To što je 67-godišnji viceadmiral Zdravko Kardum u mirovini, samo je na papiru. Jako je u tijeku, što znaju svi u vojnim krugovima. Prati sve, a svi prate njegove stavove. U Mornarici je prošao najzahtjevnije pozicije, zapovijedao je brodovima s raketnim naoružanjem, pa i korvetom klase “Koni”. U HRM-u i Obalnoj straži bio je na najvišoj zapovjednoj poziciji. Njegovi stavovi znaju biti bolno istiniti, kao i ovi izrečeni u intervjuu za Večernji list.
Bili ste i zapovjednik HRM-a i Obalne straže, a onda ste, brzo nakon umirovljenja, prije osam godina izrekli žalosnu prognozu – da se potapa HRM i da će, nastavi li se tako, Jadranom vladati stranci. Što sada kažete na tu prognozu?
Dobar naslov samo je slikovito izražajan opis straha zbog procesa koji su pogodili u prvom redu flotu i obalnu obranu mornarice, dva krucijalna čimbenika HRM-a. Sad je stanje teže nego što je tada bilo jer su raketne topovnjače kao glavni brodovi stariji i manje ispravni, a samim tim i raspoloživi, a protubrodske su rakete na izdisaju. Tih raketa u ovoj izvornoj inačici više nema ni u jednoj državi, a pri kraju je otpis i raketa RBS-15 Mk2. Zbog inače lošeg pogona problem je naglašeno izražen kod topovnjača klase “Kralj”. Obalna je obrana zanemarena, infrastruktura je devastirana, ponegdje i uništena, a tri mobilna obalna lansera zbog starosti raketa dijele sudbinu brodova. Što se tiče stranaca, zasad nema žešćih nasrtaja, što ne znači da ih neće biti. Realno, HRM u ovom vremenu ne bi bio u stanju obraniti interese Republike Hrvatske na moru od bilo kojeg ozbiljnijeg protivnika. Isto sam tvrdio 2003. (2004.) na brifingu vrhovnom zapovjedniku u nazočnosti ministra obrane i načelnika GS-a OSRH.
Javnost zna za katastrofalno stanje u HRZ-u s borbenom eskadrilom. U čemu je problem? I kada smo imali novaca za 10-godišnji kredit, svejedno je nismo nabavili. Gdje je greška, u “sramežljivim” ljudima i časnicima u MORH-u i Glavnom stožeru, političarima koje nije briga?
Veliki je problem što svaka garnitura koja dođe na položaj na kojem se odlučuje najprije želi prikazati kako je prije njega bilo sve bez veze i da s njim sve počinje. Znači, nemamo kontinuiteta, a istovremeno smo skloni ne pridržavati se vlastitih planova. Čelnici misle da su iznad svega i da imaju pravo mijenjati stvari bez duboke analize zašto je to baš tako zamišljeno. Časnici na vodećim pozicijama nesigurni su jer su razvlašteni i ni o čemu ne odlučuju. Sva vlast i moć koju je sustavu obrane dala politika u rukama je ministra obrane i/ili načelnika GS-a ovisno tko je od njih dvojice izborio za dominaciju. Zbog nedovoljnog znanja često rade ono što misle da znaju, a ne ono što trebaju. Na žalost, toga ima u svim segmentima i seže do najviših funkcija. Grane vojske trebale bi znati što je njihov novac i sukladno usvojenim planovima odlučivati o trošenju, naravno u suradnji s GS-om i Ministarstvom.
Je li problem s avionima prioritetan ili ga vi vidite u ratnoj mornarici. Po čemu je ona važna za hrvatsku suverenost?
Što se tiče aviona ja bi ih svakako želio. Međutim još nisam čuo smislenu obrazloženje za što će se koristiti. Svakako sam protiv kupovine aviona za 100 sati leta godišnje koliko je trebao letjeti F-16 iz Izraela. Zamislite koliko bi sa 100 sati leta godišnje u uporabi trebao biti novi F-16 (F-21) koji se projektira na 12000 sat leta. Inače bolje manji broj kvalitetnijih nego veći broj onih koji neće imati šansu preživjeti prvi boj. Također držim kako bi avioni ako se budu nabavljali morali imati značajne mornaričke sposobnosti. Zato bi moj favorit bio F-18E/F/G. Ipak, mislim kad se stanje u cijelosti sagleda kako je mornarica u gorem stanju. Na žalost mi nikad nismo imali podmorničke, protupodmorničke i protu minske sposobnosti a proturaketne/protuzrakoplovne, minske i desantne su zanemarive. Jedino što smo imali to su raketne protubrodske sposobnosti. U Domovinskom rat to je bila naša za neprijatelje nenadoknadiva prednost. Na žalost i ta sposobnost nestaje. Nestankom te sposobnosti nestaje i borbena flota HRM. Kroz povijest, država Hrvatska je u svoje vrijeme bila najmoćnija kad je bila jaka na moru. Preko mora baštinimo veliki dio našeg kulturnog i materijalnog bogatstva. Preko mora smo dio mediteranske i kršćanske civilizacije i imamo vezu s cijelim svijetom. More, podmorje, morsko dno i prostor ispod morskog dna imaju veliki resurse i mogu biti izvori za povećanje nacionalnog bogatstva. Naravno, tu ne mislim na već dokazani turizam koji mora bit samo fina dogradnja a ne glavna gospodarska grana. Mornarica je važna u najmanju ruku proporcionalno tim resursima, povijesnom naslijeđu te tajnim i manje tajnim aspiracijama prema našem moru i našoj obali. Vjerujem kako nema Hrvata koji može zamisliti prihvatljivu Hrvatsku bez Jadranskog mora i njegove obale. Tko ne vjeruje neka pogleda zemljopisnu kartu koja negira Hrvatsku na moru.
