OTP Groupama Banner

O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

OTP Groupama Banner

UN i SAD pojačavaju pritisak na iranski naftni izvoz prema Kini

Iranski izvoz sirove nafte prema Kini, koji je u protekla tri mjeseca prosječno iznosio 1,52 milijuna barela dnevno, u rujnu je pao na 1,4 milijuna barela. Analitičari procjenjuju da će se pad nastaviti i u listopadu, čime Iran ulazi u razdoblje ozbiljnijih ograničenja izvoza.

Unatoč političkim pritiscima i međunarodnim sankcijama, iranski sustav zaobilaženja trgovinskih ograničenja, koji velikim dijelom nadzire Revolucionarna garda (IRGC), do sada se uspješno prilagođavao. No, novi val međunarodnih mjera mogao bi značajno otežati daljnje operacije i financiranje iranske vanjske politike.

Sankcije Ujedinjenih naroda mijenjaju pravila igre

Krajem rujna aktiviran je mehanizam “snap-back” sankcija iz nuklearnog sporazuma iz 2015. godine, čime su ponovno uvedene sankcije Iranu – ovaj put s punim mandatom Ujedinjenih naroda. Za razliku od jednostranih američkih mjera, ove sankcije imaju širi međunarodni legitimitet, što stavlja Kinu u nezgodan položaj.

Iako se Peking ranije opirao američkim sankcijama, UN-ov okvir prisiljava i druge članice BRICS-a na oprez. Kineske luke i brodarske kompanije sada riskiraju sekundarne sankcije ako dopuste uplovljavanje „tamne flote“ tankera povezanih s iranskom naftom.

SAD pojačava pritisak na pomorski sektor

Američko Ministarstvo financija 9. listopada objavilo je najopsežniji paket sankcija u posljednje dvije godine, koji obuhvaća više od 100 fizičkih i pravnih osoba te brodova uključenih u trgovinu iranskom naftom i LNG-om.

Na udaru su trgovačke kompanije iz Turske, UAE-a, Indije i Irana, kao i brodarske tvrtke Dimond Town Shipping (Ajman) i Tethis Shipping (Istanbul), koje upravljaju tankerima registriranim u Panami, Palauu i na Cookovim otocima. Ovi brodovi, dio tzv. tamne flote, često mijenjaju zastave i imena kako bi izbjegli praćenje i zapljene.

Napeti odnosi Teherana i Pekinga

Iako Kina ostaje ključni kupac iranske nafte, odnosi dviju zemalja opterećeni su dugovima i nepovjerenjem. Kineske kompanije često kasne s plaćanjima, a pravna zaštita gotovo ne postoji. Primjerice, kompanija Haokun Energy duguje iranskom Sepehr Energyju više od milijardu dolara, dok su projekti poput proširenja aerodroma u Teheranu prekinuti nakon početnih radova.

Nedavni pokušaji kompenzacije dugova isporukom oružja i vojne tehnologije također su propali, dijelom zbog iranske prakse kopiranja kineskih projektila.

U međuvremenu, Washington bi uskoro mogao početi s izravnim zapljenama tankera na moru pod novim UN-ovim mandatom — što bi predstavljalo ozbiljan udarac iranskom izvozu.

Iranski izvoz sirove nafte prema Kini, koji je u protekla tri mjeseca prosječno iznosio 1,52 milijuna barela dnevno, u rujnu je pao na 1,4 milijuna barela. Analitičari procjenjuju da će se pad nastaviti i u listopadu, čime Iran ulazi u razdoblje ozbiljnijih ograničenja izvoza.

Unatoč političkim pritiscima i međunarodnim sankcijama, iranski sustav zaobilaženja trgovinskih ograničenja, koji velikim dijelom nadzire Revolucionarna garda (IRGC), do sada se uspješno prilagođavao. No, novi val međunarodnih mjera mogao bi značajno otežati daljnje operacije i financiranje iranske vanjske politike.

Sankcije Ujedinjenih naroda mijenjaju pravila igre

Krajem rujna aktiviran je mehanizam “snap-back” sankcija iz nuklearnog sporazuma iz 2015. godine, čime su ponovno uvedene sankcije Iranu – ovaj put s punim mandatom Ujedinjenih naroda. Za razliku od jednostranih američkih mjera, ove sankcije imaju širi međunarodni legitimitet, što stavlja Kinu u nezgodan položaj.

Iako se Peking ranije opirao američkim sankcijama, UN-ov okvir prisiljava i druge članice BRICS-a na oprez. Kineske luke i brodarske kompanije sada riskiraju sekundarne sankcije ako dopuste uplovljavanje „tamne flote“ tankera povezanih s iranskom naftom.

SAD pojačava pritisak na pomorski sektor

Američko Ministarstvo financija 9. listopada objavilo je najopsežniji paket sankcija u posljednje dvije godine, koji obuhvaća više od 100 fizičkih i pravnih osoba te brodova uključenih u trgovinu iranskom naftom i LNG-om.

Na udaru su trgovačke kompanije iz Turske, UAE-a, Indije i Irana, kao i brodarske tvrtke Dimond Town Shipping (Ajman) i Tethis Shipping (Istanbul), koje upravljaju tankerima registriranim u Panami, Palauu i na Cookovim otocima. Ovi brodovi, dio tzv. tamne flote, često mijenjaju zastave i imena kako bi izbjegli praćenje i zapljene.

Napeti odnosi Teherana i Pekinga

Iako Kina ostaje ključni kupac iranske nafte, odnosi dviju zemalja opterećeni su dugovima i nepovjerenjem. Kineske kompanije često kasne s plaćanjima, a pravna zaštita gotovo ne postoji. Primjerice, kompanija Haokun Energy duguje iranskom Sepehr Energyju više od milijardu dolara, dok su projekti poput proširenja aerodroma u Teheranu prekinuti nakon početnih radova.

Nedavni pokušaji kompenzacije dugova isporukom oružja i vojne tehnologije također su propali, dijelom zbog iranske prakse kopiranja kineskih projektila.

U međuvremenu, Washington bi uskoro mogao početi s izravnim zapljenama tankera na moru pod novim UN-ovim mandatom — što bi predstavljalo ozbiljan udarac iranskom izvozu.

MOŽE VAS ZANIMATI