O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

Fenomen nasilja: Zašto je porastao broj ubojstava među posadom?

U posljednje vrijeme došlo je do porasta broja ubojstava na brodovima. S obzirom na broj brodova u međunarodnoj plovidbi te na ogroman broj pomoraca, takvi nasilni smrtni slučajevi su još uvijek na razini statističke pogreške. No, svaki ljudski život je neprocjenjiv i nezamjenjiv, pa su tako i ubojstva na brodovima ipak vrlo osjetljiva tema.

Usprkos svemu, gotovo nitko ne uspije doznati što se točno događalo netom prije takvih stravičnih činova, jer uvijek je jedan dio posade na odmoru, drugi u poslu, a treći, izgleda, u konfliktima. Ono što je ključno jest da takve vijesti tjeraju strah u kosti, posebice članovima obitelji pomoraca, koji se nekada ne čuju po nekoliko dana sa svojim pomorcem, pa se rađa određena doza zabrinutosti koja je iznad one kritične linije.

Ustaljeno je mišljenje da ljudi u manjim kolektivima bolje funkcioniraju, da se lakše organizirati i jednostavnije upoznati. Brodske posade su tomu i primjer jer, kao što se navelo u jednom davnijem tekstu objavljenom na portalu Pomorac.hr, upravo one spadaju u sam vrh najfunkcionalnijih umjetnih kolektiva na svijetu. Drugim riječima, gledajući druge kolektive, brodski kolektivi su najuspješniji i hijerarhijski najuređeniji.

U tom moru primjerenosti, ponekad se rađaju valovi agresije koji će se o hridine postojanja obiti kao prštavilo nasilja, a onaj val koji nije bio toliko uočljiv postat će nešto što svi vide. Da bi se ti valovi umirili i da bi se zaobišlo udaranje o hridine postojanja, važno je da su svi članovi posade zdrave, zrele i otporne osobe, kako bi i iz teških situacija izvukli ono najbolje, mada je u konačnici, onako ljudski gledano, iz onih najtežih situacija najbolje nemoguće izvući. No eto, valja nastojati vući konope tako da do tih situacija nikada ne dođe. Ono što zabrinjava, intrigira i navodi na razmišljanje jest fenomen nasilja u takvim malim kolektivima poput brodskih posada.

Već od najranijih dana, čovjeka se odgaja na nasilje i poslušnost. Primjerom roditelja i šire zajednice, u tim početnim stadijima razvoja psihe, dijete upija određene matrice ponašanja koje se tiču poslušnosti i nasilja. Kada to dvoje skrene s kolosijeka, događaju se šira društvena zbivanja kod kojih se fenomen poslušnosti i fenomen nasilja toliko suprotstavljaju da može doći i do političkog sukoba unutar države – građanskoga rata. No, nas zanima fenomen nasilja i poslušnosti u užem smislu, na primjeru brodskih posada.

Otkud nasilje?

Dakle, postavlja se pitanje: Otkud nasilje? Uzrok nasilja je spoj raznih komponenti, od uzroka na razini pojedinca, preko uzroka na razini zajednice, u ovom slučaju posade, pa do uzroka na razini kulture u najširem smislu. Da bi se samo nasilje izrodilo, potrebna je agresija.

Agresija je definirana kao oblik reakcije na situaciju, pa možemo razlikovati unutarnju agresiju i vanjsku agresiju, koja služi kao rasterećenje u svrhu opuštanja organizma. Unutarnja agresija je zanimljiva jer se čak niti ne mora manifestirati u realnom prostoru i vremenu na vidljiv način, ali utječe na čovjekovo zdravlje. Ukoliko se pak manifestira, to može biti u obliku nasilja prema sebi samome. Osim toga oblika, postoje još dva – nasilje prema ljudima i nasilje prema zajednici, odnosno kolektivno nasilje prema svemu.

