Prije desetak dana većina domaćih medija objavila je kratku informaciju o havariji hrvatskog tankera u Bosporu. Kratko prepričano, zbog tankera Rava, kojemu je vlasnik Tankerska plovidba iz Zadra, kratko vrijeme bio je zaustavljen pomorski promet kroz tjesnac Bospor; piše Novi List
U jednom trenutku, prenijeli su hrvatski mediji informaciju turske televizije, tanker Rava počeo je nekontrolirano plutati prema obali. Zaustavljen je samo 300 metara od kopna. Katastrofa je spriječena!
Što se dogodilo, zašto je brod skrenuo s kursa plovidbe, jer u tom skučenom morskom prostoru strogo su određeni plovidbeni koridori. Prema jednoj verziji, došlo je do greške u sustavu upravljanja, a po drugoj brodu je otkazao motor.
Također, postoje i dvije verzije zaustavljanja broda. Po jednoj, trebalo je osam remorkera, što je lako vjerojatno, budući da se radi o krcatom brodu dužine 249 metara. Drugi izvor tvrdi da je tankeru pomagao samo jedan remorker.
U konačnici nevažno je koliko je remorkera pomagalo hrvatskom tankeru i što je bio uzrok njegovu nekontroliranom plutanju. Činjenica je tek da nije bilo bezazleno. Tanker Rava, spomenimo i to, plovi pod hrvatskom zastavom, a bio je na ruti iz Novorosijska u Rusiji za Cartagenu u Španjolskoj. Lako je zaključiti što je prevozio.
Plovidba duga 108 dana
Vjerujem, nisam jedini iz stare i starije generacije kojega je taj incident podsjetio na jednu davnu pomorsku tragediju. Isti lokalitet, isti brodar, samo sada hrvatska, a onda je bila jugoslavenska zastava.
U prosincu prošle godine navršilo se šest desetljeća od tragičnog stradavanja tankera Petar Zoranić.
Najteža nesreća u povijesti hrvatskog pomorstva. Zauvijek je tragično obilježila plovidbu Bosporom i zadarskog brodara.
Nesreća se dogodila u noćnim satima 14. prosinca, 1960. godine. Petar Zoranić, najveći brod izgrađen dotad u jugoslavenskim brodogradilištima i u tom trenutku najmoderniji tanker na svijetu, plovidbu je zauvijek okončao u stravičnom požaru.
Poginule su 53 osobe, a brod je gorio još 55 dana nakon tragičnog sudara. Važno je istaknuti i podatak da je stradali tanker bio novi brod, plovio je samo 108 dana.
Petar Zoranić izgrađen je u Rijeci, u brodogradilištu “3. maj”. Porinut je 20. rujna 1959. godine, a svečana primopredaja naručitelju, Jugotankeru iz Zadra, obavljena je 28. kolovoza 1960. U flotu zadarske kompanije uključen je 27. rujna.
Za ono vrijeme brod je imao impresivne tehničke karakteristike – dužina 192, širina 25 metara, istisnina 25.330 DWT. Dvije parne turbine ukupne snage 12.500 KS pokretale su ga maksimalnom brzinom od 17,5 čvorova.
Bio je najsigurniji i najsuvremeniji tanker svog vremena. Među pomorcima zadarskog brodara ukrcaj na njega smatran je privilegijom. Prvi i jedini zapovjednik bio je kap. Ante Sablić iz Kostrene, iskusan i cijenjen pomorac. U danima tragedije za njega se govorilo da je imao više od 100 prolaza kroz Bospor.
Na tragičnu plovidbu Petar Zoranić krenuo je 13. siječnja iz crnomorske luke Tuapsa, tada u SSSR-u, danas Rusija, nakrcan s 12.000 tona kerozina u prednjem dijelu broda i 11.300 tona diesel goriva. Odredište je bio Hamburg.
Na brodu je bilo 50 članova posade, te dvije njihove supruge, što je tada bila uobičajena praksa na jugoslavenskim brodovima duge plovidbe. Na ulazu u Bospor ukrcao se turski pilot, što tada nije bila obveza, pa su neki brodari na tome štedjeli. Petar Zoranić plovio je brzinom od 5 – 6 čvorova, pravilno, uz azijsku obalu.
Gorilo je more
Oko 4,5 milja sjeverno od Istanbula na radaru je uočen veliki brod što iz suprotnog smjera plovi ravno prema njima. Taj brod, grčki tanker World Harmony, plovio je protupropisno, bez pilota i znatno većom brzinom.
Bio je i dosta veći od našeg broda. Svi znakovi upozorenja s Petra Zoranića bili su uzaludni, nešto prije tri sata došlo je do sudara. Prazan grčki tanker velikom brzinom udario je u prednju desnu stranu pramca Petra Zoranića.
U trenu je odjeknula strahovita eksplozija i visoko se digla vatrena buktinja. Zatresao se čitav Istanbul. Gorili su brodovi, gorilo je more, eksplozije su odjekivale s oba broda, čitav Bospor bio je osvijetljen. Morske struje i vjetar nosili su zapaljene brodove, pa je požar zahvatio i uništio manje naselje drvenih kuća na obali.
Petar Zoranić udario je i zapalio usidren turski putnički brod. Istanbulski vatrogasci i vojska brzo su intervenirali, ali pomoći nisu mogli. Zbog stalnih eksplozija i velike vatre gorućim brodovima nisu se mogli približiti.
Tragičan epilog bio je 53 ljudske žrtve – 21 pomorac s hrvatskog broda, 29 grčkih, te tri turska službenika. Za pomorce s Petra Zoranića sretna je okolnost bila što im je malo prije sudara agent donio poštu, pa su uglavnom bili budni.
Spašavali su se skakanjem u more. Neki su imali sreće, drugi su skočili u vatru…
Petar Zoranić nasukao se u plićaku gdje je gorio 55 dana, uz povremene eksplozije. Gotovo čitavo vrijeme bio je obustavljen pomorski promet Bosporom. Vatru je pokušavala obuzdati turska vojska bombardiranjem zapaljenog broda iz aviona.
Nakon nekoliko godina – 1964. – u podrtinu Petra Zoranića, prije nego što je uklonjena, udario je jedan norveški brod. Opet je izbio požar.
Doživljaj Orhana Pamuka
Tragediju Petra Zoranića, između ostalih, opisao je turski nobelovac Orhan Pamuk. On je tada bio dječak i s obale je, zajedno s tisućama znatiželjnika, promatrao agoniju u Bosporu.
Događaj mu se, očito, duboko urezao u sjećanje. O onome što je vidio i doživio te noći najprije je napisao esej, a potom je pisao i u romanu “Istanbul: grad, sjećanja”.
Branko Šuljić
