S prvim danima listopada počinje nastava na pomorskim fakultetima u Republici Hrvatskoj, točnije na Pomorskom fakultetu Rijeka, Pomorskom fakultetu Split i na Pomorskim odjelima Sveučilišta u Zadru te Sveučilišta u Dubrovniku. Nastava će se održavati sukladno preporukama koje vrijede iz prošle akademske godine, pa će se, ukoliko bude velik broj studenata prvih godina, pristupiti nekom od modela disperzije studenata u više grupa, ili će se pak primijeniti model nastave na daljinu. Za sada su jedino na Pomorskom odjelu Sveučilišta u Dubrovniku sigurni da će se nastava održavati uživo u prostorijama Sveučilišta, uz poštivanje svih epidemioloških mjera lokalnoga stožera, a na preporuku nadležnog Ministarstva znanosti i obrazovanja, potvrdio je to Pročelnik Pomorskog odjela dubrovačkog Sveučilišta, izv.prof.dr.sc. Žarko Koboević.
Osim teoretske nastave, studenti pomorskih fakulteta u Republici Hrvatskoj pristupaju i praktičnoj nastavi za vrijeme studija, u svrhu primjene teorijskih znanja u realnom prostoru i vremenu putem raznih pokaznih vježbi u posebno opremljenim učionicama, vježbalištima i na nautičkim te brodostrojarskim simulatorima.
Sve to zahtjeva famozna STCW Konvencija, prema kojoj obrazovni ciklus pomorskih zvanja ne može biti završen ukoliko student nije pohađao praktičnu nastavu. Dakle, kao što je već poznato, po završetku pomorskih preddiplomskih studija, u slučaju da je student redovito bio na praktičnoj nastavi, odnosno vježbama, uz diplomu prvostupnika dobiva i niz potvrdnica koje služe za konkuriranje u svijetu pomoraca.
Rezultati ankete
Prema anketi portala Pomorac.hr, čak 37,5% pomoraca koji su završili pomorske fakultete u Republici Hrvatskoj nije zadovoljno znanjem i vještinama stečenim tijekom školovanja.
Dakle, gotovo dvije petine pomoraca smatra da na fakultetima nisu naučili dovoljno o brodu i pomorstvu, što je zabrinjavajući podatak s obzirom da se na stotinu ljudi koji iziđu s diplomom sa fakulteta, njih trideset i sedam ne smatra dovoljno kompetentnim da u tom trenutku preuzmu najveće odgovornosti na brodu. Pretpostavka je da je razlog tomu taj što se mnogo stvari nauči u direktnom kontaktu s problematikom i pri individualnim iskustvima za vrijeme asistenture, odnosno kadeture u slučaju palube.
Praktična nastava
Upravo problem praktične nastave pomorci ističu kao ‘rak ranu’ pomorskih visokih učilišta u Republici Hrvatskoj. Usprkos činjenici da u izvedbenim planovima pomorskih fakulteta stoje stotine i stotine sati praktične nastave, preko 90% pomoraca poniklih iz hrvatskih sveučilišta navezanih na pomorstvo nisu zadovoljni količinom praktične nastave koja je predviđena u sklopu studiranja.
Možda je ovo i najšokantniji podatak budući pomorci kroz prvu i drugu godinu preddiplomskog studija gotova pola akademskog tjedna provedu na vježbama. Dakle, prema rezultatima ankete provedene na reprezentativnom uzorku, 4 od 10 budućih pomoraca nisu zadovoljni niti teorijskim niti praktičnim dijelom nastave. Usprkos težnjama ka standardizaciji i poistovjećivanju sa svjetskom klasom, negdje je očigledno zapelo. Gdje točno, rekli su sami pomorci, a odgovor donosimo u nižem dijelu teksta.
Engleski jezik struke
Ono čime hrvatski pomorci zasigurno dobro barataju nakon završetka visokoškolskog obrazovanja jest engleski jezik struke. Gotovo petina ispitanika tvrdi da je na pomorskom fakultetu izvrsno usvojila engleski jezik, a preko 60% govori ga dobro ili vrlo dobro. Onih koji znaju dovoljno da bi se sporazumjeli je 15%, a tek 5% smatra da nedovoljno poznaje engleski jezik struke po završetku pomorskog fakulteta.
Stoga se može zaključiti da je nastava engleskog jezika veoma kvalitetna u sklopu pomorskog obrazovanja, ali i da je to jedan od prioriteta budućih pomoraca kojima je većinom krajnji cilj završiti svoju karijeru na nekoj od stranih kompanija.
