organizacije NGO Shipbreaking Platform, čak 80% ukupne tonaže brodova koji su rashodovani u 2024. godini završilo je u substandardnim uvjetima na plažama Bangladeša, Indije i Pakistana. Od ukupno 409 trgovačkih brodova prodanih za rezanje, čak 255 velikih tankera, brodova za rasuti teret, platformi, teretnih i putničkih brodova reciklirano je u ovim nesigurnim rezalištima.
Iako Kina ima kapacitet za sigurno rezanje brodova u suhim dokovima i zabranjuje praksu nasukavanja, više od pedeset kineskih brodova ipak je završilo na rezalištima u Južnoj Aziji. Osim toga, brodarske tvrtke iz Rusije, Švicarske, Filipina i Južne Koreje također su prodale brodove na ovim lokacijama, unatoč međunarodnim zakonima koji reguliraju prekogranično kretanje opasnog otpada, piše Safety4Sea.
Međunarodna pravila, poput Baselske konvencije, zahtijevaju da se za sav prekogranični prijevoz opasnog otpada, uključujući rashodovane brodove, dobije Prethodna informirana suglasnost (PIC). Osim toga, izvoz brodova iz zemalja OECD-a u ne-OECD države zabranjen je, no mnogi brodovlasnici koriste pravne rupe kako bi zaobišli ove propise.
Na primjer, pojedini brodovi su prije posljednjeg putovanja odjavljeni iz europskog registra zastava, čime su izbjegli obvezu recikliranja u odobrenim postrojenjima u Europi, Turskoj ili SAD-u. Također, brodovlasnici često prijavljuju da brodovi idu na daljnje operativno korištenje ili popravke, iako je njihov krajnji cilj rezalište.
Osim kršenja propisa, problem nesigurnog rezanja brodova dodatno pogoršava prisutnost opasnih materijala, poput azbesta i teških metala (olova, kadmija i žive). Radnici na plažnim rezalištima izloženi su visokim zdravstvenim rizicima, dok zagađenje mora i obale ostavlja dugoročne posljedice na ekosustav.
Iako pomorska industrija očekuje da će Hongkonška konvencija o recikliranju brodova stupiti na snagu u lipnju 2025. godine, Europska unija još uvijek nije donijela prijedloge za jačanje svojih propisa o reciklaži brodova.
