Ona stara „Fali more, drž’ se kraja“ ipak nije utjecala na mladu djevojku iz unutrašnjosti Hrvatske da ostane na kopnu i tamo pronađe budući posao. Već nakon srednje škole Maja Sabolić odlučila je iz Kutine krenuti u Split gdje je upisala Pomorski fakultet. Prve tri godine bila je kadet Hrvatske ratne mornarice, a nakon toga završila dvije godine magisterija na istom fakultetu kao civil. U vrijeme kadeture Maja je 2011. godine plovila na kontejnerskim brodovima kompanije CSM gdje je ostala do listopada 2015. kada dobiva posao na putničkom brodu, namijenjenom plovidbi u polarnim područjima. Da li se na hladna sjeverna područja odlučila zbog toga što je odrasla u unutrašnjosti i navikla na hladne zimske dane, nije sigurno, no od tada do danas Maja plovi na brodu norveške kompanije MV „Fram“ na poziciji navigacijskog časnika. U međuvremenu je položila poručnički ispit u Splitu te kapetanski u Zadru prije dvije godine.
Kako kaže Maja, polarna navigacije za nju predstavlja najzanimljiviju navigaciju, a posljednje tri godine plovi u područjima od Svabalda, Grenlanda, Antarktika. Ove je bila i na kanadskom Arktiku. Navigacija ispod Antarktičkog i Arktičkog kruga, 24 sata dnevnog svjetla i stalno okruženje morskog leda za nju je izuzetan doživljaj i mogli bismo je s pravom nazvati „Ledenom kraljicom“.
Kako to da ste se kao mlada djevojka iz Kutine odlučili za karijeru pomorca i isprobati „Kruh sa sedam kora“?
Svake godine sam s roditeljima išla na more i uvijek me fascinirala ta prostranost i želja da saznam i vidim što je iza horizonta. Kao dijete uvijek sam govorila da ne bih željela raditi poslove koji su vezani isključivo za ured, tako da je radoznalost imala veliku ulogu u mojoj odluci da počnem ploviti na oceanskim brodovima.
Za daljnje školovanje odabrali ste specifičan studij, odakle želja za tim?
Nakon srednje ekonomske škole, željela sam pristupiti vojci. Već u to vrijeme na snazi je bio projekt Kadet pri MORH-u. Položila sam prijemni ispit na četiri tehnička fakulteta, većinom vezanih za uredski posao, a jedan od tih fakulteta je bio i Pomorski fakultet u Splitu. Nakon puno istraživanja i čitanja dostupnih materijala te činjenice da je MORH u svom projektu imao i Pomorski fakultet, odlučila sam se upravo za njega.
Nakon prvih godina studija i ulaska u svijet pomorstva „kroz mala vrata“, najčešće samo slušajući priče drugih pomoraca, čitanja knjiga i foruma shvatila sam da iako je primarna uloga pomoraca upravljanje i održavanje broda, sam pomorac mora imati puno više znanja i razumijevanja o cijeloj pomorskoj industriji. Pomorstvo pokreće svijet, svjetsku trgovinu i vrlo je važan faktor kako nacionalnog tako i svjetskog gospodarstva. Danas mogu reći da mi je fakultet pomogao da shvatim i povežem značaj svih čimbenika i „aktera“ pomorstva.
Da li je bilo teško pronaći mogućnost za odraditi kadeturu i koji je bio prvi brod na kojem ste plovili?
Što se tiče kadeture tu moram priznati da sam uz upornost imala i sreću. Relativno brzo, u odnosu na neke moje kolege koji su bili u istoj poziciji, uspjela sam pronaći kadeturu pri CSM-u u Rijeci. U prvom krugu bilo je preko 300 prijavljenih kandidata, no većina ih nije ušla u drugi krug upravo zato jer nisu imali završen fakultet. Nakon drugog kruga selekcije, pisanih testova struke i engleskog jezika te nakon intervjua vrlo brzo sam se ukrcala na prvi brod kao kadet. Prvi brod mi je bio, ne tako veliki 2758 TEU, kontejnerski brod koji je plovio između Australije, Kine i Amerike.
