U zoni uvale Girenica na Pagu, nalazi se najnoviji nalaz prijavljen Ministarstvu kulture, opet plod suradnje ronilaca.
Ali kako je sve počelo. Ronili su otac i sin, Željan i Kristijan Gligora. Otac je bio koncentriran na lov, a sin kako je to uvijek i na sve ostalo. Kike je primijetio neobične oblike, keramiku, ono što je bilo drugačije je bila nakupina kamena koja neobična za ovakvo mjesto; prenosi Morski.hr. Prvo su o ovom pričali s profesorom Ivom Oštarićem koji ih je uputio da bi ovo mogla biti rimska riva.
Kako Željan prati naš rad u podvodnoj arheologiji obećao mi je pokazati lokalitet, ali moralo je biti malo začinjeno. Ovo ljeto smo dogovorili da Kristijan dođe na početni tečaj ronjenja. Za zadnje ronjenje odabrana je lokacija nalazišta.
I tako idemo mi, pojačani s Andreom Uvodićem, roniti, i stvarno riva. Nije mi prva ali uvijek mislim da je nešto krivo i da ja maštam. Mjerim dubinu 2,7m – štima. Poput onih u Caskoj i Barbatu na Rabu. Gledam materijal kamen, obrađeni kamen, ima keramike i to dosta. Fotografiramo s malom mjerkom. Ali od prve u oči upada crna boja. Crna.
Od čega je crno ako nije od spužve, ovo je drugačije nije živo, potegnem po notesu za pisanje pod morem, ostaje crni trag. I taj tren kad ti sine, ugljen! Ugljen ! J….te. Kolan, imao rudnik, s druge strane u vali se i danas vadi ugljen iz mora. To je to. Ugljen. Pa zapravo se sve uklapa, tu su i oni mogli prekrcavati ugljen. Idemo dalje ronimo po vali, ugljena ima i drugdje. Gledamo neke rakove samce po dnu kamufliraju se crnom bojom, valjda jer tamo ima ugljena. Ne znam ništa o tome ali možda je to to. Sad i te račiće snimamo. Pa nalazimo još primjera te crne.
Treba to slikati s nečim bijelim da imamo kontrast, nalazimo kostur od Miša. Vraćamo se do rive, slikamo vani uzimamo GPS- poziciju. Dogovaramo se što sad. Ideja je da pričekamo da počne istraživanje na Letavici, tad ćemo imati svu silu arheologa na terenu i kad im to pokažemo, riješit će se nedoumice.
Dolazi i Straton projekt i Istraživanje na Letavici, virus ponovo jača, ali sve ide po planu. Odgađamo istraživanje samo 3-4 puta. Sve se iskompliciralo te godine. Ipak imamo datum i krećemo. Dotle se toplo ljeto pretvorilo u jesen s jakim jugom i kišurinom. Gubimo jutro, pa popodne pa dan i jutro i normalno sve se stišće da se posao odradi, ne stižemo na lokaciju. Nakon toga vrijeme leti i dolazi nam nova godina. Nema više čekanja idemo to prijaviti.
I eto u uvodu i Dr. sc. Irena Radić Rosi piše: Otok Pag obiluje arheološkim nalazištima iz raznih vremenskih razdoblja, među kojima se posebno ističu nalazišta iz antičkog doba. Sudeći prema pisanju rimskog znanstvenika Plinija Starijeg, koji je u 1. st. po Kr. napisao enciklopedijsko djelo Naturalis Historia (Prirodoslovlje), otok Pag u antičko se doba nazivao Cissa ili Cissa Portunata tj. Cissa prirodno obdarena lukom.
Iako za sada još nije dokazano da se pridjev ‘portunata’ u Plinijevom radu doista odnosi na otok Pag, geografska i geomorfološka obilježja otoka idu u prilog toj pretpostavci. Ime Cissa predrimskog je podrijetla i pripisuje se Liburnima koji su u prapovijesno doba vladali prostorom između rijeka Raše i Krke te bili poznati kao vješti pomorci. U njihovo doba upravno se središte otoka nalazilo na prostoru današnjeg Novaljskog polja i bilo vjerojatno smješteno na uzvisini Košljun nad Caskom. Za razliku od ostalih istočno jadranskih prostora, liburnski su krajevi tijekom 2. i 1. st. pr. Kr. mirnim putem ušli u sastav Rimske Republike tj. kasnijeg Rimskog Carstva, a po čitavom otoku izgrađena su rimska gospodarska imanja.
Među ostacima iz rimskog doba danas se posebno ističu ruševine u priobalnom pojasu uvale Caske na sjevernom kraju Paškoga zaljeva, gdje se vjerojatno nalazilo veliko imanje ladanjskog gospodarskog karaktera koje je pripadalo senatorskoj obitelji Calpurnii Pisones, jednoj od najmoćnijih i najuglednijih rimskih obitelji u vrijeme ranoga Carstva.
S obzirom na opisanu situaciju, pomorski promet na prostoru otoka morao je u rimskog doba biti posebno intenzivan, što se sve više potvrđuje novim otkrićima u podmorju otoka. Do sada je poznato desetak podmorskih nalazišta koja upućuju na luke, lučice, pristaništa i sidrišta te na potonule brodove ili brodske terete.
Možemo se fino pohvaliti da smo s novim nalazom potkrijepili ovaj tekst. Nadamo se da ćemo istraživanjem potvrditi svoje nalaze, spojiti Kolan s morem. Povezati priče iz antičkih vremena otoka Paga, nadajmo se pomoči otočkom turizmi, svašta nam pada na pamet. Lani se pojavio teret tegula i imbrexa u Staroj Novalji, stalno nešto iskače.
Počeli smo s prikupljanjem sredstava za prvu kampanju istraživanja, volju imamo, kad okupimo tim, imamo i znanje i opremu. Nadamo se da će biti razumijevanja za nas u ovoj teškoj godini.
