Havarija jedrenjaka Stefano iz 1875. i danas povezuje hrvatske i australske obitelji kroz povijest, znanost i pomorsku tradiciju
Povodom obilježavanja 150. obljetnice havarije dubrovačko-riječkog jedrenjaka Stefano i pete godišnjice smrti fra Nikole Stanislava Novaka, OFM Cap. (1934.–2020.), prvog hrvatskog suradnika međunarodnih projekata o tom brodu, u Dubrovniku će se održati prigodno predavanje članova međunarodne Zaklade BSYF – Barque Stefano Foundation iz Pertha (Zapadna Australija), mr. sc. Silvije Batoš, prof., i Điva Bašića, prof.
Događanje, u organizaciji Međunarodne Zaklade Stefano, održat će se u srijedu, 8. listopada 2025., u Saloči od zrcala Narodne knjižnice Grad u Dubrovniku, s početkom u 18:30 sati, piše Slobodna Dalmacija.
Profesorica Silvija Batoš održat će izlaganje pod naslovom “Bark Stefano, 1875.: Kronologija događaja i istraživanja”, dok će profesor Đivo Bašić govoriti o “Povijesti dubrovačkog pomorstva 1875. godine”. Oboje su ujedno i jedini hrvatski članovi međunarodne Zaklade Stefano.
Predavanje je posvećeno 150. obljetnici havarije veličanstvenog jedrenjaka Stefano, prvog u svojoj klasi “barque”, te ima za cilj upoznati javnost s jednom iznimno zanimljivom epizodom iz povijesti hrvatskog pomorstva. Taj događaj, i nakon stoljeća i pol, i dalje ima značajan odjek u znanstvenim i kulturnim krugovima diljem svijeta – od Hrvatske, preko Australije, pa sve do Sjedinjenih Američkih Država.
Brodolom jedrenjaka Stefano dogodio se u noći 27. listopada 1875. godine. O toj tragediji danas svjedoči zavjetna slika “Jessy”, koja se čuva u Muzeju Kapucinskog samostana i Biskupijskog svetišta Gospe od Milosrđa u Dubrovniku. Jedan od ključnih povijesnih dokumenata vezanih uz događaj je rukopis svećenika Stjepana Skurle iz 1876. godine, pohranjen u Znanstvenoj knjižnici Grada Dubrovnika. Taj rukopis, poznat kao The Manuscript, sadrži iskaze preživjelih pomoraca po njihovu povratku u domovinu, kao i pismo koje je kadet Miho Bačić poslao roditeljima iz Australije.
Skurlin rukopis napisan je talijanskim jezikom, tadašnjim lingua franca Sredozemlja, a 1920. godine u Americi ga je na engleski prevela Mihova supruga Angelina Bačić, profesorica. Obitelj Bačić imala je sedmero djece – šest kćeri i jednog sina – i živjela je u New Orleansu, gdje je jedna gradska ulica kasnije dobila ime po Mihu Bačiću, uglednom građaninu i kapetanu. Svako je dijete, u znak obiteljske tradicije, dobivalo kopiju prevedenog rukopisa o brodolomu Stefana.
Obiteljsku pomorsku baštinu nastavio je Mihov unuk, Gustave Rathe, koji je također postao pomorac te 1990. godine objavio knjigu posvećenu svome djedu – “The Wreck of the Barque Stefano Off the North West Coast of Australia in 1875” (Hesperian Press, Western Australia). Knjiga, kasnije prevedena i objavljena pod naslovom “Brodolom barka Stefano – kod Rta North West Cape u Australiji, godine 1875.”, danas je jedno od ključnih djela o tom brodolomu i njegovu povijesnom značenju.