Iskustva s tog broda su bila pozitivna, uz našeg kapetana i ostatak posade koji su pretežito bili s Filipina nisam imala nikakvih problema. Jedno lijepo iskustvo za prvu plovidbu.
Odmah ste krenuli na stranca. Da li je to zbog toga što na našim kompanijama nije bilo mogućnosti da odradite kadeturu ili ste jednostavno imali sreće da se nađete na strancu?
Iskreno, nisam niti pokušavala sa našim kompanijama, sve aplikacije koje sam slala bile su upućene prema stranim kompanijama.
Jeste li imali nekih želja nakon odrađene kadeture i da li ste ih uspjeli ostvarili?
Nakon kadeture želja je svakog kadeta položiti poručnički, dobiti licencu i okušati se u gvardijama te pokazati znanje koje ste prikupljali kao kadet. A onda nakon određenog vremena položiti ispit za Prvog časnika palube. Želje vezane za tip broda i ostale specifikacije dođu malo kasnije kad već skupite dane u plovidbi. Rekla bih da su se zasad sve želje ostvarile, ali naravno one se mijenjaju i „nadograđuju“.
Danas ste druga časnica palube na brodu MV „Fram“. Koliko je trebalo do dođete na tu poziciju?
Na „Framu“ plovim od listopada 2015. i eto zadnji ugovor unaprijedili su me u Safety officera.
Kadeturu sam odradila na manjim kontejnerskim brodovima, a prve časničke korake započela sam u srpnju 2013. na malo većim, 6492 TEU, kontejnerskim brodovima. CSM je u 2015. godini radio s Hurtigrutenom, kompanijom koja je vlasnik broda, i po povratku s teretnog broda na kojem sam postala drugi časnik palube CSM je predložio da se okušam u nečem novom i odem na putničke brodove. Iz početka mi se ideja, moram priznati, i nije svidjela ali nakon što su mi rekli da je to manji brod koji plovi po Antartici gdje mi je bio i prvi ugovor, vratila mi se ona znatiželja i želja za pustolovinom.
To je pomalo specifičan brod. Možete li nam malo približiti njegove značajke?
MV „Fram“, na norveškom FRAM znači naprijed ili forward, je brod norveške kompanije Hurtigruten. Izgrađen je 2007. godine u brodogradilištu Fincantieri u Italiji s namjenom plovidbe u polarnim područjima. Ime je dobio po originalnom brodu „Fram“ koji je bio izgrađen za norveškog istraživača Fridtjofa Nansena, a kasnije i Roalda Amundena i kojem je namjena, kao i ovog novijeg broda, bila istraživanje polarnih područja svijeta. Brod je dug 114 metara, širok 20 metara, kapacitet mu je 318 putnika i opremljen je Azipull propulzijskim sistemom što mu daje veliku manevarsku sposobnost. Klasifikacija za ledena područja je 1B na trupu broda, te 1A na propelerima i za razliku od velikih putničkih brodova kojima nije dozvoljeno raditi “landing” aktivnosti u polarnih područjima, nama je to primarna namjena.
Za razliku od kolega, mi radimo „landing“ u tim područjima i u većini slučajeva radimo “manual DP” što samo povećava zanimljivost aktivnosti pogotovo na 30 m/s vjetra i s konstantnim promjenama u vjetru i stanju leda.
Zbog područja kojem plovi brod ima i tzv. ice radar za detaljniju detekciju leda, ima i sonar koji je neophodan jer u polarnim područjima neke od postojećih karata datiraju iz 1930-tih godina, a na nekim mjestima još uvijek nema dubina na karti tako da ako želite sigurno ploviti tim morima morate imati dobro opremljen brod. Za aktivnosti s putnicima koristimo polar circle boat ili male brodice kojima prevozimo putnike do kopna jer na mjestima na kojima mi obično plovimo nema luka.
