O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

Podsjetnik na tragediju broda “SS Eastland” i danas stoji i Pomorskom muzeju Chicaga

Chicago je sa svojim neboderima i lukama oduvijek bio važno središte, povezujući Velika jezera s Mississippijem. Generacije ljudi gradile su ovaj izuzetni grad počevši od vezova u luci koji se danas mogu vidjeti u pomorskom muzeju. U njemu se mogu vidjeti modeli brodova i rđava sidra, no pomorska prošlost grada obavijena je mračnom tajnom.

Među brojnim eksponatima u Pomorskom muzeju u Chicagu izložen je i iznošeni prsluk za spašavanje izrađen od pluta i tkanine. Od godina izblijedio na njemu je jedva vidljiv natpis „SS Eastland”. Podsjetnik je to na strašnu tragediju u američkoj pomorskoj povijesti. Olupina broda „Eastland” šokirala je ne samo stanovnike Chicaga, nego i cijelu zemlju.

U subotu ujutro, 24. srpnja 1915. godine, zaposlenici tvrtke Western Electric i njihove obitelji okupili su se na molu u središtu Chicaga spremni za kratki izlet brodom po jezeru Michigan. Za taj je dan planiran godišnji piknik tvrtke i za putovanje je prodalo 7000 karata. Unatoč svježim sjećanjima na tragediju „Titanica“, koja se dogodila samo tri godine ranije, krstarenje je bio najbolji izbor za druženje radnika i njihovih obitelji.

Tvrtka je za tu priliku unajmila šest putničkih brodova, među kojima se isticao prekrasni bijeli brod „SS Eastland”, inače ponos Velikih jezera. U 6.40 spuštene su ljestve i mnoštvo ljudi pohitalo je na brodove. Nešto nakon 7 sati ukrcaj je završio i ljestve su uklonjene. Kada su gosti ispunili bijeli putnički brod, on je iznenada izgubio stabilnost i nagnuo se na lijevu stranu pri čemu su se pomaknuli i svi predmeti na brodu. Nakon pola sata kut nagiba dosegao je 30 stupnjeva. Nekoliko minuta kasnije brod je ležao na boku, još uvijek privezan na molu.

Foto: Wikimedia

Radosne pozdrave zamijenio je vrisak. Putnici s gornje palube pali su u rijeku, a neki su od straha skočili sami. Mnogi su jedva isplivali na površinu od mnoštva ljudi koji su svim silama nastojali doći do zraka i do obale. Za putnike s nižih paluba postojale su samo dvije mogućnosti – utopiti se ili ugušiti.

Gradske vlasti odmah su organizirale opsežnu operaciju spašavanja. Ljudima koji su mlatarali rukama u rijeci bacali su prsluke za spašavanje. Zbog nesavršenosti odijela ronioci su jedva podizali koje je još bilo moguće spasiti.

Tragedija broda „SS Eastland” odnijela je 844 života. Tjedan dana kasnije isplivala su tijela nesretnih ljudi i završila u mrtvačnicama Chicaga. Bilo je tu ljudi 28 nacionalnosti.

Foto: Wikimedia

Bijesna javnost zahtijevala je hitan odgovor na pitanje – kako se mogla dogoditi tako strašna katastrofa, a brod je bio vezan u luci. Uskoro je grupa istražitelja krivnju prebacila na članove posade i identificirala ključni problem – konstrukcija broda.

Tragedija broda „SS Eastland” bila je samo pitanje vremena. Činjenica je da su brodograditelji odlučili sagraditi brod velike brzine, no fokus je bio na brzini, a ne na stabilnosti. Brod je imao vrlo usku kobilicu koja je trebala služiti kao nož koji će pri velikoj brzini rezati vodu, no to je ujedno značilo i veliku nestabilnost. Nakon porinuća „Eastland” je imao dobre pokazatelje sigurnosti i prošao je više plovidbi bez incidenta. Međutim, nakon incidenta s legendarnim „Titanicom“, uvedena su pravila sigurnosti i za putničke brodove kao što je „SS Eastland”.

Jedna od glavnih točaka bila je da svi brodovi moraju povećati broj čamaca za spašavanje. Izgrađen desetljeće ranije brod je bio prilagođen bez ikakvih dodatnih troškova. Na gornju palubu objesili su dodatne čamce za spašavanje koji su dodali dodatnu težinu, no nisu napravljeni testovi s punim opterećenjem. Stoga, čim su se putnici ukrcali, počelo je odbrojavanje. A najgore od svega je što je u vrijeme tragedije korišten samo jedan čamac za spašavanje.

Godinu dana kasnije, komisija je predložila stroža pravila za stabilnost broda kako se više ne bi ponovila tužna sudbina „SS Eastlanda”. A pojasevi za spašavanje još uvijek se čuvaju u Pomorskom muzeju u Chicagu, podsjećajući da su lekcije naučene prije gotovo jednog stoljeća, još uvijek važne i danas.

