Svjetski dan zdravlja obilježava se svake godine sedmoga travnja pod okriljem Svjetske zdravstvene organizacije, a ovogodišnje obilježavanje proteći će uz slogan „Izgradnja pravednijeg, zdravijeg svijeta“, htijući time staviti naglasak razlike u kvaliteti života i medicinske skrbi u različitim zemljama svijeta, odnosno ukazati na to da se u nekim nerazvijenim državama ne poštuje niti onaj medicinski i sanitarni minimum. Velika buka digla se i oko cjepiva koja nisu dostupna svima, a nekima su, baš kao pomorcima, neophodna za konkuriranje na globalnom tržištu rada. Zanimljiv je i podatak kako devet od deset osoba u sedamdeset najsiromašnijih zemalja svijeta neće imati priliku primiti cjepivo. Neki im zavide, drugi ih žale, ali jedno je sigurno – razlike su tu i teško ih je dovesti u ravnotežu. Dok je vaga moći na nivou planete u jednolikom opterećenju na lijevo ili desno, kućne vage divljaju, pa je osim ravnopravnosti i borbe protiv pandemije, WHO ove godine odlučila da se kao treći problem istakne problem nezdrava života, odnosno Svjetska zdravstvena organizacija, zahvaljujući demokraciji, s pravom može odgovornost prebaciti i na svakoga pojedinca, i to se upravo dogodilo. Stoga je iz Ženeve upozoreno i na onečišćenje okoliša, nezdravu prehranu i nedovoljnu fizičku aktivnost.
Povodom Dana zdravlja, portal Pomorac.net proveo je opsežnu anketu o navikama i osjećajima pomoraca koji su zbog krize izazvane korona virusom u dodatnom stresu. Na reprezentativnom uzorku utvrđeno je da su većina pomoraca muškarci, čak njih 97%, a svega 3% žena plovi dalekim morima. Što se tiče dobne strukture, najveći broj pomoraca je u rasponu od 30 do 45 godina starosti, a velik je i broj pomoraca do tridesete godine, no nakon četrdesetpete broj pomoraca opada, te je njih značajno manje nego li onih do te famozne granice. Uobičajeno je čuti od pomorca da će ploviti do četrdesete, pa ide u mirovinu, no izgleda da gotovo svi ostanu još barem tih pet godina na brodu. Vjerojatno je tomu razlog što, prema anketi, 68% ima djecu, a uzmemo li u obzir da se mladi ljudi sve kasnije žene, za vjerovati je kako oni nakon trideset imaju djecu u devedeset posto slučajeva. Gotovo 70% je oženjenih pomoraca, što se poklapa s brojkom onih koja se tiče djece, 2% pomoraca je istupilo iz braka, 3% u izvanbračnim zajednicama, oko 5% je samaca u zreloj dobi, a ostatak, odnosno petina pomoraca je neoženjeno.
Čak 42% ispitanika plovi dulje od 15 godina, 19% je onih koji plove između 10 i 15 godina, 21% pomoraca je od 5 do 10 godina na brodu, a 18% je onih najmlađih koji plove manje od 5 godina. Najviše je onih ispitanika koji rade na tankerima, a slijede ih brodovi za kružna putovanja i linijski putnički brodovi. Na trećem mjestu su brodovi za prijevoz rasutoga tereta, a pronašli su se tu i brodovi za prijevoz ukapljenog plina, brodovi za prijevoz kontejnera, te brodovi za opskrbu platformi. Prema reprezentativnom uzorku, najviše je pomoraca koji su Zapovjednici broda, a slijede ih Prvi časnici palube, te Upravitelji stroja. Na četvrtom mjestu su Drugi časnici palube, a na petom Elektrotehnički časnici, odnosno Časnici elektrotehnike, kako je komu draže čuti. Slijede ih Mehaničari, Električari, te bijelo osoblje.