S obzirom na specifične uvjete plovidbe, što je posebno teško na brodu, odnosno koje operacije su drugačije nego kod uobičajene plovidbe toplim morima?
Održavanje broda i palube je drugačije. Često se dogodi da čistimo snijeg i led s palube, čak i u rujnu. Kada plovimo Drake passageom može nas uhvatiti loše vrijeme što može prouzročiti štete na palubi koje u većini slučajeva posada može popraviti. Sama navigacija se razlikuje, a naravno i operacije traganja i spašavanja te sva sigurnosna oprema mora biti prilagođena za korištenje u hladnim uvjetima.
Inače ste sportski tip, no da li je fizička sprema potrebnija nego inače kod drugih brodova?
Mislim da ne, no neovisno o vrsti broda lakše ćete obavljati posao ako ste u dobro fizičkoj spremi.
Gdje sve plovite i kako ste se prilagodili tim „ledenim“ krajevima?
Plovim pretežito u polarnim područjima, ušla sam u rotaciju na brodu tako da sam sve ugovore na ovom brodu odradila na Antarktici, Grenlandu, Svalbardu, Norveškoj, Islandu, fjordovima Čilea i evo ove godine po prvi put i u kanadskom Arktiku.
Moram priznati da nemam problema s ledenim krajevima, čak štoviše, navigacija u ledu mi je puno zanimljivija od svih ostalih područja gdje sam plovila. Jedan od kapetana je rekao „Navigaciju u ledu ili voliš ili ne! Ako to nije za tebe nema potrebe se mučiti, ima puno mora na svijetu gdje leda nema.“
Sve operacije su drugačije od ostalih brodova upravo jer plovimo u područjima gdje temperature nisu baš pogodne za brod, a ni za ljude, pa je i održavanje broda, operacije na brodu i s brodom prilagođene vremenskim uvjetima i ledu.
Odakle su putnici i zbog čega baš odabiru te hladne destinacije za svoja putovanja?
Ova vrsta turizma je u naglom porastu i u nekoliko narednih godina vidjet ćemo nagli porast ovog oblika kružnih putovanja ali i brodova koji plove u ovim područjima što je u direktnoj vezi s potražnjom od strane tržišta.
Putnici su iz cijelog svijeta – iz Europe, Amerike, Australije, Kine. Sve više se putnika opredjeljuje za ovakvu vrstu kružnih putovanja upravo zbog avanture i nepoznatog. Kao što sam i prije rekla ova područja su još uvijek u velikom dijelu neistražena, a nerijetko se nađe i novi otočić koji je prije nekoliko godina još bio zarobljen u ledu.
Kada počnemo putovanje vrlo često moramo mijenjati naše destinacije tijekom putovanja ili zbog leda ili zbog vremenskih uvijeta tako da i to doprinosti ocjećaju pustolovine. S druge strane ta područja imaju dugačku povijest herojskih pokušaja istraživanja. Kada čitate knjige o pustolovinama polarnih istraživača, to budi u ljudima želju za istraživanjem tih opasnih, ali ujedno i krhkih područja koja se svakodnevno mijenjaju i koliko god puta plovili u tim područjima gotovo nikada nećete naići na iste uvjete na istim mjestima.
Jeste li imali prilike susresti se s nekim polarnim životinjama i kakvo je iskustvo ući u njihov prirodni teritorij?
Upravo je to još jedan razlog zašto putnici odabiru destinacije na polarnim područjima. Mi gotovo uvijek, kada nam to vrijeme i raspored dozvoljava, stanemo s brodom i promatramo kitove, tuljanje, morževe, polarne medvjede, razne ptice na klifovima Islanda i Grenlanda. Zanimljivo je promatrati kako se npr. tuljan, istog prirodnog podrijetla, ponaša drugačije na sjeveru u odnosu na jug. Na Arktiku tuljan čim mu dođete malo bliže s brodicom odmah pobjegne s leda na kojem je ležao dok na jugu tuljani ne bježe nikuda, čak se i naljute na vas što ih uzmeniravate. Sve je to posljedica ljudske aktivnosti. Inuiti još uvijek love i jedu tuljane, to im je glavni izvor hrane u ljetnim mjesecima dok na Antartici i Falklandskim otocima to nije slučaj, tamo ih love samo orke.
