Da su pomorci radna skupina koja je među najizloženijima stresu, zaključila je i Europska agencija za sigurnost i zdravlje te stavila dodatni naglasak na prevladavanje ovoga dugogodišnjeg problema. Ono što valja imati na umu jest da se stres kod pomoraca značajno razlikuje od stresa koji se pojavljuje kod radnika na kopnu.
Zašto? Pomorci su, za razliku od drugih, strogo vezani vremenom, te prostorno ograničeni. Oni se nalaze na svome radnome mjestu tijekom čitavog vremena predviđenom u ugovoru o radu, a prilike je dodatno pogoršala pandemija korona virusa poradi nemogućnosti obavljanja smjena, pa su neki ostali i duplo više od planiranoga boravka na moru.
Kada je riječ o stresu kod pomoraca, on se može promatrati kroz tri komponente, a to su mentalni stres, psiho-socijalni stres i fizički stres. Ono što pomorce najviše stavlja pod pritisak jest odvojenost od obitelji i prijatelja, usamljenost na brodu, umor, multinacionalnost posade, ograničenost kretanja i nedostatak sna.
Jedna bitna stavka je i percepcija neravnoteže koja može biti potaknuta kulturološkim razlikama članova posade, te nejednakoj količini znanja i vještina, odnosno neki će obrazovaniji pomorci morati „potegnuti“ i za kolege koji nemaju konkretna znanja, no tehnički su u jednakim, ako ne i u boljim pozicijama, zahvaljujući certifikatima iz zemalja trećega svijeta.
Stres u određenom postotku prerasta u ono najneželjenije, a to su nesreće, ozljede i bolesti. Pomorci redovito odlaze na sistematske preglede, no tamo je naglasak stavljen na fizičku spremu. Država koja je odlučila stati tome na kraj jest Italija, pa oni još od 2008. godine provode detaljna ispitivanja psihičke spreme i razmatraju učinke stresa na pojedinca koji radi u pomorskom sektoru ploveći morima svijeta. U takvom pristupu, iskristalizirale su se razlike stresora, to jest stresori su se podijelili na objektivne i subjektivne.
Kada je riječ o objektivnim čimbenicima, odnosno uzročnicima stresa, valja spomenuti buku, vibracije, promjene temperature, visoku razinu odgovornosti, monotoniju, problem sa snom, razdvojenost od doma i manjak perspektive u karijeri. Subjektivni čimbenici, to jest stresori, jesu oni koji dolaze iz čovjekove nutrine, pa su tu presudne samoprocjena vlastitoga stanja i ocjena osobnoga zadovoljstva. Kako bi se spriječile negativne misli, važno je da se pomorac stavi u ulogu neovisnoga promatrača, pa i ako je situacija loša, da se pokuša utješiti na bilo koji po zdravlje neškodljiv način.
Što se fizičkoga stresa tiče, najveću ulogu ima umor. Umor je čak definirala i Međunarodna pomorska organizacija, i to riječima: „Smanjenje tjelesnoga ili mentalnoga raspoloženja koje može oštetiti psiho-fizičke sposobnosti: snagu, brzinu reakcije, koordinaciju, donošenje odluka i emocionalnu ravnotežu.“. U velikom istraživanju AMSA-e (Australian Maritime Safety Authority), čak 80% pomoraca radi više od 80 sati tjedno! Time se ugrožava zdravlje pomoraca, ali i čitava radna okolina, kao i sveopći okoliš. Umor je izuzetno ozbiljan problem.
Mlađi pomorci se manje žale na umor jer su, s obzirom na godine, izdržljiviji, no osjetljiviji su na buku, vibracije, promjene temperature i vremenske zone. Ono što dodatno doprinosi umoru jest poremećaj sna, a najzastupljeniji je kod brodova koji konstantno rade prekooceanske pomorske poduhvate. Pomorci s takvih brodova se žale na epizode budnosti, a najčešće su dvije do tri u jednom spavanju. Za naglasiti je i da je stres veći po noći, nego li po danu, a dodatno ga pogoršava aktivnost plovila uzrokovana nemirnim morem.