Što se života na brodu tiče, većina smatra da ne živi zdravo za vrijeme plovidbe, točnije njih 55%. Točno jedna trećina smatra da živi zdravo i za vrijeme boravka na brodu, a 12% njih nije sigurno. Ono u što su gotovo svi sigurni jest to da osjećaju psiho-fizičke promjene za vrijeme plovidbe, i to preko 80% ispitanika. Onih koji promjene ne osjećaju je 11%, a neodlučnih je 9%.
Čak 56% sudionika ankete smatra da boravak na brodu utječe na njihovo i fizičko i psihičko zdravlje, 35% vidi problem isključivo u psihičkoj sferi, a svega 9% vidi promjene samo na fizičkoj bazi.
Raznoliku hranu na brodu ima 59% pomoraca, ali gotovo jednak broj njih smatra da se hrani nezdravo za vrijeme boravka na moru.
Što se tiče zdrave prehrane, prema anketi, prisutna je kod četvrtine ispitanika, a preostala četvrtina nije upoznata s time koliko je prehrana zdrava ili nezdrava. Da nemaju raznoliku hranu smatra 37% pomoraca, a dvije trećine ispitanika uzima dodatke prehrani poput vitamina i sličnih preparata. Dvije petine pomoraca izjavilo je kako njihove kompanije nedovoljno dobro brinu o zdravoj hrani na brodu, a nešto manji broj, njih 36%, smatra da su se kompanije dovoljno potrudile u vidu zdrave prehrane posade.
Najveći porok pomoraca je pušenje, pa tako duhanske proizvode konzumira čak 70% ispitanika. Svega 12% pomoraca nikada ne konzumira alkohol, 34% konzumira alkohol samo u posebnim prilikama nekoliko puta godišnje, a 32% ispitanika popije tu i tamo nešto na mjesečnoj bazi. Gotovo na dnevnoj bazi alkohol konzumira 22% ispitanika, što će reći da većina alkohol gotovo i ne pije, no cigarete su i dalje najomiljenije sredstvo opuštanja, naročito pred san koji muči 56% pomoraca, te oni smatraju da ne spavaju dovoljno i/ili dovoljno kvalitetno na brodu. Da imaju kvalitetan san, smatra njih 36%, a 8% njih nisu sigurni jesu li naspavani ili nisu.
Impresivnih 94% pomoraca radi za inozemne brodarske kompanije, a svega 6% za domaće, no to u krajnjoj liniji nije niti čudno, s obzirom na broj pomoraca i broj hrvatskih kompanija.
Iz ankete se saznaje da su čitatelji portala Pomorac.net na velikom broju različitih kompanija, a po dolasku doma njih 32% se teško navikava na život na kopnu. Kada se, pak, vraćaju natrag na brod, odnosno na njihovo radno mjesto, 65% pomoraca se teško psihički privikne na život na brodu nakon ugodnog odmora na kopnu, a 17% je onih kojima dolazak na brod teže pada fizički nego li psihički. Dok su na kopnu, 64% pomoraca bavi se sportom, dok na brodu fizičku kondiciju održava nešto manji broj ispitanika, odnosno 58%, a njima bi se pridružilo još 14% ispitanika, no nemaju mogućnosti za bavljenje nekom vrstom sporta na brodu, kazuju nam rezultati ankete. Sportom se na brodu ne bi bavilo ni u najluđim snovima 15% ispitanika, a oni spadaju u onih 40% pomoraca koji se sportom ne žele baviti na brodu.
Kada je riječ o meditaciji, brojke se gotovo poklapaju sa brojkama o plovidbi na stranim i domaćim brodarskim kompanijama, pa je tako 93% onih koji ne meditiraju, a 7% pomoraca meditira. Razlog tomu jest taj da 20% ispitanika smatra da im meditacija nikako ne može pomoći, a 50% njih nema pojma što bi meditacija trebala postići, dok 30% pomoraca smatra da bi im meditacija pomogla, ali iz nekog razloga njih 23% ipak ne meditira.
