“Brodogradilište podmornica” naslov je poprilično nepoznate knjižice Branka Ryšlavyja (Zagreb, 1927. – Pula 2013.), brodograđevnog inženjera i podmorničkog projektanta u pulskom brodogradilištu ”Uljanik” tijekom ’50-ih i ’60-ih godina. U njoj saznajemo puno, ponajviše tehničkih podataka o podmornicama koje su tijekom tih godina rađene za Jugoslavensku ratnu mornaricu u pulskome Uljaniku, piše Glas Istre.
Nakon Drugog svjetskog rata i priključenja Pule Jugoslaviji 1947., u pulskom zaljevu i okolnome akvatoriju ostala je, kao posljedica anglo-američkih bombardiranja, velika količina otpadnog materijala vezanog za pomorsko naoružanje. Uz otok Uljanik, na dnu mora ostale su ležati i neke njemačke i talijanske podmornice.
Potopljene podmornice
Dvije od njih, međutim, bile su u dovoljno dobrom stanju koji je opravdavao njihovo izvlačenje i remont. Bilo je to doba tadašnjeg glavnog direktora Uljanika Josipa Kopiniča, bliskoga Titu, a brza obnova Uljanika bila je moguća isključivo uz prvotnu vojnu namjenu brodogradilišta.
Naime, na jednom suhom doku ležala je potopljena talijanska podmornica “Nautilo”, istisnine 905 tona, a blizu je zatečena i džepna podmornica CB-20, istisnine 35 tona, obje iz 1943. godine. Podizanje “Nautila” izveo je splitski Brodospas, a radove na njenoj rekonstrukciji radili su uglavnom uljanikovci talijanskog govornog područja, autohtoni Puležani zaposleni u “Scoglio Olivi” na servisiranju podmornica i prije rata, ili novopridošla ekipa iz Monfalconea. Bili su to prvi poslijeratni udisaji života obnovljenog Uljanika.
Rad na podmornici završen je 1953. kada je ušla u službu pod flotnim brojem P-802 i nazivom “Sava”. Korištena je uglavnom za obuku podmorničkih posada, a služba joj je završena 1968., nakon čega je završila u rezalištu.
U nešto boljem stanju bila je džepna podmornica, koja je nakon kraćeg remonta primljena u službu JRM pod flotnim brojem P-901 i imenom “Mališan”. Kao i ova prethodna, korištena je za obuku podmorničara i upoznavanje novih konstruktora na princip uranjanja, podvodne plovidbe i ispaljivanja torpeda. Danas “Mališana” možete obići u Tehničkome muzeju u Zagrebu.
“Sutjeska” i “Neretva”
Temeljem arhivske dokumentacije pronađene u riječkom 3. maju koja je sadržavala nacrte nikada izgrađene talijanske podmornice klase “Sirena”, krenulo se u izgradnju prvih domaćih podmornica za JRM u Uljaniku. Voditelj poslova izgradnje podmornica u Uljaniku bio je upravo ranije spomenuti inž. Branko Ryšlavy. Godina 1961. i 1962. puštene su u službu “pulske” podmornice P-811 “Sutjeska” i P-812 “Neretva”. One su bile u službi do 1981. godine, a podmornički kursevi za posade su se izvodili na otoku sv. Katarina.
Međutim, podmorničarstvo bivše države tijekom 1960-ih seli se u Split, te se njenim nestankom konačno i gasi na istočnom Jadranu. Najnovije jugoslavenske podmornice iz 1980-ih, one klase “Una” građene u Splitu, dan-danas su u Crnoj Gori koja je obećala po jednu donirati svakoj državi sljednici. Slovenija je svoj primjerak uzela i izložila u Pivki, a baš lijepo bi bilo vidjeti onu obećanu Hrvatskoj u Puli, kao sjećanje na posljednje slavne podmorničke dane.