Chicago je sa svojim neboderima i lukama oduvijek bio važno središte, povezujući Velika jezera s Mississippijem. Generacije ljudi gradile su ovaj izuzetni grad počevši od vezova u luci koji se danas mogu vidjeti u pomorskom muzeju. U njemu se mogu vidjeti modeli brodova i rđava sidra, no pomorska prošlost grada obavijena je mračnom tajnom.

Među brojnim eksponatima u Pomorskom muzeju u Chicagu izložen je i iznošeni prsluk za spašavanje izrađen od pluta i tkanine. Od godina izblijedio na njemu je jedva vidljiv natpis „SS Eastland”. Podsjetnik je to na strašnu tragediju u američkoj pomorskoj povijesti. Olupina broda „Eastland” šokirala je ne samo stanovnike Chicaga, nego i cijelu zemlju.

U subotu ujutro, 24. srpnja 1915. godine, zaposlenici tvrtke Western Electric i njihove obitelji okupili su se na molu u središtu Chicaga spremni za kratki izlet brodom po jezeru Michigan. Za taj je dan planiran godišnji piknik tvrtke i za putovanje je prodalo 7000 karata. Unatoč svježim sjećanjima na tragediju „Titanica“, koja se dogodila samo tri godine ranije, krstarenje je bio najbolji izbor za druženje radnika i njihovih obitelji.

Tvrtka je za tu priliku unajmila šest putničkih brodova, među kojima se isticao prekrasni bijeli brod „SS Eastland”, inače ponos Velikih jezera. U 6.40 spuštene su ljestve i mnoštvo ljudi pohitalo je na brodove. Nešto nakon 7 sati ukrcaj je završio i ljestve su uklonjene. Kada su gosti ispunili bijeli putnički brod, on je iznenada izgubio stabilnost i nagnuo se na lijevu stranu pri čemu su se pomaknuli i svi predmeti na brodu. Nakon pola sata kut nagiba dosegao je 30 stupnjeva. Nekoliko minuta kasnije brod je ležao na boku, još uvijek privezan na molu.

Foto: Wikimedia

Radosne pozdrave zamijenio je vrisak. Putnici s gornje palube pali su u rijeku, a neki su od straha skočili sami. Mnogi su jedva isplivali na površinu od mnoštva ljudi koji su svim silama nastojali doći do zraka i do obale. Za putnike s nižih paluba postojale su samo dvije mogućnosti – utopiti se ili ugušiti.

Gradske vlasti odmah su organizirale opsežnu operaciju spašavanja. Ljudima koji su mlatarali rukama u rijeci bacali su prsluke za spašavanje. Zbog nesavršenosti odijela ronioci su jedva podizali koje je još bilo moguće spasiti.

Tragedija broda „SS Eastland” odnijela je 844 života. Tjedan dana kasnije isplivala su tijela nesretnih ljudi i završila u mrtvačnicama Chicaga. Bilo je tu ljudi 28 nacionalnosti.

Foto: Wikimedia

Bijesna javnost zahtijevala je hitan odgovor na pitanje – kako se mogla dogoditi tako strašna katastrofa, a brod je bio vezan u luci. Uskoro je grupa istražitelja krivnju prebacila na članove posade i identificirala ključni problem – konstrukcija broda.

Tragedija broda „SS Eastland” bila je samo pitanje vremena. Činjenica je da su brodograditelji odlučili sagraditi brod velike brzine, no fokus je bio na brzini, a ne na stabilnosti. Brod je imao vrlo usku kobilicu koja je trebala služiti kao nož koji će pri velikoj brzini rezati vodu, no to je ujedno značilo i veliku nestabilnost. Nakon porinuća „Eastland” je imao dobre pokazatelje sigurnosti i prošao je više plovidbi bez incidenta. Međutim, nakon incidenta s legendarnim „Titanicom“, uvedena su pravila sigurnosti i za putničke brodove kao što je „SS Eastland”.

Jedna od glavnih točaka bila je da svi brodovi moraju povećati broj čamaca za spašavanje. Izgrađen desetljeće ranije brod je bio prilagođen bez ikakvih dodatnih troškova. Na gornju palubu objesili su dodatne čamce za spašavanje koji su dodali dodatnu težinu, no nisu napravljeni testovi s punim opterećenjem. Stoga, čim su se putnici ukrcali, počelo je odbrojavanje. A najgore od svega je što je u vrijeme tragedije korišten samo jedan čamac za spašavanje.

Godinu dana kasnije, komisija je predložila stroža pravila za stabilnost broda kako se više ne bi ponovila tužna sudbina „SS Eastlanda”. A pojasevi za spašavanje još uvijek se čuvaju u Pomorskom muzeju u Chicagu, podsjećajući da su lekcije naučene prije gotovo jednog stoljeća, još uvijek važne i danas.