Najpoznatiji kapetan u Dalmaciji, s najpoznatijim turističkim brodom “Makarski Jadran”, Tomislav Mravičić Mito, nakon 45 godina staža, od čega 20 u ugostiteljstvu u Njemačkoj i 25 na svojim brodovima, odlučio je napustiti kormilo i otići u mirovinu.
Ako Mito stvarno ode u mirovinu, što je još neizvjesno budući da nije našao adekvatnu i konkretnu zamjenu, “Makarski Jadran” plovit će bez svima nama poznatog pozdrava:
”Makarska, Makarska, Makarska”, koji se ljeti svakog dana čuje s megafona prigodom povratka s jednodnevnih izleta na relaciji Makarska – Hvar – Brač.
ZNAMO SVAKU VALU
S kapetanom Mitom razgovarala je ekipa Slobodne Dalmacije, u kišno jesensko jutro na njegovu brodu, a koje kao da najavljuje njegovo povlačenje s morskih pučina. Prije negoli je Mito zaplovio “Makarskim Jadranom”, kojem je 19 godina, nekoliko godina imao je brod “Jadran 2”, kojim je u ratno doba ribario.
“Makarski Jadran” od 32 metra, a koji može primiti 250 ljudi, Miti je služio za sve svrhe, od zimskog ribarenja do ljetnih jutarnjih izleta na otoke te noćnog restorana, a nekoć i diskokluba.
Ovog ljeta na brodu je bilo 22 zaposlenih i 10 animatora, a brod je plovio svaki drugi dan, dok su gosti bili uglavnom Nijemci, Česi, Slovaci, Slovenci, pa čak i Bugari i Rumunji, s time da je za svaku naciju nabavio prigodnu glazbu kako bi mogli zaplesati na taktove svojih najdražih pjesama.
„Tko će me zamijeniti? Hm. Pa slušajte, ima ljudi i članova moje posade koji su na “Makarski Jadran” došli kao djeca, uklopili se u ovaj posao, zavoljeli more i položili sve moguće ispite kao i ja. Svi moji ljudi, pogotovo mladost, znaju sve što znam i ja, svaku uvalu od Makarske do Brača, Hvara i Korčule, a neki čak znaju i više jer su dugo godina išli sa mnom na ribarenje i mijenjali su me u poslu kad god bi me svladao umor ili kada bi trebalo nešto napraviti“ – govori Mito, dodavši da je u posljednjih 25 godina brodom prevalio puno, puno milja, i to posebno prema dubrovačkom akvatoriju kada brod radi kao koćarica.
„Kroz 25 godina smo brodom svaki dan na moru i to čim završi sezona, kada se s turističkog i izletničkog dijela prebacujemo na koćarenje. Inače je veći umor kada ribarimo, a kada brod ljeti koristimo u turističke svrhe, onda mi je to odmor, jer s turistima svaki dan radim s istim žarom i srećom jer sam naučio da se pobjednička momčad nikada ne mijenja. Ako nešto ide dobro, zašto bih ja to mijenjao? Ma nema kod mene dana da se dignem na lijevu nogu i nitko me nije vidio da sam ljut ili neljubazan, radujem se svakom novom danu na moru, kao i svim turistima koji posjete moj brod“ – govori Mito, dodavši da prigodom svakog isplovljavanja s turistima daje sve od sebe jer od turizma i živi.
OBRADOVAO SPOMENKU
Kako kaže, ljeti je prije isplovljavanja broda prvi na palubi, i to u 5:30h, a kući se vrati posljednji jer se, kako ističe, samo tako može raditi i uspjeti.
Međutim, s druge strane, pati mu obiteljski život pa njegova supruga Spomenka jedva čeka kada će Mito napokon u mirovinu i odmoriti se kao čovjek jer je tek lani, nakon 50 godina života sa suprugom, otišao zimi na izlet u Njemačku, gdje mu stanuje sin.
„Iskreno, željan sam odmora, a s druge strane sam pun snage i energije i dandanas se popnem na jarbol ako treba zamijeniti koju žarulju, ali jednostavno treba pustiti i mlađe neka rade“ – govori Mito.
„Dragi gosti i dragi prijatelji, ako ne budete zadovoljni našim izletom, imate me pravo baciti u more i brod je vaš“ – to svakog dana govorim svojim turistima, što pokazuje koliko se zadnjih 25 godina sav dajem u izlete i komunikaciju s gostima“ – naglašava Mito.
Kada ode u penziju, kaže da neće više dolaziti na brod.
MOJI ANTIKVITETI
„Nećete me više vidjeti kraj broda kada se maknem. Bavit ću se svojim antikvitetima poput starih kompasa i izrađivanja slika brodova na plehu, a s crkvenim vlastima bih se pokušao dogovoriti da se zbirka Malakološkog muzeja upotpuni mojim umjetninama koje kupujem po cijelom svijetu. Eto, ni u mirovini neću imati mira, a bar jednom ću brodom otići na jednodnevni izlet kao gost, a ne domaćin“ – kaže Mito, dodavši da poznaje sve ćudi mora jer je odrastao u radničkoj i ribarskoj obitelji pa se navikao zapisivati datume nevera iz prošlih godina, a po kojima se ravna dok plovi.
Kapetan tvrdi da su za njegov uspjeh zaslužni svi članovi posade i predstavnici agencija, za koje svake godine pred Božić organizira svečani ručak.