Nasilje je destruktivni nagon unutar čovjeka koji će se svakoj jedinki javiti barem jednom u životu spram sebe samoga i spram drugoga, a može se okarakterizirati kao fizičko nasilje, verbalno nasilje, seksualno nasilje i, u novije vrijeme, elektronsko nasilje. Sva četiri tipa su u svom načelu psihička nasilja jer djeluju na čovjekovu dušu. Nasilje je ponašanje kojemu je cilj nanijeti drugoj osobi štetu na putu do moći kojim nas vodi jedna bolesna želja za čije ostvarenje je potrebna agresija. Često se nasilje povezuje sa nadređenošću i muškošću, pa su direktni i fizički sukobi više zastupljeni kod muškaraca nego kod žena.

Nasilje, ono vidljivo, rađa se zbog mentalne zaostalosti, poremećaja emocija, poremećaja nagona i motiva, zbog unutarnjih i vanjskih konflikta, zbog slabljenja ili potpunog sloma mogućnosti adaptacije, zbog smanjene otpornosti, velike ranjivosti i siromaštva. Nasilje se također može manifestirati u realnom vremenu i prostoru zbog težnje za moći, želje za vladanjem, zbog promjene osobnosti, kao nuspojava poremećenog sustava vrednota i vrijednosti, ali i kao rezultat nemogućenosti zadovoljavanja potreba i zbog neispunjenih očekivanja.

Nasilje na brodovima

U vrijeme pandemije, neki od ovih faktora se napose odnose na pomorce, a za izdvojiti je nemogućenost zadovoljavanja potreba, posebice onih emocionalnih, kroz nišu odvojenosti od obitelji zbog nemogućnosti iskrcaja. Isto se može također staviti u jednak koš sa neispunjenim očekivanjima u koja se može svrstati i nemogućnost napredovanja zbog ovih ili onih odluka, pa je težnja za moći i vladanjem narušena. U jednoj od prethodnih anketa portala Pomorac.hr, jedan znatan postotak pomoraca se izjasnio kako nije zadovoljan ponašanjem zapovjednika na brodovima, pa veliku ulogu u nasilnim radnjama na brodu igra i ta hijerarhijska piramida. Iz priča pomoraca može se zaključiti da je visok pritisak na donje dijelove piramide, odnosno da riječi, sugestije i želje pojedinaca ne vrijede mnogo.

U svakom slučaju nasilja, pa tako i onom na brodu, postoji nasilnik, promatrač i žrtva. Zbog specifičnosti života i situacija, promatrači u velikom broju slučajeva izostanu iz samog čina nasilja, iako je mišljenje sveopćeg pučanstva da se u malim kolektivima sve zna i sve primjećuje. Promatrači igraju bitnu ulogu u samome nasilju jer mogu u njemu aktivno i pasivno sudjelovati.

Pasivnost promatrača veže se za indiferentnost spram samoga nasilja, dok aktivnost može ići u dva smjera – podržavanje nasilnika ili podržavanje žrtve. Većina promatrača u koncu bude indiferentna ukoliko ne postoji dodatni promatrač koji stvara dojam grupe i nadmoći nad nasilnikom, pa se akcija spram nasilnika u većini slučajeva odgađa do dolaska drugoga promatrača. Promatrači se uvijek propitkuju što je moglo biti drugačije, te je najveći problem koji njih muči problem savjesti i to onda kada staju na stranu nasilnika ili pak ostaju suzdržani.

Ono što muči žrtve jesu poremećaji pažnje, gubitak motivacije i poremećaji navika (od sna, preko mokrenja i stolice, do glavobolja i slično), a to za rezultat daje nepotpuno fokusiranog radnika koji brodu može nanijeti samo štetu, pa je u cilju svih da se nasilje na brodu izbjegne koliko je god to moguće.

Nasilje uvijek završava psihološkim posljedicama, deprivacijom, ozljedama ili smrću. Oni najkobniji događaji ostaju duboko urezani u psihu posade i teško se s njima nositi, a kao što je i na početku rečeno, značajno utječu i na psihu članova obitelji iz koje dolaze pomorci koji su se zatekli na brodu na kojem se zbio taj gnjusan delikt.

Na brodovima je češći instrumentalni tip nasilja nego neprijateljski, odnosno pojedinac se odlučuje na nasilje kako bi došao do nekoga cilja. No, ponekad i to instrumentalno nasilje prerasta u neprijateljsko, stvara se mržnja i sve je manji prag tolerancije na istupe drugoga.

