Kapetan Berislav Vranić rođen je u Rijeci 21. srpnja 1953. godine. Pomorsku školu završio je u Bakru, te je obrazovanje nastavio na Višoj Pomorskoj Školi u Piranu, a ispit kapetana duge plovidbe položio je 1978. godine.
Nakon dugogodišnjeg kontinuiranog rada na brodovima, godine 1984. postaje zapovjednik na brodovima hladnjačama.
S deset godina iskustva kao Zapovjednik, kapetan Vranić prekinuo je s plovidbom te je karijeru nastavio radeći u svojstvu savjetnika danas najvećeg svjetskog brodara za prijevoz rashladnih tereta Seatrade.
Skupljajući iskustvo kao vještak, lučki kapetan i savjetnik za logistiku počeo se baviti pisanjem knjiga.
Poznati ste po svojim knjigama u sferi pomorstva. Možete li čitateljima reći neke pojedinosti o Vašim stručnim publikacijama?
Svoju prvu knjigu „Handling of Refrigerated Cargoes“ izdao sam 1994. godine. Knjiga pokriva sve aspekte načina rukovanja s rashladnim teretima. Drugu knjigu „Stowage and Prevention of Cargo Damage on Reefer Vessels“ izdao sam 1999. godine. Knjiga predstavlja neiscrpan izvor za brodare te govori o sigurnom rukovanju i slaganju rashladnih tereta, kao i ostalih tereta koji se prevoze brodovima hladnjačama.
Treću knjigu „General Cargo on Reefers“ izdao sam 2004. godine. To je jedinstvena publikacija te vrste u svijetu, jer do danas nitko nije izdao knjigu koja obrađuje sličnu temu. Četvrta knjiga je nadopunjeno izdanje prijašnjih triju knjiga te danas slovi kao najbolja knjiga do sada izdana u svijetu koja govori o rashladnim teretima i brodovima za prijevoz rashladnih tereta.
Potpisujete i knjigu naziva Pomoračka sreća. O čemu se točno radi?
Peta knjiga „Sailors Fortune“ (Pomoračka sreća) je o zgodama i dogodovštinama te istinitim pričama s mora i kopna. Imao sam tu sreću da sam nakon 19 godina provedenih na moru ostatak radnog vijeka putovao po svijetu te uspio posjetiti 109 zemalja svijeta.
Jedina ste osoba u Hrvatskoj kojoj je Nautički Institut dodijelio titulu Fellow of the Nautical Institute, recite nam nešto više o tome, te također o drugim važnim nagradama i priznanjima koja ste primili.
Uglavnom zahvaljujući knjigama, brošurama i pedesetak predavanja koja su održana u Londonu, Buenos Airesu, Cape Townu i mnogim drugim gradovima, u prosincu 2006. godine sam izabran u Vijeće Nautičkog instituta. Titulu Fellow of the Nautical Institute, jednog od najviših priznanja koje se dodjeljuje pojedincima u pomorstvu dobio sam 2010 godine. To se priznanje dodjeljuje za znanstveni rad i sveukupni doprinos pomorstvu u svijetu.
Za svoj rad u pomorstvu sam u svibnju 2009. godine drugi puta uzastopce izabran u Vijeće Nautičkog instituta, u svijetu najvišeg i najznačajnijeg savjetodavnog tijela u pomorstvu. 2013. godine sam izabran za Vice Chairman of Council’s Nomination Committee u Nautical Institutu da bi 2019. godine postao Chairman to prestižnog tijela. Stekao sam i titulu MIIMS (član Međunarodnog instituta pomorskih vještaka) nakon jednogodišnjeg dopisnog tečaja te polaganja ispita pred stručnom komisijom u Londonu. U rujnu 2015. godine na prijedlog Nautical Instituta iz Londona, proglašen sam jednim od prve dvanaestorice imenovanih IMO Maritime Ambassador-a. Stalni sam sudski Vještak za problematiku vezanu uz pomorstvo.
Imate i svoju tvrtku, čime se bavite?
Osnovao sam tvrtku Damaco d.o.o., čija je osnovna djelatnost upravljanje brodovima. Osim u managementu u vlasništvu sam imao tri broda od kojih dva broda za prijevoz rashladnih tereta te jedan ro-ro brod. Danas se tvrtka osim upravljanja brodovima bavi i posredovanjem pri ukrcaju pomoraca te raznim oblicima savjetovanja i vještačenja u pomorstvu.
Kakvo je Vaše viđenje situacije s brodogradnjom i pomorstvom općenito u Republici Hrvatskoj, te možete li prokomentirati odnos hrvatskih snaga spram velikih, globalnih igrača?
Devedeset posto svjetske brodogradnje odradi se u tri zemlje (Kina, Južna Koreja i Japan). Očito je da svjetske okvire (gdje smo se nekada nalazili) možemo zaboraviti. Jedini segment gdje možemo nastaviti sa brodogradnjom leži u gradnji specijaliziranih brodova.
Poznat je Vaš projekt Brod budućnosti. Je li on zaživio, hoće li i kakva su Vaša stajališta u vezi autonomne plovidbe, smatrate li da je ona operacijski održiva?
Na žalost projekt nije zaživio jer se nije uspjela zatvoriti financijska konstrukcija, ali autonomni brodovi su budućnost. Kojom brzinom će to ići naprijed ne mogu reći, ali svi pokazatelji govore da se ide u tom pravcu.
Vaš hobi je jedrenje. Pobjednik ste niza natjecanja. Otkuda ljubav prema jedrenju i koliki je najdalji put prevaljen jedrilicom u Vašem životu?
Volim jedriti i natjecati se. Imao sam nekoliko jedrilica i sa svima sam uživao. One još i danas plove Jadranom. Najdulje putovanje sam imao iz Rijeke do Crne Gore i natrag (isto kao sudionik regate).
Imate li kakve savjete za mlade ljude koji razmišljaju o karijeri u pomorstvu?
Mladima bih poručio da odaberu te studije koji im daju neograničene mogućnosti u gradnji karijere, na moru ili kopnu. Jedino naporan i predan rad može ih maknuti od prosječnosti i dovesti u klub 5% stručnjaka, a tada su im sva vrata otvorena.
