Evidentno je kako se tijekom proteklih nekoliko godina ponuda skandinavskih brodova kod nas dosta povećala. Bez obzira što su to uglavnom skuplja plovila, kod kupaca su izborila poštovanje i sve je veći broj onih koji su to spremni i platiti. Izgleda da to nije trend samo kod nas jer i neki svjetski priznati brodograditelji svoje nove modele brodica promoviraju uz napomenu kako su na njima objedinili iskustvo i tradiciju skandinavskih ribara; piše Gorgonija.
Spomenom tradicije skandinavske brodogradnje prva asocijacija uvijek je vikinški drakar, brod za prijevoz ratnika i otkrivanje novih zemalja. Manje je poznato da su u to vrijeme gradili i šire i nešto dublje brodove za trgovinu, knarr, kao i faering, male brodice na vesla.
Zajednička karakteristika svih tih plovila bile su plitak gaz, niski bokovi i visok pramac, sve prilagođeno namjeni, nosivosti i brzini, lišeno svega suvišnog, a opet prilagođeno surovim vremenskim uvjetima sjevera.
Kod tradicionalne brodogradnje linije trupa određivale su dimenzije broda, njegova namjena i područje plovidbe, a sve s ciljem da se u plovidbi stvara što manji otpor, odnosno, s manje energije postigne bolja brzina. Poznato je da su takav pristup koristili i domaći brodograditelji drvenih brodica, pa su primjerice korčulanske gajete za Kvarner, Murtersko more, Viški ili Brački kanal, premda naizgled iste, imale potpuno različite linije trupa.
Prvi ugrađeni brodski motori bili su relativno slabe snage pa su idealne linije trupa i dalje bile vrlo bitan faktor. Tradicionalnim pristupom brodogradnji uređenje unutrašnjosti broda, raspored, rješenja, funkcionalnost i izgled, uvjetovani su i prilagođeni linijama trupa, ili kako se to često zna reći, brodovi su projektirani izvana prema unutra.
Dolaskom snažnijih motora taj prioritet nešto gubi na važnosti jer se sada svi hidrodinamički nedostatci na trupu mogu nadoknaditi angažiranjem dodatne snage i otvorila se mogućnost suprotnog pristupa. Dosta se brodova projektira tako da im se prvo definira interijer, a zatim za te zadane volumene traži najprikladniji trup.
Više nije neophodno da interijer bude usklađen s linijama trupa pa su prostori u brodu sve komotniji i sve više nalikuju stambenima na kopnu. Ipak, na ovakvim projektima često se nađe dosta neiskorištenog i slabo dostupnog prostora, a obrnuto logici, što je brod veći takvih prostora zna biti više.
Skandinavska mala brodogradnja velikim je dijelom zadržala tradicionalan pristup brodogradnji, s naglaskom na maritimne karakteristike broda i to je sigurno jedan od važnijih razloga zbog kojih je kod kupaca cijenjena.
Krivo je mišljenje da se ovako gubi na komforu, jer dimenzije kreveta, kuhinje, toaletne kabine, salonskog stola i sjedala gotovo uvijek su komotne. Kvalitetnom optimalizacijom takvi brodovi nimalo ne gube na udobnosti, a ono čega su lišeni uglavnom je nepotreban luksuz opreme i prostora. Temeljitim, realnim, često krajnje jednostavnim, a ispred svega, svrsishodnim i pouzdanim rješenjima tehničkih problema, interijeri su maksimalno iskorišteni.
Surovi uvjeti sjevera diktiraju punu koncentraciju kod odabira svih dijelova opreme i ni tu nema kompromisa. Sigurnost plovila uvijek je u prvom planu. Svaki detalj opreme, bez obzira koliko djeluje jednostavnim, temeljito je promišljen, a kvarovi koji mnogu nastati na moru svedeni na minimum. Možda je to jedan od jasnijih razloga zašto ovi brodovi vremenom manje gube na cijeni.
Bez obzira na vremenske uvjete, brodovi za razonodu možda se i najviše koriste u Skandinaviji, što kao produkt ima jedno veliko kolektivno iskustvo i odličan potencijal razvoju detalja. Kada se tome pridodaju specifična iskustva profesionalnih plovila, onda je logično zašto su na tim plovilima neki naizgled sitni, a u plovidbi vrlo bitni detalji izuzetno jednostavni i funkcionalni.