Jedna zanimljiva činjenica je da se najviše ubojstava na brodovima dogodi na brodovima za kružna putovanja, no ne među mnogobrojnom posadom, nego među putnicima. Službena statistika bazirana je na nekih dvjestotinjak ubojstava godišnje, što je opet gledajući ukupan broj putnika na kruzerima koji premašuje 30 milijuna ljudi godišnje, malen i svijetu nebitan broj jer je svijet okrenut ka nekim drugim ciljevima i željama, a ne rješavanju osobnih konflikta. Dakle 1 od 150 000 putnika na kruzerima smrtno strada, odnosno u pitanju su 3 do 4 ubojstva tjedno.

Gradimo kolektive ljubavi

Zaključno, ubojstva među posadom nisu enorman problem. Dapače, to su iznimke u vrlom metežu globalnog transporta. No, valja uvijek biti na oprezu, dobro procijeniti s kim valja ući u rasprave, a s kim ne, te u konačnici poštovati onu izreku iz vjerskih spisa: Umjetnost je sklanjati se od nevolja, bio netko vjernik ili ne, jer je izreka, što bi se reklo, na mjestu.

Eto, budimo svi umjetnici, neka nas ne plaše devijacije sitnog broja pojedinaca sa krivim porivima i nastojmo graditi kolektive ljubavi. Iz zdrave ljubavi, pa čak i one poslovne, uvijek izniknu lijepe priče. Nasilje je nešto čime čovjek odgovara na stresnu okolinu u koju je stavljen, a kada za nju nema drugoga, pametnijeg, ljepšeg i bržeg rješenja.

Zato su konstantno učenje, duhovna estetika i strpljivost ključ uspjeha u borbi protiv svake vrste nasilja, a u slučajevima kada matična država pojedinca ne umije odgovoriti na nasilje, onda će to svakako učiniti neko modernije, naprednije i odgovornije društvo, u ime svih onih koji su žrtve loše sadašnjosti, za onu ljepšu i svjetliju, a toliko iščekivanu budućnost.

Petar Zuanović

U posljednje vrijeme došlo je do porasta broja ubojstava na brodovima. S obzirom na broj brodova u međunarodnoj plovidbi te na ogroman broj pomoraca, takvi nasilni smrtni slučajevi su još uvijek na razini statističke pogreške. No, svaki ljudski život je neprocjenjiv i nezamjenjiv, pa su tako i ubojstva na brodovima ipak vrlo osjetljiva tema.

Usprkos svemu, gotovo nitko ne uspije doznati što se točno događalo netom prije takvih stravičnih činova, jer uvijek je jedan dio posade na odmoru, drugi u poslu, a treći, izgleda, u konfliktima. Ono što je ključno jest da takve vijesti tjeraju strah u kosti, posebice članovima obitelji pomoraca, koji se nekada ne čuju po nekoliko dana sa svojim pomorcem, pa se rađa određena doza zabrinutosti koja je iznad one kritične linije.

Ustaljeno je mišljenje da ljudi u manjim kolektivima bolje funkcioniraju, da se lakše organizirati i jednostavnije upoznati. Brodske posade su tomu i primjer jer, kao što se navelo u jednom davnijem tekstu objavljenom na portalu Pomorac.hr, upravo one spadaju u sam vrh najfunkcionalnijih umjetnih kolektiva na svijetu. Drugim riječima, gledajući druge kolektive, brodski kolektivi su najuspješniji i hijerarhijski najuređeniji.

U tom moru primjerenosti, ponekad se rađaju valovi agresije koji će se o hridine postojanja obiti kao prštavilo nasilja, a onaj val koji nije bio toliko uočljiv postat će nešto što svi vide. Da bi se ti valovi umirili i da bi se zaobišlo udaranje o hridine postojanja, važno je da su svi članovi posade zdrave, zrele i otporne osobe, kako bi i iz teških situacija izvukli ono najbolje, mada je u konačnici, onako ljudski gledano, iz onih najtežih situacija najbolje nemoguće izvući. No eto, valja nastojati vući konope tako da do tih situacija nikada ne dođe. Ono što zabrinjava, intrigira i navodi na razmišljanje jest fenomen nasilja u takvim malim kolektivima poput brodskih posada.