Kao što je već spomenuto, pomorcima stres stvara i izolacija koja je u nemalom broju slučajeva put u depresiju. Na svjetskoj razini, 60% pomoraca smatra da im je upravo to najveći problem – odvojenost od ljudi koje oni vole. Da bi prevladali osjećaj usamljenosti, pomorci imaju potrebu za kompenzacijom osjećaja i dijela, pa se, prema istraživanju, većina prepušta užicima konzumacije duhanskih proizvoda, to jest većina ih je potvrdila da im duhan pomaže u prevladavanju osjećaja odvojenosti jer ih na neki način smiruje. Međunarodni transportni forum (ITF) je nakon opsežnog istraživanja zaključio da gotovo 90% pomoraca živi pod stalnim stresom, a onaj mali dio do 100% su stari pomorci kojima je more postalo njihov pravi dom.
Pomorci su se također izjasnili da ih najviše pogađa vijest o bolesti ili smrtnom slučaju u obitelji, te da u takvim situacijama značajno gube radnu sposobnost, od same želje za radom do efikasnosti obavljanja posla. Europska Unija je odlučila otići korak dalje, pa se tako radi na platformi preko koje bi pomorci komunicirali sa psiholozima dok su na brodu i tako bi prevladali svoje strahove i čežnje.
Zaključuje se da se od stresa gotovo nemoguće izolirati na mjestu zvanome brod. Nije moguće otići za vikend na kampiranje, u popodnevnu vožnju motociklom, niti zagrliti voljene kada se god poželi. Anti-stres terapije koje se primjenjuju za osobe na kopnu nije moguće primijeniti na pomorce jer je njihova situacija mnogo složenija, a sam odnos između radnoga okruženja, takozvanog prisilnog druženja i vlastite intime kompleksniji i zahtjeva dubinska razmatranja.
Stoga je važno da se pomorci oslobode u otkrivanju svojih problema osobama koje su im na vrhu liste povjerenja, kako bi se izbjegle trajnije posljedice ili eventualne bolesti kojima je stres uzrok.
Evo što sami pomorci kažu, kako se pomorac mijenja tijekom godina plovidbe:
„Osami se“
„Vuk samotnjak…“
„Neko milom, neko silom, neko odlazi
i ovako i onako život prolazi,
promijenilo vrijeme djevojke i drugove
i ovdje stranac sam za sve…“
„Postane samotnjak“
„Pa sve vise te boli briga za sve…“
„Nakon 38 god na brodu moja želja za druženjem i prijateljima je ista kao prvog dana, danas možda još i veća.“
„Svatko postane ono sto želi, nema mnogo veze s brodom to.“
„Brod je kao i vojska sto je bila, nauči čovjeka da trpi svašta i svakoga.“
„Ljudi šta vam je ili voliš ili ne voliš, ali s vremenom se svi mijenjaju, pomorac ne postaješ nego se rodiš!“
„Jednom prilikom pomorci su pričali o stvaranju navika poslije nekog vremena provedenog na brodu.. Prvi kaže kako doma nikada ne stavlja čašu na rub stola… drugi kaže kako je doma vezao TV konopom da ne padne. Treći kaže da svako jutro ostavi 100 dolara ženi na noćni ormarić.“
„Lijepim doma labele na police, da se zna gdje što stoji!“
„Brod me čini sretnim.
Svaki dan sam sve,
sretniji, mlađi i ljepši.
Jedva čekan sutra,
jedva čekam sljedeći ukrcaj, isto tako i moji doma (čekaju moj ukrcaj)“
„Nakon 25 godina navigacije mogu se samo praviti da san normalan.“
„Pukao sam kao zvečka, ne razumijem vrijeme događaje i ljude, a tek neki ciljevi u životu sve zaboravljeno…“
„Više cijenim ono što imam doma, obitelj najviše.“
„Nakon svih godina brod nas donekle promijeni kao ljude rješavajući razne probleme iz dana u dan, očvrsnemo, neke navike s broda je teško prestati raditi za kratko vrijeme koliko smo kući, pa ponekad i ukućanima izgledamo.. da kažem – čudno … uvijek s pojačanim emocijama zbog udaljenosti od porodice, a u isto vrijeme sreća jer sam baš ja uspio da svojim radom na brodu omogućim svojim najbližima život dostojan čovjeka imajući u vidu sve ove godine koje su prouzrokovale krize, nezaposlenost i niske plaće za obične ljude koji rade na kopnu… o zemljama koje sam posjetio, a koje sam uspio da obiđem – to je posebno bogatstvo….“
„Nikakve promjene jedino me je strah da sam sebe negdje ne sretnem na putu, pa se zaobilazim u širokom luku……“
„U nekim zemljama pomorce na sudu ne smatraju pouzdanim svjedocima …“
Petar Zuanović
