Jučer nas je u 62. godini života napustio ravnatelj Pomorske škole Zadar, prosvjetar i vizionar, čovjek kojega je podjednako obožavala struka i opća javnost, ali i sami učenici, i to ne samo oni koji su pohađali Pomorsku školu, već svi učenici Zadarske županije jer se on zalagao za sve i svugdje, za dobrobit svakoga mladoga čovjeka bez obzira bio on usmjeren na pomorstvo ili na nešto sasvim drugo, Svetkova misija bila je pomoći svima.
Svetko Perković bio je osebujan lik, uvijek spreman i na ljubav i na „fajt“, ali „fajt“ za ono dobro, za ono za što se većinom ne dobiva lako, već je potrebno proći kroz trnje da bi se došlo do zvijezda. Upravo to je i činio Svetko Perković, pa je od Pomorske škole Zadar napravio svojevrsni brend. Tri tisuće i šest stotina četvornih metara prostora pretvorio je u pravi mali hram obrazovanja pomoraca u kojem je djelovalo pedeset zaposlenika škole, te još niz drugih kojima je Škola ustupala svoje prostorije. Škola je godišnje upisivala gotovo stotinu učenika u redovnom srednjoškolskom obrazovanju, te još niz onih koji bi dolazili na prekvalifikacije i doškolovanja, tako da praktički nema pomorca iz Zadra i okolice koji ne poznaje gospodina Svetka Perkovića.
Osim što je bio prosvjetar i vizionar, bio je i veliki menadžer, spretni upravitelj jedne srednje škole koja je postala sinonim za sve ono dobro što se događa u prvim zaposlenjima mladih ljudi i u stjecanju pomorskih kvalifikacija s obrazovanjem svjetske razine. Osim indirektne pomoći, pomagao je Svetko Perković i direktno, no nikada nije govorio da je pomogao on, već da su pomogli „oni“ – čitav kolektiv sastavljen od učenika Zadarske županije, djelatnika Pomorske škole i svih dobrih ljudi, a sebe je uvijek stavljao na posljednje mjesto.
I tako je Pomorska škola Zadar pod ravnanjem Svetka Perkovića zadarskoj bolnici donirala sto tisuća kuna za borbu protiv epidemije, prije nešto više od godinu dana kupila joj je uređaj za oživljavanje, a to je samo kap u moru dobrih djela spram zdravstvenih ustanova. Inzistirao je Svetko i da se pomognu svi oni koji nemaju dovoljno, pa je tako škola konstantno financirala dvadesetak svojih i još nekoliko učenika drugih škola, pomagala u nabavci opreme i uređenju obrazovnih zgrada na području Županije i sudjelovala u svim humanitarnim akcijama na području grada Zadra.
I baš zato će Svetko Perković ostati u sjećanju prvenstveno kao dobar čovjek, kao drugi otac svojim učenicima i kao osoba s neopisivom željom za pomoć onima koje drugi baš i ne primjećuju, no Svetko je primijetio sve, od bolesnih do siromašnih, od onih kojima prokišnjava krovište do onih koji nemaju informatičke učionice.
Ispričao je jednom prigodom za portal Pomorac.hr kako je naganjao neke opasne tipove po gradu jer nisu učenicima isplatili zaradu od ljetnoga posla, išao je tamo gdje se nitko ne usudi i uvijek bio na strani pravde, pa se od njega ovih dana neće oprostiti samo zaposlenici i učenici, već cijele generacije kojima je omogućio nasmijaniju mladost.
Veliko hvala i posljednji pozdrav gospodinu Svetku, neka ga prati milost na njegovom posljednjem vijađu, onome u vječni sjaj.
Iskrena sućut obitelji i svim prijateljima u ime redakcije portala Pomorac.hr.
