Tisuće kilometara od Jadrana, daleko od svojih brodova, naši su pomorci ratne godine proveli u logoru Fort Missoula – ne kao ratni zarobljenici, već kao internirci.
Početkom Drugog svjetskog rata, 29 talijanskih brodova s oko 1.400 pomoraca potražilo je sklonište u neutralnim lukama, među njima i američkima. No, kada je Italija ušla u rat, ti su brodovi proglašeni ratnim plijenom, a njihove posade — među kojima je bio velik broj pomoraca s hrvatske obale — internirane su u logore diljem SAD-a. Jedan od najvećih bio je Fort Missoula u saveznoj državi Montana, piše Novi List.
Internacija je posebno pogodila posade brodova »Conte Biancamano«, »Fella«, »Laconia«, »Leme«, »Aussa« i »Alberta«. Na tim su brodovima radili pomorci iz Šibenika, Lošinja, Cresa, Rovinja, Labina, Umaga, Poreča i drugih gradova na Jadranu. U kamp su stigli nakon sabotaža – jer su po naredbi talijanskih vlasti onesposobili strojeve kako brodovi ne bi pali u savezničke ruke.
Npr., s broda »Conte Biancamano«, koji je kasnije postao američki transportni brod »USS Hermitage«, u Fort Missoulu završila su četvorica naših konobara. S »Felle«, čiji ostaci još leže na dnu kod Kostarike, internirano je čak dvanaest pomoraca iz Istre i Kvarnera. Slična je sudbina zadesila i brodove »Leme«, »Aussa« i »Alberta«.
Kamp Fort Missoula nalazio se u planinskoj udolini na tisuću metara nadmorske visine. Prema izvještaju Crvenog križa iz 1942., pomorci su bili smješteni u grijanima drvenim barakama s tekućom vodom. Kuhinju su vodili talijanski kuhar i internirani konobari, a život u logoru bio je organiziran s bibliotekama, kinoprojekcijama i kulturnim programima. Pomorci su radili u poljoprivredi, industriji i na gašenju požara, a za taj su rad bili plaćeni.
Iako su bili pod nadzorom, američke vlasti su im dopustile čak i obilježavanje godišnjice fašističkog marša na Rim. Većina interniranih pomoraca puštena je 1944., a dio njih vratio se u Europu, dok su neki ostali u Americi i započeli novi život.
Cijeli članak dostupan je na portalu Novog lista.