Ima mišljenja da našoj mornarici više nije potrebno oružje poput protubrodskih raketa. Vi ste stručnjak za raketne sustave, koje je vaše mišljenje, posebno kada je posrijedi obrana juga Hrvatske?
Mislim i spreman sam se argumentima suočiti s takvim mišljenjem. Tvrdim da su protubrodske rakete nasušna potreba, i to ne samo s protubrodskim nego i sa sposobnostima protiv kopna. Važnost tih sposobnosti dodatno dolazi do izražaja na jugu. Naime, HRM ima rijetko složenu zadaću jer mora biti u stanju obraniti naše more i obalu od ugroze i s mora i s kopna. Za jug je osim raketa nužna i jaka postrojba mornaričkog pješaštva s projektiranom sposobnošću zadržati neprijatelja do dolaska kopnenih snaga. Takvoj postrojbi sigurno nije mjesto u Pločama, nego južnije, najbolje u visini Stona.
Jedva je uspjela aktivacija narudžbe za gradnju četiri nova Obalna ophodna broda, nakon prototipa “Omiš”. Čuje se da je Brodosplit spreman početi i s gradnjom izvanobalnog ophodnog broda, dužine 100 m i do 2000 t istisnine. U MORH-u kažu da je ta gradnja ušla u plan za idućih desetak godina. Dovoljno ambiciozno?
Svakako nam je potreban određeni broj većih brodova koji bi trebali biti okosnica za uspostavu kvalitetne protupodmorničke, proturaketne i protuzrakoplovne obrane (PR/PZ). Bio bih veseliji kad bismo počeli ozbiljno razmišljati o višenamjenskoj korveti s protupovršinskim, PR/ PZ i težišno protupodmorničkim sposobnostima. Znam da je to skup brod i u ovom trenutku teško dostupan, ali baš zbog toga sad je vrijeme da se potpuno definira, projektira i počnu razgovori o gradnji. Što se tiče ambicioznosti, držim kako vrijeme za takvu gradnju teško može biti manje od pet do šest godina.
Koliko je takvih OOB-a nama potrebno? Čuje se u mornaričkim krugovima da su se pokazali dobrima i korisnima premda bi rado na njima vidjeli i neku dodatnu elektroničku opremu, pogotovu protupodmorničku?
Obalnu stražu ili imate ili je nemate. Ako je imate, ona u vrijeme mira djeluje izvan ratne mornarice i predstavlja samostalnu službu odgovornu Vladi. Takvu mi nemamo. Ako se ne bude donio pravi zakon i na bude se radilo po uzoru na najbolje, bolje je ratnim brodovima dati dio policijskih ovlast i ratnu mornaricu učiniti odgovornom za sigurnost države na moru. Dodavanje OOB-ima protupodmorničkih sposobnosti bilo bi teško, preskupo i vjerojatno neuspješno. Trup bi trebao biti punu tiši, kormila drukčija, a i oprema je jako skupa. Taj je brod puno pogodniji za dodavanje protubrodskih raketa.
Mornarici nedostaju i minopolagači, a vi ste odavno upozoravali na potrebu vraćanja podmorništva?
Mornarici nedostaju protuminski brodovi, no u ovom trenutku nema novih potreba uz dva desantna broda. Naravno, dodatne snage moraju biti u Jadroliniji. Podmornica postaje najmoćnije borbeno sredstvo. Imaju fantastične sposobnosti, ali su i jako skupe. I dalje držim da su nam potrebne i uza sve ne bih odustao od malih podmornica deplasmana 250- 300 t s bar dvije torpedne cijevi u čvrstom trupu. Bila bi to respektabilna snaga u vještim rukama i ambijentu naše razvedene, za obranu pogodne obale.
Intervju u cijelosti pročitajte ovdje.
