Morsko jezero Zmajevo oko u blizini Rogoznice jedno je od četiri morska jezera uz našu obalu (Jezero Mir na Dugom otoku, Veliko i Malo Mljetsko jezero na otoku Mljetu su ostala), izuzetan je prirodni fenomen kojeg znanstvenici Instituta Ruđer Bošković istražuju od 1992. godine. No, čak ni nakon toliko dugog i vrlo kompleksnog istraživanja ne mogu reći da su ga u potunosti upoznali; piše Gorgonija.com.
Morsko jezero sada se istražuje u okviru znanstvenog projekta MARRES kojeg vodi dr. dc. Irena Ciglenečki – Jušić znanstvena savjetnica i voditelj Laboratorija za fizikalno kemijske separacije, Zavoda za istraživanje mora i okoliša Zagreb, Instituta Ruđer Bošković. Cilj projekta je utvrditi izmjenu vode jezera i okolnog mora, biokemijska zbivanja na kemo-klini (pojas mora u kojem su kemijske promjene izrazite) između gornjeg često hiper oksičnog (koncentracija otopljenog kisika prelazi 100%) i donjeg anaerobnog sloja (punog, za aerobne organizme, otrovnog otopljenog plina sumporovodika) te sastav živog svijeta na dnu jezera u oksičnom sloju – bentos.
Istraživanja su započela prije trideset mjeseci, a uz znanstvenike LFKS-a ZIMO-a IRB-a uključen je i mali tim biologa ronilaca izv. prof. Dr sc. Tatjana Bakran-Petricioli iz Zoologijskog zavoda Prirodoslovno-matematičkog Fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i ja kao biolog, ronilac, podmorski promatrač te foto i video snimatelj. Cilj našeg biološko – bentoskog istraživanja je utvrditi promjene u sastavu bentosa od početka mog posjećivanja jezeru ( veljača 1992, god.) do sada. Prošle smo godine detaljno proučili živi svijet na prvih nekoliko metara dubine jezera i utvrdili da se sastoji od značajno manjeg broja vrsta nego na početku mojih posjeta jezeru – kaže Donat Petricioli, dipl. ing. instr. aut. ronj.
Naime, jezero svakih tridesetak godina doživi (ili bolje reći „dosmrti“) miješanje stupca mora pri čemu otrovni sumporovodik prodre u gornji sloj te pobije sve aerobne (organizmi koji trebaju kisik za život) pa se oni kasnije moraju ponovo useliti i naseliti jezero. Nažalost, ti su se periodi jako skratili pa se sad miješanje tj. pomori dešavaju svake tri, četiri godine. Tako se i početkom prošle jeseni u listopadu 2020. desio potpuni pomor koji je trajao poprilično dugo. Obnova je ovaj put mnogo sporija i slabija!
Prije neki dan, kad sam ronio u Zmajevom oku kemoklina je bila na svega dva metra a od živog svijeta vidio sam samo cijanobakterije i zelene alge, a od životinja samo dagnjce (Mytillaster lineatus) i u špiljici nekoliko malih mješčićnica (Pyura dura).
Nema više ni kozica, ni rakova, ni babica, glavoča ni kamotočaca ni kamotočnih i masivnih spužvi, a da o organizmima koje sam vidio prije prvog pomora: velikim dagnjama, ogromnim kamenicama, hlapovima, ugorima, mizidima puževima golaćima, tabinjčićima uopće ne govorim.
Da li će se njihove populacije obnoviti pokazat će vrijeme, a ja ovaj puta nisam baš optimističan….Zato drž’mo svi zajedno palčeve ovom rijetkom fenomenu morem preplavljenog krša istočne obale Jadrana!
Tekst i fotografije: Donat Petricioli, dipl. ing. instr. aut. ronj. CMAS/HRS I**