Uz već spomenuti visoki koeficijent sigurnosti zajednička karakteristika svim skandinavskim brodovima je odlična toplinska izolacija trupa, što je i u južnim krajevima za vrelih ljetnih dana svakako dobrodošlo. Jedan detalj na skandinavskim plovilima nije svojstven za Mediteran i toplije krajeve. Naime, to su brodovi s relativno velikim zatvorenim prostorom, a manje iskorištenom palubom, međutim, karakteristika skandinavskih plovila za razonodu su veliki i brojni svjetlosni otvori, tako da im je dnevna osvijetljenost interijera odlična.
Bez obzira na mnoge poznate marke, čije ponude sve češće susrećemo, norveške: Fjord, Viknes, Windy, švedske: Hallberg Rassy, Malo, Nombus, Westline, ili finske: Aquador, Bella, Fliper, Nauticat, Targa, izgleda da su svima zajednički i glavni adut, pa možda se već može reći i brend, iskustvo i tradicija skandinavske male brodogradnje.
Savez Hrvata s Vikinzima
Vikinška flota 1071. godine prodire u Jadran i osvaja Bari. U namjeri da prekinu trgovinu između Venecije i velikog normanskog neprijatelja Bizanta, 1074. kreću u osvajanje dalmatinske obale. Prodiru sve do Raba, ali ga ne uspijevaju osvojiti, no zato su osvojili niz drugih gradova u Dalmaciji. Vraćajući se duž istočne obale Jadrana na neobjašnjen način zarobljavaju kralja Petra Krešimira IV. Posredovanjem papinog legata Gerharda, oslobađaju kralja, a Hrvatima prepuštaju dalmatinske gradove. Sljedeće, 1075. godine, venecijanski dužd Dominico Silvio “oslobađa” te gradove od Normana i podvrgava ih pod vlast Venecije. Na poticaj pape Grgura VII kralj Dmitar Zvonimir sklapa savez s Normanima protiv Venecije i njezina saveznika Bizanta. Ujedinjena flota od oko 150 brodova i 30.000 vojnika 19. svibnja 1082. godine započela je opsadu luke Drač s istočne strane Otranta. Bizant i Venecija, svjesni da će osvajanjem Drača Normani kontrolirati plovidbu Jadranom, uputili su svoje flote u njegovu obranu. U noći 22. svibnja 1082. bizantsko-venecijanska flota napada neprijatelja, ali bez obzira na iznenađenje i upotrebu grčke vatre, ne dolazi do očekivane pobjede. Ovo je ujedno i jedina bitka u povijesti u kojoj grčka vatra nije donijela odlučujuću pobjedu. Ujesen 1084. godine normansko-hrvatska flota od 120 brodova pokušava osvojiti Krf i bude natjerana na povlačenje, ali ne i progonjena. Shvativši to i uvidjevši da su se bizantska i venecijanska flota razdvojile i glavnina napustila Krf, vratili su se i osvojili ga bez većih poteškoća. U proljeće 1085. Venecija je pokušala ponovno osvojiti Krf, ali u bitki kod Sasena biva poražena. Mogli su bježati samo prema jugu, a udružena normansko-hrvatska flota krenula je u potjeru za njima. U potjeri umire vikinški vođa Robert Guiscard, a njegov nasljednik Roger prekida rat s Bizantom i Venecijom. Još ranije je umro i papa Grgur VII, te je kralj Zvonimir u kratkom vremenu izgubio dva vrlo jaka saveznika. Četiri godine kasnije, 1089. umire i Zvonimir, a Hrvatsku razjedinjuje unutarnja borba za vlast. Vrlo brzo flota slabi i nestaje. Savez s Vikinzima i bitka kod Sasena posljednji su slavni događaji Hrvatske kao pomorske vojne sile.
Zablude o Vikinzima
Poimanje vikinga kao neurednih pljačkaša s rogovima na kacigama apsolutna je zabluda. Vikinzi kacige nikada nisu ukrašavali rogovima, a osim toga, takve bi kacige u borbi bile dosta nepraktične. Izvor ovoj zabludi je jedna jedina pronađena takva kaciga, međutim, za istu se smatra da je korištena u obredne svrhe i datira iz dosta ranijeg doba.
Prema higijenskim navikama u srednjem vijeku mogu se smatrati izuzetno urednima, naime, koristili su se saunom, kupali sapunom svake subote, često mijenjali odjeću, a svatko je imao svoj češalj i češljao se svaki dan.
Zapamćeni su uglavnom po pljačkama, a vrlo se pouzdano zna da su u Europi upravo oni proširili, razvili i razgranali trgovinu, prvo između istoka i zapada, a kasnije i između sjevera i juga.
Video: Što se događa s otpadom s najvećeg svjetskog kruzera?
