Kakav je stvaran svijet svjetioničara i njihovih obitelji, prije modernizacije, najbolje pokazuje jedna u nizu emisija Karavane iz 1966. godine, nekadašnje Radio televizije Beograd. Prašinu s arhivske građe, otpuhnuli su i objavili na Youtubeu iz Radio televizije Srbije i otkrili javnosti još jednu zanimljivu priču s hrvatskog Jadrana; prenosi Morski.hr.
Ova vrijedna snimka predočava stvaran i grub život svjetioničara, koji zajedno s obiteljima izolirano žive na razbacanim otocima na prostoru kojeg pokriva Plovno područje Korčula.
Kamera prati posadu Plovputovog broda Porer, koji obilazi svjetionike Lovišće, Pločica, Struga, Palagruža i Glavat, i snabdijeva jedine otočne stanovnike neophodnim potrepštinama.
Emisija kreće od početka, kad svjetioničari putem radio veze naručuju s kopna namirnice koje im brodom Plovputa stižu jednom mjesečno. Ako ne bi došlo ono što su naručili, morali bi čekati novih mjesec dana.
Na kopno su išli rijetko, tek jednom ili dvaput godišnje, a posebno teško bilo je njihovim suprugama, koje su im pomagale, a za to nikad nisu dobivale plaću. Doslovno su živjeli na svjetioniku, dok su djeca u dobi za školu, najčešće bila razdvojena od roditelja i pohađala školu na kopnu.
Koliko je teško bilo tamo živjeti, govore i crtice iz emisije u kojima se vidi kako se teško vršio istovar potrebnih namirnica, drva za ogrjev i goriva za lanternu, na plaži Palagruže, a onda se sve to moralo na leđima prenijeti na 100 metara nadmorske visine, strmom stazom dugom 900 metara koja vodi do svjetionika.
Svakodnevni život, kako kaže jedan od svetioničara je jedan te isti – svi smo jedni drugima dosadili. Pričaju s kakvim teškoćama se suočavaju, ali pronađe se i poneka optimistična crtica iz tog doista teškog života kakav je bio od gradnje svjetionika prije dva stoljeća, pa sve do prije 30-ak godina, kad su se lanterne modernizirale.
Život na udaljenim hridima posebno je otežan zimi, kada nevrijeme često onemogućava pristup ovim nepristupačnim mjestima. Upravo je ekipa Karavana sredinom 60-ih godina prošlog stoljeća to uspjela snimiti kod svjetionika Glavat, kao i posljedice požara kod Lovišta na Pelješcu.
Arhivski povijesni materijal, svakako vrijedan gledanja!
Turisti hrane morske pse bez čeličnog kaveza, ali i bez straha
