Na konferenciji za medije u čitaonici Državnog arhiva u Dubrovniku u Sponzi javnosti su predstavljeni prijepisi pisama dvojice sudionika Magellanove ekspedicije, koji su od 16. stoljeća u posjedu Arhiva Dubrovačke Republike; javlja Dubrovački vjesnik.
Pisma i priču o njihovom ponovnom pronalasku predstavila je dogradonačelnica, a ujedno i počasna konzulica Španjolske u Dubrovniku, Jelka Tepšić, ravnateljica Državnog arhiva u Dubrovniku, Nikolina Pozniak, dr. sc. Lovro Kunčević iz Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku i Zrinka Lucianović iz Dubrovačke baštine.
Dubrovački arhiv posjeduje dva vrijedna dokumenta vezana u Magellanovu ekspediciju kojom je po prvi puta oplovljena zemaljska kugla 1519. – 1522. godine. Ta pisma objavio je još 1889. godine Eugen Gelcich na temelju rada svog brata, Dubrovčanima znanog Josipa Gelcicha koji je bio upravitelj arhiva.
Kunčević je otkrio više o pozadini pisama, naveo su kako su ona došla do Dubrovnika i koji je njihov sadržaj.
– Jedno od tih pisama dobro je poznato u svjetskoj historiografiji, a uz ovu dubrovačku postoje i čitav niz kopija. Radi se o pismu kapetana Juana Sebastiana Elcana koji je, nakon pogibije Magellana na Filipinima, preuzeo zapovjedništvo nad ekspedicijom i s brodom Victoria završio oplovljavanje svijeta. Elcano je to pismo napisao 6. rujna 1522., u trenutku kad je stigao u Španjolsku nakon dramatičnog putovanja koje je trajalo tri godine. U pismu obavještava cara Karla V. o dolasku ekspedicije, o tome da je od pet brodova preživio samo jedan i to s tek 18 članova posade.
Drugo pismo je daleko slabije poznato, a također se radi o vrlo važnom dokumentu. To je pismo koje nepoznatom primatelju – nekom koga naziva „plemenitim gospodinom“ – piše Giovanni Battista di Ponzorone 21. prosinca 1521. s Molučkih otoka. To pismo posebno je važno jer je njegov jedini poznati primjerak sačuvan u dubrovačkom arhivu. Autor pisma Ponzorone porijeklom je bio iz okolice Genove, a inače je bio navigator Magellanovog kapetanskog broda, Trinidada.
U pismu Ponzorone opisuje jedan od najdramatičnijih trenutaka na čitavom putovanju. Izvještava da su nakon Magellanove smrti dva preostala broda uspjela stići do Molučkih otoka i uspostavila srdačne odnosne s lokalnim vladarima.
Naravno, nameće se očito pitanje: kako su ova dva pisma dospjela do Dubrovnika? Na temelju druge arhivske građe znamo da ih je dubrovačkoj vladi 1523. poslao Jakov Baničević, inače vrlo utjecajan i učen Korčulanin u koji je bio u diplomatskoj službi Habsburgovaca odnosno Karla V. organizatora čitavog pothvata.
Baničević je ova pisma poslao dubrovačkoj vladi zajedno s brojnim drugim vijestima iz svijeta. Njegovom pismu bila su priložena i ova dva pisma koja su zapravo, čini se, prijevod izgubljenih španjolskih izvornika na talijanski jezik. Treba napomenuti, doduše, da primjerci koji su ovdje izloženi nisu oni koje je Baničević poslao dubrovačkim vlastima, nego se radi o prijepisima nastalima u Dubrovniku vjerojatno u 16. stoljeću. Izvorna pisma su jako oštećena i trenutno nisu dostupna u Arhivu. Sve u svemu, ovo je još jedan primjer iznimne važnosti i bogatstva dubrovačkog arhiva. Točnije rečeno, ovaj primjer jasno ilustrira ključnu činjenicu: dubrovački arhiv je iznimno važan ne samo za povijest Dubrovnika, Hrvatske i šire regije, nego i za svjetsku povijest u najširem smislu, naveo je Kunčević.
