Izgradnja ovog broda potvrđuje da su naša ratna brodogradnja i prateća industrija osposobljeni za gradnju najsuvremenijih ratnih brodova i ostvarenje Titove koncepcije oslonca na vlastite ljudske i materijalne potencijale, pisao je Glas Istre 1986. godine.
Ratni brod “Pula”, jedno od najvećih plovila izgrađenih u našim brodogradilištima, svečano je porinut u more, izvijestio je Glas Istre 19.12.1986. godine. Riječ je, kako se pisalo, o brodu višestruke namjene, građenom za potrebe ratne mornarice u Titovom brodogradilištu u Kraljevici. Brod je izgrađen prema projektima domaćih naučno-istraživačkih, razvojnih i proizvodnih organizacija, a opremljen je najsuvremenijim elektronskim uređajima i sistemima koji ga čine izrazito efikasnom vojno-pomorskom snagom.
Tijekom održavanja svečanosti porinuća, načelnik generalštaba Jugoslavenske narodne armije, general pukovnik Zorko Čanadi, izabrao je brodu ime – “Pula”.
Arena u Višnjanu
Pisalo se i o tada vrlo aktualnom pulskom novogodišnjem sajmu koji se 1986. godine održao u Domu mladosti “Savo Vukelić”. Sajam se, treći put do tada, održavao kroz devet dana, od 20. do 28. prosinca. Na sajmu 1986. godine posjetiteljima je predstavljeno tridesetak izlagača iz zemlje, a među njima “Puljanka”, “Istra”, “Slovenijales trgovina” i drugi. Ovu sajamsku manifestaciju, u kojoj je osim trgovinskog do izražaja dolazio i njen kulturološki karakter, organizirali su RZ SFK (Radna zajednica Saveza fizičke kulture), pod pokroviteljstvom Privredne komore i Glasa Istre, s generalnim sponzorstvom “Istarske banke” i sponzorstvom “Uljanika”, “Arenaturista”, “Kompasa”, “JAT”-a, “Globtoura”, “Bojoplasta” i TIZ-a “Zrinski”. Cijena ulaznica za sajam iznosila je pedeset dinara (ako se uračuna inflacija, to je današnjih oko 12 kuna), a omogućavala je nosiocu i sudjelovanje u velikoj nagradnoj igri, u kojoj se kroz devet kola dijelilo čak 210 nagrada ukupne vrijednosti od četiri milijuna dinara (gotovo milijun kuna).
– U toku čitava 92 sata trajanja Sajma, novogodišnjem štimungu pridonijet će non-stop kulturno-zabavni informativni program, s atraktivnim natjecanjem za najbolji dječji glas, promocijama knjiga i razgovorima s autorima, susretima s padobrancima aerokluba “Krila Istre” i poznatim pulskim sportašima, rečeno je tada.
Jedna od tema ovog broja bio je i zadružni dom ili “arena” u Višnjanu, kako su ga mnogi popularno nazivali. Bilo je to derutno mjesto u strogom centru Višnjana koje je vapilo za obnovom ili rušenjem. O njegovoj sudbini raspravljalo se na sastanku zbora građana Mjesne zajednice Višnjan u prosincu 1986. godine. Naime, građani su godinama zahtijevali da se ili adaptira zgrada doma ili da se on sruši i očisti prostor na kojem se nalazio. Kako se pisalo, zidovi sa zadnje strane “arene” su se urušavali, a unutarnji je prostor mnogima služio kao deponij za ostavljanje smeća. Iako je plan adaptacije postojao, njegova se realizacija nije ostvarivala, osim što su se činili sitni pomaci poput ispitivanja tla i mjerenja. Kasnije je Zadružni dom u centru Višnjana srušen.
Zlatna groznica
Pisalo se i o socijalnoj zaštiti žena na selu na području Bujštine. Naime, na tada održanoj sjednici najavljeno je da će se rad Konferencije za društvenu aktivnost žena Bujštine usmjeriti na sredine gdje žene žive i rade. Rečeno je i da se pri Općinskom vijeću Saveza sindikata Buje osnuje koordinacijski odbor za unaprjeđenje društveno-ekonomskog položaja žene i porodice koji će skupa s Konferencijom žena raditi na što boljem djelovanju predškolskih i školskih ustanova, na rješavanju obiteljskih problema, radničkih pitanja i drugo. Najveća se nada, kako je tada rečeno, polagala na angažiranje Mjesne zajednice u ostvarivanju mjera socijalne zaštite žena. Konferencija za društvenu aktivnost žena unijela je u svoj program i organiziranje savjetovanja za odgoj djece, za veću suradnju škole i obitelji, za organiziranje liječničkih pregleda i drugo. Kako se pisalo, u izvještaju o proteklom radu vidljivo je da su se žene Bujštine angažirale i na obilježavanju značajnih događaja, na mnogim akcijama zdravstvene zaštite žena, na učešću žena u KUD-ovima i kulturno-umjetničkim sekcijama Zajednice Talijana te u rekreaciji.
U isto vrijeme na drugom kontinentu, u planinama Kilijan, tri su seljaka iz kineske provincije Kingaj pronašla, točnije iskopala, grumen zlata težak 7.740 grama. Državna im je banka za zlato isplatila, prema pisanju dnevnika “Peoples Daily”, oko 75 tisuća dolara. Kako je naš list pisao tada, “zlatna groznica” zahvatila je mnoge stanovnike provincija Kingaj i Gansu, na čijoj se međi nalaze planine Kilijane koje su bogate tim plemenitim metalom. Osim zlata, seljaci su ondje vadili i ugljen, cink i olovo koje su potom prodavali državi.
