Dana 3. veljače 1488. portugalski pomorac Bartolomeu Dias prvi je dokazao da se južni kraj Afrike može oploviti i da iza njega nema kraja svijeta, kako se tada vjerovalo, već otvoreno more i nova trgovačka ruta.
Diasova plovidba bila je iznimno zahtjevan pothvat. Drvene karavele ograničene stabilnosti, navigacija bez pouzdanih karata te stalna izloženost snažnim vjetrovima i morskim strujama oko današnjeg Rta Dobre nade dovodili su posadu na samu granicu izdržljivosti.
Nakon višednevnih oluja, flota je shvatila da je oplovila najjužniju točku Afrike i da se nalazi u vodama Indijskog oceana. Time je prvi put pouzdano potvrđena veza Atlantskog i Indijskog oceana, što je za tadašnje pomorstvo značilo pravu revoluciju – sigurniji i kraći put prema Indiji, novim teretima i udaljenim tržištima.
Portugal je tijekom 15. stoljeća sustavno gradio svoje pomorsko iskustvo. Najprije su se kretali uz zapadnu obalu Afrike do područja današnje Mauretanije, zatim su prešli ekvator i doplovili do današnjeg Konga. Diasova plovidba 1488. označila je dovršetak atlantske etape, jer je cijela zapadna obala afričkog kontinenta tada prvi put bila savladana morem.
Zanimljivo je da se ovaj pothvat dogodio više od četiri godine prije Kolumbova dolaska do Amerike. Gledano po prijeđenoj udaljenosti, Diasova ekspedicija bila je dulja i tehnički zahtjevnija, osobito zbog ograničenih navigacijskih instrumenata i nepoznatih uvjeta na otvorenom moru. Glavni brod ekspedicije bio je São Cristóvão, tipična portugalska karavela prilagođena dugim oceanskim plovidbama.
Rt koji je Dias dosegnuo prvotno je nazvao Rt Oluja, zbog iznimno teških vremenskih uvjeta. Portugalski kralj Ivan II. ubrzo ga je preimenovao u Rt Dobre nade, svjestan njegova presudnog značenja za buduće plovidbe i razvoj pomorske trgovine.
Oplovljavanje krajnjeg juga Afrike bilo je ključno za kasnija putovanja Vasca da Game i uspostavu redovite trgovačke rute prema Indiji, čime je europska trgovina postupno preusmjerena s kopnenih putova pod kontrolom Osmanskog Carstva na otvoreno more.