Ali definitivno jedna od meni najzanimljivijih životinja su orke i predivno je promatrati način na koji love, žive u skupinama i odgajaju svoje potomke. Kada plovimo u malim brodicama vrlo često naiđemo na grbavog kita. To je kit koji može biti dugačak i do 16 metara i teži oko 30 tona, no način na koji dođe vrlo blizu brodice i na koji se način ponaša otkriva njegovu dobroćudnu ćud i znatiželju.
Znači stalno ste okruženi snijegom i ledom. Kako ste se priviknuli na dnevno svjetlo i plovite li kada u tami?
Plovimo u polarnim područjima u ljetnim mjesecima. To znači da plovimo Grenlandom, Svalbardom i kanadskim Arktikom kada je na sjevernoj polutci ljeto, a kada je na južnoj polutci ljeto onda smo na Antartici tako da u većini slučajeva kroz cijelu sezonu imamo dnevno svjetlo gotovo cijeli dan. To naravno, ovisi i o vremenskim uvjetima. Tek na kraju sezone, odnosno kada je već kasno ljeto, plovimo po noći. Eto, ove godine sam po prvi put vidjela polarnu svjetlost jer smo dosta dugo u sezoni ostali na Grenlandu.
Koje od tih područja su vas se najviše dojmila i zbog čega?
Najdraže područje plovidbe mi je Antarktika. Za sada još uvijek nema puno brodova koji plove tim područjem. To izaziva osjećaj znatiželje i budi istraživački duh, naročito kada uplovimo u područja koja su prije samo nekoliko godina u potpunosti bila prekrivena ledom.
Kakav je to osjećaj biti tako daleko na sjeveru, gotovo na vrhu Zemljine kugle?
Najsjevernije što sam bila je preko 81 stupnja geografske širine iznad Svalbarda. Osjećaj je neobičan i poseban jer nas okružuje samo morski led. Za razliku od glečerskog leda on je izrazito bijele boje i zbog otvorenog mora brzo se kreće.
Koliko često na svojim putovanjima pristajete u lukama i da li iskoristite priliku upoznati grad?
Ushuaia, grad na jugu Argentine je polazno mjesto u kojem ukrcavamo putnike. Svaka dva do tri tjedna vraćamo se u grad.
U Islandu ili Norveškoj smo skoro svaki dan u luci pa posada iskoristi priliku obići grad i znamenitosti. Na Grenlandu ponekad dođemo u naseljeno mjesto, ali vrlo rijetko imamo vez. U tom slučaju posada ima puno posla na brodu tako da vrlo rijetko imamo priliku za izlazak. Na Svalbardu jedini vez koji imamo je Longyearbyen pa i tu koristimo priliku za izlazak. Po završetku ljeta brod mijenja destinaciju i tada imamo prilike posjetiti gradove kao što su New York, Miami, Valparaiso ili neki drugi veći grad jer nas zbog naše veličine vrlo često vežu blizu centru grada.
Već ste tri godine na tom brodu. Imate li možda želju promijeniti brod za neki koji plovi nekim tropskim krajevima?
Iskreno, baš i ne. Volim navigaciju u ledu. Prošli ugovor sam plovila po zapadnoj obali Južne Amerike, kroz Panamski kanal pa sve do Miamija i definitivno mi to ne nedostaje, sama plovidba, a bome niti vrućine.
Opišite nam kako izgleda vaš radni dan na brodu i postoji li nešto što vam baš nije drago obavljati.