Najveći problem pomoraca, prema anketi, je stres i on muči čak 54% ispitanika. Onih koji kao najveći problem na brodu vide izbivanje od obitelji je 14%, a 16% pomoraca je neispavano i iscrpljeno. Nekima nikako ne odgovaraju kolege na brodu, i takvih je 7%, a 8% najveći problem vidi u prehrani.
Na pitanje „Što bi učinilo život na brodu zdravijim za pomorce?“, oni odgovaraju:
- Kraći ugovori
- Normalni ljudi na brodu
- Bolji Internet za komunikaciju s najmilijima
- Zdravija prehrana
- Bolji uvjeti za tjelovježbu i opuštanje nakon rada
- Barem 1 dan u tjednu slobodan
- Veće plaće
- Više slobodnoga vremena
- Edukacija za kuhare
- Kompetentnija posada i osoblje u uredima
- Više sna
- Neograničen Internet za sve
- Poboljšati ljudska prava (na listama je jedno, u stvarnosti drugo)
- Veća podrška pomorcima od države
- Da se radi maksimalno 10 sati dnevno (radim 14-16 sati i ne mogu se odmoriti)
- Više posade i rasterećivanje pojedinaca
- Smanjiti papirologiju
- Poboljšati međuljudske odnose, suzbiti rasizam i nacionalizam
- Moći otvoreno kazati svoje mišljenje bez straha od nadređenih, odnosno otkaza
- Kupovanje kvalitetnijih sprava za vježbanje (pokvarila nam se traka za trčanje nakon mjesec dana)
- Da Zapovjednik broda polaže psiho-test prije ukrcaja
- Da nismo samo broj
- Više izlazaka u lukama
- Veće plaće
- Potpuno obrazovanje, a ne ubrzani tečajevi. Najgora stvar koja se mogla dogoditi hrvatskom pomorcu – sada je najpametniji na svijetu
I tako, prolaze dani, tjedni, mjeseci i godine, a ništa se ne mijenja. Pomorac je prepušten većinom sebi samome, barem u Hrvatskoj, na milost i nemilost onih kojima je kapital zlatno tele. Broj članova posade i dalje se smanjuje, ali kao da je sve manje toga za izvaditi. Brod više ne nalikuje na prostrani obiteljski monovolumen, sada je tek auto za utrke sa dva sjedišta u praznom limu, te čeka potpunu autonomiju.
Kako zahvaliti herojima svjetske trgovine, pomorcima, koji troše svoj život za pokretanje ogromnih kotača globalne ekonomije? Grade ju baš kao što su robovi u Egiptu gradili piramide, možda i nesvjesni o kojoj se veličini radi jer se nikada nisu vidjeli iz daleka. Zato pomorci samo jednim pogledom na zaslon mogu vidjeti čitavu šumu heroja suvremenoga doba kako plove u limenim okovima pod tuđom zastavom na nekom dalekom moru razvozeći životne potrepštine po 362 000 000 kilometara četvornih oceana i tako omogućivši svima život kakvoga danas poznaju. Na tim životnim avanturama susreću se sa raznim stresorima, od pritiska radnih obaveza, preko loših životnih uvjeta i niskih plaća, do odvojenosti od onih najmilijih. Kako prijeći preko tih dubokih problema i kako pobijediti vir emocija kojega svaki pomorac nosi u sebi?
Situacija nije baš najbajnija, država tjera, ali domovina veže i zato je sve veći broj onih koji plove zbog novca, a sve manje onih koji su tu iz entuzijazma, barem je tako pokazala jedna od prethodnih anketa. I što reći onima koji se žrtvuju za druge, stavljajući vlastito zdravlje na kocku i trošeći svoje dragocjeno vrijeme za osiguravanje egzistencije osim – čuvajte se, mirno more i brz povratak domu.
