Nedaleko ulaza u Boku Kotorsku, u rujnu 1943. godine potopljen je talijanski tanker Ardor, pri čemu su stradala dva člana posade iz naših krajeva, dok su se dva spasila.
Početkom Drugog svjetskog rata tanker je rekvirirala Regia Marina te je prevozio terete goriva iz talijanskih za luke sjeverne Afrike, piše Novi list. Plovidbe su uglavnom bile mirne i prolazile su bez problema sve do 18. rujna 1941. godine, kada je Ardor tijekom plovidbe prema luci Taranto napadnut od britanske podmornice H.M.S. Triumph čiji je zapovjednik bio kapetan fregate Wilfrid John Wentworth Woods.
Zamjena identiteta
Greškom je Ardor identificiran kao tanker „Liri“ koji je završio u rezalištu još 1935. godine. Prema podacima izdanja »British and Allied Submarine Operations in World War II«, na palubi broda nalazilo se nekoliko kamiona. Ardor je pratila torpiljarka klase Spica. Podmornica je ispalila tri torpeda s 2.290 metara daljine – pogodio ga je samo jedan, dok se tanker nalazio pet milja od rta Capo Colonna (drugi izvori, vjerojatno pogrešno, spominju Capo Cimiti i Capo Rizzuto). Wentworth Woods, nakon što je naglo zaronio, ubrzo se vraća na periskopsku dubinu i vidi da je tanker jako nagnut na lijevu stranu te da se usmjerio prema obali. Torpiljarka u međuvremenu baca 44 dubinske bombe, podmornica čeka trenutak da dokrajči tanker, no izgubi ga iz vida, a kad ga ponovno ugleda, predaleko je za novi napad. Iako teško oštećen, tanker vlastitim pogonom (po drugim verzijama uzeo ga je u tegalj tegljač »Teseo« uz pratnju torpiljarke »Orione«) dolazi do luke Crotone.
Tanker je popravljen i nastavlja plovidbu, no u međuvremenu SAD ulazi u rat, a s obzirom da je La Columbia ogranak američke kompanije Standard Oil/Esso, biva sekvestriran i dan na upravljanje tvrtki Azienda Generale Italiana Petroli (AGIP).
Ujutro 11. travnja 1942. godine tanker isplovljava iz Trsta s teretom od osam tisuća tona nafte, ta količina predstavlja ukupnu količinu nafte koju Rumunjska isporučuje Njemačkoj u mjesec dana. Plovi Jadranom za Taranto uz pratnju brodova i zrakoplova. Dana 9. travnja na jednom sastanku Comando Supremo, talijanski admiral Luigi Sansonetti, izjavljuje da je Ardor najvažniji tanker koji trenutno plovi i objašnjava: »S obzirom na važnost transporta, učinit će se sve moguće da tanker prate najmanje dvije torpiljarke. Ardor je vrlo važan tanker, kapaciteta 14 tisuća tona, ali smo ukrcali samo osam tisuća, da ne šaljemo previše goriva samo s jednim brodom, da ne izgubimo previše goriva u slučaju torpediranja. Ta nafta je vrlo važna za front u Sjevernoj Africi, gdje ponestaje goriva…«
Koliko je situacija bila dramatična, opisuje i podatak da je postojala naredba da brod koji odlazi u brodogradilište zbog popravaka, mora dati svoje gorivo brodu koji ga zamjenjuje.
Dilema
U trenutku kapitulacije Italije 8. rujna 1943. godine, Ardor se nalazi u luci Raša odakle sljedeći dan isplovljava za Boku Kotorsku s dvadeset civilnih članova posade i mornaričkim telegrafistom Giovannijem Carboneom iz Comando Marina iz Pule koji se ukrcao u Raši. Navečer 10. rujna, dok se spremao na ulaz u Boku, tanker napadaju njemačke štuke, jurišni bombarderi Junkers Ju87, koje su poletjele iz baza u Hrvatskoj. Pogođen je, buknula je vatra, pola posade uključujući zapovjednika i upravitelja stroja je stradalo… Parobrod Diocleziano koji je slijedio tanker, uspio se domoći Kotora bez ijedne ogrebotine.
Pokušaji uzimanja u tegalj su propali pa se Ardor nasukao nedaleko od Cavtata, a 12. rujna je ponovo napadnut od njemačkih zrakoplova i potopljen pet milja sjeverno od Boke (prema drugim izvorima nakon prvog napada brod se nasukao nakon dva dana pokušaja spašavanja).
Jerko Tanfara, ronilac s Krapnja koji je sudjelovao u vađenju mnogih brodova u Jadranu, piše u jednom svom napisu: »Talijanski motorni tanker »Ardor«, luke pripadnosti Genova, potopljen je od savezničkih aviona bombama 12. listopada 1943. godine sjeverozapadno of Molinta, zapadno-jugozapadno od kapele na Ilijinom brdu, cca 70-80 metara od obale«.
Rijetka meta
Prema nekim izvorima, lokalni stanovnici su se popeli na nasukani brod u potrazi za hranom (pronašli su nekoliko kolutova sira) upravo u trenutku drugog, mitraljeskog, napada – jedan je ubijen, a drugi je izgubio obje noge…
Od 21 člana posade, 11 je izgubilo živote, a među njima su bili i Liberato Dudich (Slobodan Dudić), otac Jure, ugljenar iz Šušnjevice, te Giuseppe Merconi (Josip Markonić), mladić iz Raklja. Član posade bio je i Federico Millevoi, mornar iz Sv. Nikole (Labin) koji se uspio vratiti u Italiju. Na brod se u Raši ukrcao vojni telegrafist (Regia Marina) Giovanni Carbone iz Pule.
Desetorica preživjelih domogla su se Kotora gdje je vladao kaos zbog kapitulacije Italije, a Nijemci su se približavali, pa je 15. rujna počela evakuacija parobrodima »Costantino Borsini« (izgrađen kao Sparta za Ugarsko-hrvatsko dioničko pomorsko parobrodarsko društvo iz Rijeke, kasnije »Srbin«), »Diocleziano« (izgrađen kao La Rochefoucauld, kasnije »Ivo Matković«) i »Fanny Brunner«, tankerom »Annarella« i manjim jedinicama.
Tako se spasilo oko šest tisuća ljudi, a ostali su pali u ruke Nijemcima. Od deset preživjelih s Ardora, četvorica su se ukrcala na tanker Annarella i stigla u Bari, trojica, među kojima i Federico Millevoi, uspjela su doći do Italije na drugi način, a dvojicu su Nijemci deportirali u Njemačku. Ranjeni konobar završio je u bolnici u Meljinama i nije poznata njegova sudbina (najvjerojatnije je deportiran u Njemačku).
Podrtina tankera Ardor danas se nalazi na dubini između 70 i 85 metara, nedaleko od Molunata, južno od Dubrovnika, i relativno je rijetka meta ronilaca, jer su vidljivi mnogi dijelovi koji su odavno nestali na često posjećivanim podrtinama.