Kao drugi časnik palube radni dan počinjem doručkom, a kako je ovo mali brod s relativno malim brojem putnika, časnici jedu u restoranu skupa s putnicima. Nakon doručka u 08:00 počinje jutarnja gvardija. Zatim oko podneva ručak, a poslije „posao u uredu“ koji se najčešće sastoji od planiranja putovanja, ispravljanja karata, održavanja vježbi vezanih za napuštanje broda za dio posade koji je dodjeljen mom timu za upravaljnje brodicama za spašavanje i MES sistemu. Oko 15:00 završim s uredskih poslom i slobodna sam do 19:00 kada opet preuzimam gvardiju do ponoći.
Da mogu rado bih se riješila papirologije, ali nažalost to je nemoguće izbjeći.
Imate li slobodnog vremena i kako ga provodite?
Slobodno vrijeme imam od 15:00 do 19:00 i provodim ga na različite načine. Uglavnom vozim brodice s kojima prevozimo putnike na kopno, pridružim se grupi u kajaku, planinarskoj grupi ili grupi koja hoda po ledenjacima. Ponekad sudjelujem na predavanjima koje drži naš ekspedicijski tim vezan za povijesna istraživanja polarnih područja ili o nekim životinjama koje nalazimo u polarnim područjima, ekologiji, zaštiti prirode ili jednostavno čitam knjigu ili pogledam film u kabini.
Žena na brodu, koje su po vašem mišljenju prednosti i mane te kako na vas gledaju muški kolege? Ima li još koja žena na brodu na kojem plovite ili ste jedina?
Kada sam radila na kontejnerskom brodu bila sam jedina žena na brodu, no sada nas je više i u ekspedicijskom timu te, naravno, u hotelskom dijelu posade. Isto tako moram priznati da sve više možete čuti ženskih glasova s mosta drugih brodova koje susrećemo u plovidbi.
Ja osobno nisam nikada imala nikakvih problema na brodu niti na teretnom, niti na ovom na kojem sam sada. Ako znate svoj posao i ako ga radite dobro nije bitno da li ste muško ili žensko. Morate se posvetiti svakom detalju svog posla, morate pokazati da vam ljudi mogu vjerovati i da ćete odraditi svoj posao najbolje što znate. Plovila sam s puno hrvatskih, ali i stranih kapetana kojima je najvažnije da im časnik u gvardiji zna posao, ali i zna kada će tražiti pomoć ako zatreba, neovisno o spolu, nacionalnosti ili bilo čemu drugomu. Posada će vas testirati i očekivat će od vas da znate svoj posao. Oni su slabije plaćeni od vas i neće vas poštivati niti slušati ako moraju odrađivati vaš posao. Zato smatram da je dobra kadetura vrlo važan čimbenik u karijeri pomoraca, neovisno o tome jeste li ženska ili muška osoba. Kao kadet imate tu komociju da se od vas očekuje vrlo malo u početku, a kasnije sve više i više. No imate mogućnost slušati i upijati znanje i iskustvo kolega i na taj način ubrzavate proces učenja i skupljanja znanja koji će vam itekako trebati kada postanete časnik. Ja sam imala sreće da sam svoje ugovore kao kadet i kao mladi časnik provela s hrvatskim časnicima i hrvatskim kapetanima koji su uvijek bili tu kada sam imala pitanje.
Kako biste uspjeli na brodu kao žena najvažnije je znanje, upornost, želja za učenjem i strpljenje.
Koliko je članova posade na brodu i koje su nacionalnosti?
Na ovom brodu imamo oko sedamdesetak članova posade. Na mostu su Norvežani, Indijci, u stroju upravitelj stroja je Norvežanin, prvi stroja Hrvat, a ostalo su Filipinci. U hotelskom dijelu posade su pretežito Filipinci uz iznimku upravitelja hotelskog dijela koji je Norvežanin i Kanađanin. Ekspedicijski tip je iz Europe, Kine, Južne i Sjeverne Amerike te Australije.
Tko čini ekspedicijski tim i koja je njihova uloga na brodu?