Najteži kolegiji prema mišljenju pomoraca
Pitali smo pomorce sa fakultetskim diplomama i koji im je kolegij bio najteži te je li opravdano najteži. Većina je spomenula matematiku i tvrde da je apsolutno neopravdano najteža jer bi trebalo tu težinu prebaciti na stručne predmete. Pogledajmo neke od komentara:
Matematika, primijenjena matematika. To nema veze s pomorstvom i nije potrebno. Pod hitno izbaciti matematike bilo kakve vrste.
Matematika, ubijanje sa matricama, derivacijama i integralima, a najgora stvar nikad mi ništa nije tribalo, sferne trigonometrije je bilo doslovno 2 sata, školska . . .
Primijenjena matematika. Nema smisla je učit uopće.
Drugo mjesto težine zauzele su termodinamika i mehanika, a ispitanici većinom tvrde da su opravdano teški predmeti. No, ističu da su došli na fakultete sa nedovoljnim predznanjem, pa im je bilo teško u potpunosti razumijevati sadržaj kolegija, što bi se svakako popravilo da je na to stavljen veći naglasak za vrijeme srednjoškolskog obrazovanja.
Nautičari velik problem vide i u astronomskoj navigaciji, no za razliku od brodostrojara koji opravdavaju težinu termodinamike i mehanike, oni ne opravdavaju zahtjevnost astronomske navigacije. Od problematičnih i nepotrebnih predmeta navedeni su još i kolegiji iz pomorskoga prava te nastava o sredstvima pomorskog prometa za koju pomorci tvrde da je zastarjela. Nautičari tvrde da treba povećati kriterije za prolazak ispita iz stabiliteta broda i rukovanja teretom, a ukinuli bi elektrotehniku iz svoga izvedbenog plana. Većina je istaknula kako su velik problem i nerazumni profesori koji su ustrajni u svojim naumima o kvoti prolazaka, kao i o dizanju svojega kolegija u nebesa.
Prijedlozi pomoraca
Ispitanici ankete su zamoljeni da iznesu vlastite prijedloge izmjene obrazovnog sustava usmjerenog na pomorska zvanja i razmišljanja o svom akademskom školovanju, a prijedlozi i mišljenja su glasili ovako:
Vise prakse, veći naglasak na održavanje, a ne na konstruiranje brodskih uređaja.
Toliko glupih predmeta samo da se popuni program. A nemaju veze sa morem i pomorstvom.
Doslovno sve.
Reducirao bih program i kriterij prolaza matematike. Pojačao pojam stručnih predmeta, navigacije, teorije broda, stabiliteta, engleskog te nastave na simulatoru i školskom brodu.
Vise prakse, modernije obrazovanje, u skladu s dobom u kojem živimo.
Pomorski fakultet Rijeka uz moju volju i trud me izvrsno pripremio za izazove s kojima se suočavam trenutno na brodu kao strojar. Ne bih ništa mijenjao.
Prvenstveno bi trebalo uvesti da se nakon svake akademske godine MORA osigurati studentima nautike i brodostrojarstva minimalno 2 mjeseca prakse na brodu (nešto slično engleskom sistemu) te da to bude uvjet za daljnji nastavak studiranja. Naravno, za to postići trebali bi naši brodari imati mnogo veću flotu brodova u odnosu na trenutačno stanje, ali uz dugoročni plan i određene poticaje što iz privatnog, što iz ostalih fondova, moguće je.
Puno toga, 21, je stoljeće učimo stvari na fakultetu iz 19, stoljeća i s kojim se uopće ne susrećemo na brodu.
Uveo više nastave na simulatorima. Na brodu je nautičarima najbitnija navigacija i na tome se na fakultetu treba najviše raditi. Neki kažu da zato postoji tih 12 mjeseci na brodu, ali zašto sam onda išao na faks?
Osuvremeniti, riješiti se nepotrebnih kolegija koji su sami sebi svrha, riješiti se profesora koji su zadnji put bili na brodu prije 30 godina i misle da se i dalje sve radi kako su oni naučili, puno puno PUNO više praktične nastave. Moj magisterij je bio gubitak vremena jer ništa tamo naučeno nije pomoglo sa radom na brodu, a i dobar dio preddiplomskog je bio isti takav.
