„Bez obzira na to što nisam spavao više od 24 sati, osjećaj koji doživiš kada spasiš ljude koji su četrdesetak sati čekali pomoć je nešto posebno. Ja sam nominiran za tu nagradu jer sam jedini Hrvat iz posade, ali važno je napomenuti da je to najprije plod velikog timskog rada na brodu“ – skromno ističe rođeni Puljanin Luka Simić, koji je nominiran za Plavu vrpcu Vjesnika, jedinstvenu nagradu za pothvate u spašavanju života na moru koju dodjeljuje Sindikat pomoraca Hrvatske; piše Glas Istre.
Simić je nominaciju zaslužio kada je 1. svibnja ove godine preuzeo odgovornost za spuštanje spasilačkog broda u olujno more prilikom spašavanja britanskog para kojem je tonula jedrilica i koji su spašeni četrdesetak sati nakon što im je poveći val ozbiljno oštetio brod. Za ovu je nagradu uz još dvojicu pomoraca Simić nominiran u pojedinačnoj kategoriji, dok su u grupnoj konkurenciji nominirane četiri posade koje su se također istaknule svojom hrabrošću, od kojih pažnju najviše plijeni posada koja je u lošim vremenskim uvjetima u Egejskom moru spasila 36 migranta.
Ne dožive svi ljudi onaj sudbonosni trenutak kada splet okolnosti od njih očekuje promptnu i efikasnu reakciju, čiji će ishod obilježiti čitav njihov životni vijek, utjecati na to hoće li noću zaspati mirne savjesti ili kuditi sebe što nisu reagirali drugačije. Posada Magellan Spirita, 286 metara dugog broda koji se tada iz Amerike uputio u Rotterdam, do kraja će svojih života mirno spavati jer su, kada su dobili dojavu o unesrećenoj jedrilici, odlučili su priskočiti u pomoć i smjesta promijenili kurs broda.
Na brodu je bio i 25-godišnji Simić, koji je služio kao navigacijski časnik. Simić trenutno živi u Umagu, srednju pomorsku školu završio je u Bakru, a školovanje je nastavio na Pomorskom fakultetu u Rijeci. Priča nam da je tada njegov brod iz Amerike plovio prema Nizozemskoj.
„Imali smo rok do kojeg smo trebali stići u Rotterdam. Zbog kraće rute smo se odlučili najprije približiti Kanadi, a zatim proći Atlantik. Bilo je to i zbog lošeg vremena kojeg su najavili nešto južnije. Bilo je olujnog vjetra i dosta vala, ali smo prošli sjeverno od najgoreg djela. Dan nakon toga stigao je poziv od RCC Norfolka (koordinacijskog centra za spašavanje, op.n.), javljeno nam je da se na 150 milja od nas nalazi jedrilica kojoj je potrebna pomoć. Radilo se o mužu i ženi iz Engleske koji su se sa Kariba vraćali kući. Oni su, nažalost, uletjeli ravno u nevrijeme, a veliki valovi tukli su u krmu i polomili im kormilo te nisu više bili u stanju manevrirati brodom. Nastala pukotina se počela širiti i po trupu broda te je bilo pitanje trenutka kada će brod potonuti“ – prisjeća se Simić.
Posada Magellan Spirita, skupa sa Simićem, navigacijskim časnikom čiji je prvi zadatak u samoj akciji bio pronaći najbržu rutu do unesrećene jedrilice, promptno je reagirala nakon prve dojave unesrećenog i tad još uvelike udaljenog britanskog para. Simić je svoj prvi zadatak uspješno izvršio – nove informacije o poziciji britanskih supružnika stizale su svaka četiri sata te je morao voditi računa o tome gdje će struja i vjetar dovesti jedrilicu do trenutka kada će Magellan Spirit dobiti njihovu novu poziciju.
„Kontaktirali smo brod, meni je smjena završavala baš kada smo im se približili. Spašavanje je nešto što neki pomorci ne dožive tokom cijele karijere, nije mi bilo ni na kraj pameti otići spavati, ostao sam budan više od dvadeset četiri sata da bih imao priliku sudjelovati u akciji. Zapovjedniku nije bilo lako odlučiti hoće li poslati ljude u brod za spašavanje, po takvim se valovima moglo dogoditi da se kasnije nekoga od spasitelja mora spašavati. Napravljen je briefing sa svim članovima posade, odlučeno je da idemo i da ću ja spuštati brod u more pomoću posebnog joysticka. Taj je posao vrlo osjetljiv kada je more valovito, jer se razina mora konstantno diže i spušta i nerijetko kuke koje drže brod za spašavanje u zraku popuste ili prave probleme zbog velikog meteža. A vala je bilo, oko 3-4 metra. Spasilački se brod približio jedrilici, uspjeli su ukrcati ljude, a zatim se vratiti do našeg broda. Neko sam vrijeme čekao sa podizanjem, kuka je stvarala probleme. Kada sam uvidio da je pravi trenutak, počeo sam ih brzo podizati prema gore. Zbog brzine podizanja i prekomjerne težine ljudi, elektromotor podizača se automatski ugasio, zastali su na pola metra visine. Odmah sam restartao motor i ponovo ga pokrenuo. Nekoliko su ih puta valovi zapljusnuli dok su tako visjeli, ali je srećom kuka izdržala optertećenje. Krenuo sam ih opet podizati, ovoga puta sporije i sve je prošlo u redu. Ukrcali smo ih na brod i utoplili te pružili prvu pomoć. Bili su mokri i pothlađeni, ali bez ozbiljnijih ozljeda. Kasnije smo im pokazali čitav brod, a svoj su put nastavili s nama. Plovili smo zajedno do Rotterdama, a od tamo im je naša firma i platila put do Engleske“ – istaknuo je Simić.
Prvotni je plan bio da Magellan Spirit sa sobom tegli i oštećenu jedrilicu, no obalna straža im je priopćila da to nije opcija. Premda je jedrilica izgubljena, spašeno je nešto puno vrjednije – ljudski životi.
Zbog pandemije istarski pomorci zaglavili na brodovima… Ovo je priča Puljanina Luke Simića