Ekspedicijski tim se sastoji od desetak ljudi iz različitih zemalja kako bi se pokrilo što veći broj jezika. Oni su najčešće biolozi, geolozi, arheolozi, stručnjaci za morske životinje, stručnjaci za ptice, ekologiju ili povjesničari koji, kada smo u plovidbi, drže predavanja i prezentacije za svoje područje, a kada imamo aktivnosti na obali onda se brinu za putnike – usmjeravaju ih gdje smiju hodati, kako se ponašati u blizini pingvina i tuljana te na arheološkim lokalitetima i nalazištima. A, naravno, imaju i ostala zaduženja ovisno o tome što se događa na brodu. Oni imaju najviše doticaja za putnicima.
Možete li nam ispričati neki događaj koji vam je tijekom ovih godina plovidbe ostao u sjećanju i kojeg ćete dugo pamtiti?
Pa iskreno od svih događaja najviše i najbolje u detalje se sjećam događaja vezanih za traganje i spašavanje. Sudjelovala sam u nekoliko akcija traganja i spašavanja, a budući da bih to htjela raditi onda nekako to uvijek ostane u sjećanju.
Prvi ugovor na ovom brodu u jednoj od večernjih gvardija dobila sam poziv preko VHF-a s drugog broda da trebaju pomoć pri prikupljanju svojih putnika. Taj brod ima gumenjake i oni su zapeli u ledu te nisu više bili u mogućnosti prebacivati putnike na brod. Kapetan broda nas je zamolio da im pomognemo s našim brodicama (Polar circle boat) budući da su naše napravljene od HDPE plastike koja je puno otpornija na udarce kojima je brodica izložena kad plovi kroz led. Te brodice imaju bolju manevarsku sposobnost u ledu i koriste ih gotovo sve službe traganja i spašavanja koje mogu očekivati poziv u područjima u kojima ima leda.
Okrenuli smo brod prema uvali gdje su putnici bili zarobljeni u ledu i kada smo došli na nekoliko milja od te uvale spustili smo naše brodice u vodu. Nas četvero se ukrcalo u njih te smo pokušali doći do uvale. Ta se uvala često ispuni ledom zbog struja u tom području i zbog ledenjaka u neposrednoj blizini, a sam led jednom kad zapne u uvali ostane tamo jako dugo. Nažalost, bila je takva koncentracija leda da mi s brodicama nismo uspjeli ništa napraviti pa je naš kapetan odlučio probiti led brodom. Naime, drugi brod nije mogao napraviti isto zbog niže klasifikacije. Na taj način smo napravili put za nas, ali i smanjili koncentraciju leda kako bi se mogao pomicati i kako bi mi mogli proći. Konstantnim radom propelera na brodu i propelera na brodicama koncentracija leda se smanjila i u vrlo kratkom roku uspjeli smo prebaciti sve putnike na naš brod. Kuhar je posluživao toplu čokoladu i novo napravljene kekse, a putnici su imali još jednu pustolovinu za ispripovijedati našim putnicima koji su, vjerovali ili ne, sve to pomno promatrali s palube iako je bilo 3 sata ujutro. Oko 5 sati uspjeli smo prebaciti sve putnike na njihov brod i oba broda nastavili su svoja putovanja kako je bilo predviđeno.
Živite u Kutini. Kako je to kada se nakon mjeseci provedenih na moru vratite na čvrsto tlo? Da li vam fali more ili ste ipak željni kopna?
Nema neke razlike, prvih par dana obično sredim papirologiju i malo se odmorim, a onda nastavim s privatnim radom. Preko vikenda obično ronim s Ronilačkim klubom Geronimo iz Zagreba ili jedrim s jedriličarskim klubom Dobro more tako da, iako ne živim na obali, svako malo sam na moru ili pod morem. Srećom Hrvatska nije velika pa treba samo par sati da dođem do mora. A ako nisam na moru ili pod morem onda obično planinarim ili pomažem doma s poslom.
