Premda je njihovo zanimanje jedno od najstarijih i najvažnijih s aspekta sigurnosti, oni su za najveći broj putnika u pomorskom prometu potpuna nepoznanica. Njihova uloga je rijetko kad vidljiva oku površnog promatrača, rijetko kad ih uopće možemo uočiti u gužvi neke uzavrele luke, primjerice poput one splitske, zadarske ili riječke u kolovozu; prenosi Otvoreno more.
Mnogi putnici za njih niti ne znaju. Sve se odvija kao po špagu jer brodovi uplovljavaju i isplovljavaju u skladu s onim prastarim pomorskim pravilom: Uplovi tiho, isplovi još tiše. Sve je u redu, jer oni su tu, na dužnosti koja ne donosi ni previše slave, ni previše novca. Oni su uporni, tihi junaci svakoga sigurnog porta, neometanog uplovljavanja i isplovljavanja.
MAJSTORI ZANATA
Oni su radišni mravi koji pomažu graditi najvažniji objekt na svijetu – sigurnost ljudi! Oni su lučki piloti! U nas ih zovu i pomorskim peljarima. U Hrvatskoj udruzi pomorskih peljara ih je tek tridesetak. Dio su velikog članstva Europske udruge pomorskih peljara (European Maritime Pilots Association), a preko nje i Svjetske udruge pomorskih peljara (International Maritime Pilots Association).
Pomorski peljar je pravi majstor pomoračkog zanimanja, s puno godina iskustva u luci u kojoj radi. U sve gušćem pomorskom prometu, potencijalna materijalna i ekološka šteta, do koje bi moglo doći ako bi se oštetio neki veliki tanker ili teretni brod, čine zanimanje pomorskog peljara sve važnijim.
No, dok će njegov američki kolega u luci Los Angelesa na godinu zaraditi između do 200.000 američkih dolara, hrvatski će peljar isti posao, a radi se o istom pomorskom prometu i o istim brodovima koje moraju pratiti, raditi za daleko, daleko manju plaću. Pri tome, od obojice se zahtjeva zadovoljavanje istih zdravstvenih kriterija i jednake pomoračke sposobnosti, znanje i vještine.
Pomorski peljar koristi znanje i iskustvo, ali se nužno oslanja i na osobno poznavanje tajni njegove luke ili prilaza luci, poput struja, režima plime i oseke, dubina i pličina, kako bi brod koji mu je povjeren sigurno uveo u luku. Samo je jedna luka na svijetu baš takva i samo je jedna njegova! On poznaje i koristi lokalne orijentire na kopnu kako bi navigavao što sigurnije.
KIŠA, MRAK, VJETAR…
Drugi bi pomorci u istoj situaciji bili izbezumljeni i izgubljeni. Brod kojeg će uploviti u luku, peljar susreće negdje na prilazima luci, a do njega ga dovozi pilotina, mali, čvrsti i brzi brodić. Potom će se, poput Jakova koji se prema biblijskoj Knjizi postanka u snu penjao ljestvama do raja, popeti do palube ljestvama koje pomorci nazivaju Jakovljevim, uspinjući se po toj ljuljajućoj konstrukciji do 12 metara uvis, nekad i po kiši, vjetru, mraku, po skliskom i nesigurnom, dok oba plovila plove, jer usporiti se najčešće ne može.
Ako ispraća brod iz luke, pilotina će ga pratiti do mjesta rastanka i potom vratiti natrag. Gledano s aspekta pomorskog prava, zapovjednik je uvijek najodgovornija osoba na brodu, dok je peljar tek neka vrsta višeg savjetnika, ali savjetnika čiji se savjet nikad, nikad ne ignorira.
U usporedbi s mnogim drugim bolje plaćenim poslovima, dužnost lučkog pilota je nezamislivo odgovorna i zahtjevna. Ni zamisliti se ne može što ti gospodari luka i lučkog prometa moraju susretati i koje probleme svladati svakog dana. Oni su stoga podložni iznimno naglašenom radnom stresu.
Članak u cijelosti pročitajte ovdje.