Pristup profesora i usvajanje novih programa. Uči se iz knjiga koja se bave materijom iz 80-ih godina.
Više prakse, više iskusnijih profesora, praćenje trendova i modernizacija u brodarstvu.
Promijenio bih profesore koji ne razumiju sami sebe.
Uvođenje prakse/kadeture u trajanju od 1-3 mjeseca tokom semestra na brodovima duge plovidbe u dogovoru sa hrvatskim brodskim kompanijama (Tankerska Plovidba, Atlantska Plovidba, Jadroplov). Da se piše iskustvo u matrikulu i da student/vježbenik otkrije sto ga očekuje iza diplomiranja jer riječi rijetko mogu opisati stvarnost plovidbe…
Više struke i mogućnost kasnijeg odabira paluba/makina kao sto ga imaju Danci i Francuzi.
Između godine, da se odrađuje kadetura, da kad završiš faks i kadetura bude gotova.
Više praktične nastave.. I zamijenio bih profesore koji nemaju veze s pomorstvom i na kraju predmeti kao matematika budu najteži na fakultetu.
Sve, 80% prakse, 20% teorije i smijeniti ove metuzaleme sa faxa, kao i ove korumpirane klošare. Tužno je da momci dođu sa faxa i ne znaju u kojem smjeru se vida zavidaje ili odvidaje. Nažalost, pretpostavljam da i dobar dio naših profesora to ne zna. Također, uz odrađenu praksu, momci bi znali otprilike kako koji uređaj izgleda, a ne da sve šta vide na brodu, prvi put u životu vide.
Više specijaliziranja za specifične vrste brodova, npr. Jack up, dp brodovi, dredgeri, port tugovi. I vise o različitim vrstama propulzije.
Više razumijevanja profesora, nismo svi isti i nećemo svi na brod nakon faksa. Malo ljudskosti i poštovanja.
Dekan pomorskog fakulteta mora biti bivši Kapetan ili Kapo.
Ukinuo ovaj spid tečaj jer mi koji smo studirali redovito smo potrošili vremena, novaca, živaca i morali smo baš naučit gradivo.
Praćenje novih tehnologija, a ne učenje o parobrodima i stvarima kojima je već davno bilo mjesto u muzeju. Literatura koju neki profesori koriste u predavanjima je toliko zastarjela u tehničkom smislu da može proći samo kao neki tehnički uvod a ne bit srž kolegija.
Sve. Zastarjeli program. Nema prakse. Uhljebi na pomorskom fakultetu u Xxxxxx. Dovode sinove i braću da rade. Profesori nemaju praksu. Na faksu nije opće bilo bitno znanje, nego znati se snaći.“
Većina ostalih prijedloga bila je upućena povećanju praktične nastave te okretanju ka pomorskoj budućnosti, a ne stalnim prebiranjem po prošlosti.
Zaključak
Pomorci tvrde kako pomorska visoka učilišta Republike Hrvatske ne mogu u stopu pratiti razvoj svjetskih trendova jer se oni naprosto mijenjaju tolikom brzinom da može doći do velikih izmjena unutar dvije godine, a netko je već odslušao dvije godine preddiplomskog studija i tehnički položio ono što se od njega tražilo tada. U suštini je najveći problem direktno suočavanje s problemima, a vrijeme je u svijetu kapitala uistinu novac.
Izgleda da su hrvatski pomorci u velikoj mjeri samokritični, a oni za kojima popravljaju razne greške svoje obrazovne sustave hvale do nebesa, pa se otvara problematika brendiranja hrvatskih pomoraca kao izuzetno kvalitetnog, stručnog kadra za upravljanje poslovima na moru.
Nekako je sva slava pomorske kvalitete otišla ka drugim zemljama koje uz već školovane pomorce razvijaju napredne pomorske autonomne sustave, dok hrvatska brodogradilišta još uvijek muče muku sa pitanjem gole egzistencije na skromnom tržištu. Pouka cijele priče je da oni koji na vrijeme nisu promijenili kurs u maloj razlici sada moraju dobrano okrenuti kormilo.
Činjenica tržišta rada je da Hrvatska proizvodi veoma dobre pomorce, no oni sami imaju želju biti najbolji i upravo su zato kritični spram sebe i sustava. To je jedna od najpozitivnijih stvari koja se jednoj zajednici može dogoditi, jer samodopadnost i divljenje minulom vremenu uvijek vodi u – propast.
Petar Zuanović