Već od najranijih dana, čovjeka se odgaja na nasilje i poslušnost. Primjerom roditelja i šire zajednice, u tim početnim stadijima razvoja psihe, dijete upija određene matrice ponašanja koje se tiču poslušnosti i nasilja. Kada to dvoje skrene s kolosijeka, događaju se šira društvena zbivanja kod kojih se fenomen poslušnosti i fenomen nasilja toliko suprotstavljaju da može doći i do političkog sukoba unutar države – građanskoga rata. No, nas zanima fenomen nasilja i poslušnosti u užem smislu, na primjeru brodskih posada.

Otkud nasilje?

Dakle, postavlja se pitanje: Otkud nasilje? Uzrok nasilja je spoj raznih komponenti, od uzroka na razini pojedinca, preko uzroka na razini zajednice, u ovom slučaju posade, pa do uzroka na razini kulture u najširem smislu. Da bi se samo nasilje izrodilo, potrebna je agresija.

Agresija je definirana kao oblik reakcije na situaciju, pa možemo razlikovati unutarnju agresiju i vanjsku agresiju, koja služi kao rasterećenje u svrhu opuštanja organizma. Unutarnja agresija je zanimljiva jer se čak niti ne mora manifestirati u realnom prostoru i vremenu na vidljiv način, ali utječe na čovjekovo zdravlje. Ukoliko se pak manifestira, to može biti u obliku nasilja prema sebi samome. Osim toga oblika, postoje još dva – nasilje prema ljudima i nasilje prema zajednici, odnosno kolektivno nasilje prema svemu.

Nasilje je destruktivni nagon unutar čovjeka koji će se svakoj jedinki javiti barem jednom u životu spram sebe samoga i spram drugoga, a može se okarakterizirati kao fizičko nasilje, verbalno nasilje, seksualno nasilje i, u novije vrijeme, elektronsko nasilje. Sva četiri tipa su u svom načelu psihička nasilja jer djeluju na čovjekovu dušu. Nasilje je ponašanje kojemu je cilj nanijeti drugoj osobi štetu na putu do moći kojim nas vodi jedna bolesna želja za čije ostvarenje je potrebna agresija. Često se nasilje povezuje sa nadređenošću i muškošću, pa su direktni i fizički sukobi više zastupljeni kod muškaraca nego kod žena.

Nasilje, ono vidljivo, rađa se zbog mentalne zaostalosti, poremećaja emocija, poremećaja nagona i motiva, zbog unutarnjih i vanjskih konflikta, zbog slabljenja ili potpunog sloma mogućnosti adaptacije, zbog smanjene otpornosti, velike ranjivosti i siromaštva. Nasilje se također može manifestirati u realnom vremenu i prostoru zbog težnje za moći, želje za vladanjem, zbog promjene osobnosti, kao nuspojava poremećenog sustava vrednota i vrijednosti, ali i kao rezultat nemogućenosti zadovoljavanja potreba i zbog neispunjenih očekivanja.

Nasilje na brodovima

U vrijeme pandemije, neki od ovih faktora se napose odnose na pomorce, a za izdvojiti je nemogućenost zadovoljavanja potreba, posebice onih emocionalnih, kroz nišu odvojenosti od obitelji zbog nemogućnosti iskrcaja. Isto se može također staviti u jednak koš sa neispunjenim očekivanjima u koja se može svrstati i nemogućnost napredovanja zbog ovih ili onih odluka, pa je težnja za moći i vladanjem narušena. U jednoj od prethodnih anketa portala Pomorac.hr, jedan znatan postotak pomoraca se izjasnio kako nije zadovoljan ponašanjem zapovjednika na brodovima, pa veliku ulogu u nasilnim radnjama na brodu igra i ta hijerarhijska piramida. Iz priča pomoraca može se zaključiti da je visok pritisak na donje dijelove piramide, odnosno da riječi, sugestije i želje pojedinaca ne vrijede mnogo.