Nakon svih iskustava o kojima ste sanjali za vrijeme studija da li biste možda sada promijenili svoje zanimanje ili je more u vama probudilo još veću želju za plovidbom?
Kada sam studirala, pomorci bi uvijek pričali kako im se more uvuklo pod kožu i da se teško skinuti s broda. Moram priznati da sve više razumijem na što su mislili. Svoje zanimanje ne bih mijenjala. Volim ono što radim i smatram da mi je to dalo širinu znanja o tome što se događa u svijetu i mogućnost da vidim i upoznam druge nacionalnosti i kulture koje, da sam ostala raditi u Hrvatskoj, ne bih imala priliku upoznati. Iako možda u današnjem svijetu, u kojem su svi uvijek u žurbi, pomorci nemaju puno mogućnosti vidjeti gradove i znamenitosti pojedinih gradova, ponekad je dovoljno da upoznate nekog čovjeka i da porazgovarate s njim.
Gdje se vidite iza desetak godina?
Deset godina je dugačak period tako da ne znam gdje ću završiti. Naravno imam svoje želje i poslove koje bi htjela raditi, ali trenutno skupljam iskustvo koje se nadam upotrijebiti gdje god radila u budućnosti bilo to na kopnu ili na brodu, u ovoj industriji ili u nekoj drugoj.
Dosta mladih djevojaka ima želju jednog dana „tući more“ i okusiti čari mora. Što biste im poručili?
Najvažnija je upornost i znanje. Ako nešto želite, pođite za tim. Moja obitelj je uvijek bila uz mene koju god ja odluku donijela. Posavjetujte se s roditeljima, prijateljima i osobama čije mišljenje cijenite, ali uvijek donesite odluku sami. Svaki čovjek ima svoje mišljenje, no nije dobro živjeti svoj život po tuđim uzancama i mišljenjima. Ako počnete raditi na brodu niste ugravirali to u kamen, industrija se mijenja, svijet se mijenja i ako želite raditi, trebate znanje, iskustvo i upornost. Na svakom poslu gdje god ga radili, znajte što radite, znajte svoj posao, budite pošteni i nemojte se dati zavarati. Ja uvijek razmišljam svojom glavom i uvijek pokušavam sagledati posao i zadatak iz što više kuteva i razmišljati unaprijed. To ponekad nije jednostavno ali sa znanjem i skupljenim iskustvom postajete sve bolji i bolji. Ako radite u timu budite dio tog tima, nemojte „sjediti na kraju klupe“, nemojte čekati da netko odradi posao umjesto vas. Vaše kolege će vas cijeniti neovisno o spolu, nacionalnosti ili bilo čemu drugome. Najgora stvar koju čovjek može napraviti je da prestane učiti.
Spomenuli se da vam je ovo posljednji ugovor na brodu MV „Fram“, a i nedavno ste bili u pulskom Uljaniku gdje se gradi kruzer za polarna putovanja „Scenic Eclipse“. Znači li to je možda da je novi ugovor na vidiku?
Tako je, prije nekoliko dana sam bila u Uljaniku na brodu „Scenic Eclipse“, upoznala nekoliko članova posade i za sada sljedeći ugovor trebao bi biti na tom brodu.
Još nemate mnogo informacija, no znate li barem gdje će brod biti raspoređen i kada biste trebali stupiti na novu dužnost?
Iskreno, znam samo da je namjena broda polarna kružna putovanja, a kada bih trebala ići na brod stvarno ne znam. Jedino znam da nema nikoga s mog dosadašnjeg broda.
Potpuno novi brod i to još izgrađen u Hrvatskoj. Što za vas znači ova nova prilika?Definitivno jedno novo iskustvo kojem se veselim iako moram priznati od kojeg su me svi kolege odgovarali, ne zato što je brod izgrađen u Hrvatskoj nego zato što je novi brod s puno nove opreme i puno novih aktivnosti koje još dosad nitko nije koristio i prakticirao u polarnim područjima.
Piše: Andrea Zovko
