Najatraktivnija olupina Boke Kotorske odmara se na kobilici, blago nagnuta na desnu stranu, na pjeskovitom morskom dnu. U ljepoti njene konstrukcije, obrasle različitim vrstama raznobojnih spužvi i okruženom ribom, uživaju ronioci koji mogu zaroniti do 40 metara dubine. Jedinstvenost ronilačkog iskustva čini prilično dobra očuvanost i prisustvo brodske opreme poput vitla za dizanje tereta, dva sidra na pramcu i sidreno vitlo, pomoćnih sidara, telegraf na komandnom mostu, kormilarski uređaj i ostaci brodskog toaleta, piše Boka News.
Da bi pogledali svu njenu ljepotu i detalje, turisti rone više puta, što predstavlja bitan resurs turističke ponude Boke.
SS Tihany počeo se graditi 1907. godine u brodogradilištu u Trstu, da bi iduće godine bio porinut pod austrougarskom zastavom sa matičnom lukom na otoku Unije. Tipičan teretni parobrod svog vremena, sa dva jarbola i jednim dimnjakom, bio je dug 45 i širok oko šest metara.
Ime je dobio po poluotoku Tihany na jezeru Balaton u Mađarskoj. Plovio je na ruti Kotor – Bar prevozeći ugljen koji se koristio kao pogonsko gorivo za brodove.
Na svom posljednjem putovanju 12. veljače 1917. godine se nasukao između rta Arza i rta Veslo zbog greške u navigaciji. Ubrzo je stigla pomoć i SS Tihany je odsukan, ali je tom prilikom došlo do oštećenja trupa. Tokom tegljenja počeo se puniti vodom. Posada je uzaludno bacala ugljen u more da rastereti brod koji je nedugo potom potonuo u blizini otoka Mamula, bez žrtava. Trup broda još uvijek ima vidljiv ožiljak oštećenja koji je doveo do potonuća.
Stara preko stotinu godina, olupina parobroda SS Tihany je po automatizmu zaštićena UNESCO Konvencijom o zaštiti podvodne kulturne baštine iz 2001. godine, čiji je Crna Gora potpisnik. Očekuje se da će ovom biseru podmorja Boke Uprava za kulturna dobra uskoro dodijeliti status kulturnog dobra, čime bi se pravno spriječilo devastiranje od strane nesavjesnih ronioca koji godinama sakupljaju suvenire.