U svakom slučaju nasilja, pa tako i onom na brodu, postoji nasilnik, promatrač i žrtva. Zbog specifičnosti života i situacija, promatrači u velikom broju slučajeva izostanu iz samog čina nasilja, iako je mišljenje sveopćeg pučanstva da se u malim kolektivima sve zna i sve primjećuje. Promatrači igraju bitnu ulogu u samome nasilju jer mogu u njemu aktivno i pasivno sudjelovati.

Pasivnost promatrača veže se za indiferentnost spram samoga nasilja, dok aktivnost može ići u dva smjera – podržavanje nasilnika ili podržavanje žrtve. Većina promatrača u koncu bude indiferentna ukoliko ne postoji dodatni promatrač koji stvara dojam grupe i nadmoći nad nasilnikom, pa se akcija spram nasilnika u većini slučajeva odgađa do dolaska drugoga promatrača. Promatrači se uvijek propitkuju što je moglo biti drugačije, te je najveći problem koji njih muči problem savjesti i to onda kada staju na stranu nasilnika ili pak ostaju suzdržani.

Ono što muči žrtve jesu poremećaji pažnje, gubitak motivacije i poremećaji navika (od sna, preko mokrenja i stolice, do glavobolja i slično), a to za rezultat daje nepotpuno fokusiranog radnika koji brodu može nanijeti samo štetu, pa je u cilju svih da se nasilje na brodu izbjegne koliko je god to moguće.

Nasilje uvijek završava psihološkim posljedicama, deprivacijom, ozljedama ili smrću. Oni najkobniji događaji ostaju duboko urezani u psihu posade i teško se s njima nositi, a kao što je i na početku rečeno, značajno utječu i na psihu članova obitelji iz koje dolaze pomorci koji su se zatekli na brodu na kojem se zbio taj gnjusan delikt.

Na brodovima je češći instrumentalni tip nasilja nego neprijateljski, odnosno pojedinac se odlučuje na nasilje kako bi došao do nekoga cilja. No, ponekad i to instrumentalno nasilje prerasta u neprijateljsko, stvara se mržnja i sve je manji prag tolerancije na istupe drugoga.

Jedna zanimljiva činjenica je da se najviše ubojstava na brodovima dogodi na brodovima za kružna putovanja, no ne među mnogobrojnom posadom, nego među putnicima. Službena statistika bazirana je na nekih dvjestotinjak ubojstava godišnje, što je opet gledajući ukupan broj putnika na kruzerima koji premašuje 30 milijuna ljudi godišnje, malen i svijetu nebitan broj jer je svijet okrenut ka nekim drugim ciljevima i željama, a ne rješavanju osobnih konflikta. Dakle 1 od 150 000 putnika na kruzerima smrtno strada, odnosno u pitanju su 3 do 4 ubojstva tjedno.

Gradimo kolektive ljubavi

Zaključno, ubojstva među posadom nisu enorman problem. Dapače, to su iznimke u vrlom metežu globalnog transporta. No, valja uvijek biti na oprezu, dobro procijeniti s kim valja ući u rasprave, a s kim ne, te u konačnici poštovati onu izreku iz vjerskih spisa: Umjetnost je sklanjati se od nevolja, bio netko vjernik ili ne, jer je izreka, što bi se reklo, na mjestu.

Eto, budimo svi umjetnici, neka nas ne plaše devijacije sitnog broja pojedinaca sa krivim porivima i nastojmo graditi kolektive ljubavi. Iz zdrave ljubavi, pa čak i one poslovne, uvijek izniknu lijepe priče. Nasilje je nešto čime čovjek odgovara na stresnu okolinu u koju je stavljen, a kada za nju nema drugoga, pametnijeg, ljepšeg i bržeg rješenja.

Zato su konstantno učenje, duhovna estetika i strpljivost ključ uspjeha u borbi protiv svake vrste nasilja, a u slučajevima kada matična država pojedinca ne umije odgovoriti na nasilje, onda će to svakako učiniti neko modernije, naprednije i odgovornije društvo, u ime svih onih koji su žrtve loše sadašnjosti, za onu ljepšu i svjetliju, a toliko iščekivanu budućnost.

Petar Zuanović