O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

Unatoč praznovjerju, žene su imale aktivnu i neophodnu ulogu u pomorstvu

Zanimljiva izložba u Hrvatskom pomorskom muzeju u Splitu – održana u sklopu 41. Splitskog salona, u organizaciji Hrvatske udruge likovnih umjetnika Split – bacila je novo svjetlo na jednu od tema koje su stoljećima bile obavijene mrakom i/li su predstavljale tabu; donosi li žena na brodu nesreću, ima li profesija “moreplovka” uopće budućnost?

Iako žene i danas, kad ih se više ne baca u more uoči oluje (kao na srednjovjekovnim lađama), u svjetlu rodne ravnopravnosti koje su nam puna usta, čine tek zanemariv postotak u ukupnoj kadrovskoj slici te “profesije sa sedam kora”, čini se da vrijeme radi za njih, za nas, piše Otvoreno more.

Nas žene, takozvani slabiji (ili ljepši) spol, a dvije žene, multimedijalne umjetnice okosnice su i ove intrigantne izložbe koja će nakon Splita nastaviti svoja ukazanja drugamo, najavljuje Matea Šabić Sabljić, uz Nadiju Mustapić jedna od dviju žena u umjetnosti, ali i – brodogradnji.

Foto: Žaklina Antonijević / Hrvatski pomorski muzej Split Facebook

Naime, upravo je Šabić Sabljić svojom umjetničkom intervencijom naziva “Brodi/Ona” u stalni postav HPMS-a odaslala poruku koja podsjeća ne samo na ulogu žene u pomorskoj povijesti, nego i podsjeća na pojedinačne biografije žena na moru, junakinja koje su svojim radom i djelovanjem pomicale granice i dokazivale ravnopravnost. Ponekad se čak i prerušavale u muškarce kako bi preživjele…

Nadija Mustapić se, pak, predstavila videoinstalacijom naziva “Volim li svoj posao?”, koja se također uklopila u ovu priču, no valja napomenuti da svaka od njih može funkcionirati neovisna jedna o drugoj.

– Izložila sam šest brodica uklopljenih u stalni postav muzeja, u kontekst pomorske povijesti i njezinih artefakata koji svjedoče da tu – dominiraju muškarci – navodi Šabić Sabljić.

– Pretpostavljalo se da su istraživači, pomorci i pomorski trgovci muškarci; kad su u pitanju morski poslovi, mjesto žene bilo je sigurno kod kuće. No ženski dnevnici i novine otkrivaju sasvim drukčiju priču. Od dana mitova i praznovjerja do modernog doba dokumentiranih činjenica, žene su imale aktivnu – zapravo neophodnu – ulogu u pomorstvu.

Žene su svojim radom u lučkim gradovima, prerušene u mornare na jedrenjacima i kao vješte pomoćnice supruga trgovaca i ribolovaca, imale dramatičan utjecaj na pomorski svijet i gospodarstvo.

U prošlom stoljeću žene nisu samo s ponosom služile mornaricama i trgovačkim lukama svijeta, već su sudjelovale i u istraživanju mora i izazovima oceana, poput Američkog kupa – aktivnosti koja utjelovljuje vjekovni napor čovječanstva da ovlada morem! – podsjeća umjetnica.

Doista, pristup brodu ženama kroz povijest nije bio naklonjen, čak je često bio i zabranjivan. Poznato je praznovjerje poput “žena je nesreća na brodu” te činjenice da im je bilo zabranjeno ploviti, a kamoli graditi brodove.

Utoliko je veličanstvenija, da tako kažemo, priča svih tih malobrojnih (u odnosu na muške kolege) žena u pomorstvu, žena kojima je i akademska umjetnica Šabić Sabljić posvetila svoj opus brodica, te biografskih kartica na kojima je radila – godinama!

– Od 2018. gradim brodice u svom studiju “RADI/ONA”, na tankoj liniji umjetničkog i praktičnog kreiram, tj. gradim, funkcionalnu umjetničku instalaciju, flotu posvećenu pomorskim junakinjama – sažima umjetnica Šabić Sabljić.

Uz tu malu, moćnu flotu (koja doista plovi), dakle, izloženo je i 60 oznaka – muzeoloških tablica ispisanih sa 60 stvarnih žena kroz povijest pomorstva, njihovim imenom, prezimenom i kratkim opisom.

To je pokušaj da se “napravi mjesta” za žene u povijesti pomorstva, ukazujući na zanimljivost njihova djelovanja i čineći vidljivim njihovu prisutnost. Tablice su kolaž prikupljenih informacija, smještanje aktera u svojevrsni “timeline” pomorstva, ukazuju na “junakinje” svog vremena koje nisu zastupljene sustavno kao dio povijesti, ali ipak njihova iznimnost i zanimljivost je ostala zapisana uglavnom u vidu novinskih članaka, dnevničkih zapisa ili objavljenih memoara.

Foto: Žaklina Antonijević / Hrvatski pomorski muzej Split Facebook

Galeriju žena kronološki otvara “gusarska kraljica” Teuta, koja je upravljala gusarskim flotama još u 3. stoljeću prije Krista, zastupljena je i vlasnica brodogradilišta Slava Lunardova iz Trogira (13. stoljeće), suvlasnica škvera zajedno sa svojim ocem kalafatom – majstorom Lunardom, pa Mandaljena Đurova, brodarica iz Mokošice, koja se spominje u spisima iz 1644. kao jedna od onih koja je prevozila putnike na drugu obalu Mokošice čak i po najgorem vremenu.

Nisu sve pomorkinje Hrvatice; tu je i piratica s Kariba Bonny Anne, pa Mary Read (Irska i Engleska), obje osuđene za piratstvo. Sudjelovale su u borbama zajedno s muškarcima (prerušene u muškarce), a guverner Rogers ih je imenovao u potjernici!

Svoje mjesto našle su i botaničarka Jeanne Baret (18. stoljeće), “prerušena brodograditeljica” Mary Lacy, prva žena koja se školovala kao šegrt za brodograditelja (također prerušena u muškarca) 1763. godine te položila majstorski ispit, dobivši službenu dozvolu za gradnju brodova 1770. u Engleskoj. Gradila je brodove cijelo vrijeme prerušena u muškarca, ostvarivši i službenu mirovinu. Izdvajamo još i hrabru svjetioničarku Idu Lewis (19. stoljeće), koja je spasila najmanje 25 ljudi od utapanja!

Umjetnica Šabić Sabljić svojim je postavom podsjetila, među ostalima, i na lik “Cicibele s Matejuške”, Dujku Bašić (1877. – 1937.), iz Splita, koja je sa svojim suprugom Rokom i psom Belinom živjela na leutu više od 30 godina, a mnogima je već poznata iz pjesama, monodrama i sa starih fotografija.

Iz recentne povijesti svoje mjesto dobile su Prva žena “Jadrolinije” Marica Njegovan (1976.), zapovjednica Vera Zec (“Barba Vera”), profesorica Lena Lozić iz Pomorske škole, Petra Prosenica, Ivana Jeličić, Vesna Klipa i druge žene koje su – premda živuće – već ušle u povijest.

– Smještajući ih na zidove muzeja i tako im barem privremeno dajući vidljivost i mjesto u službenoj povijesti pomorstva, pokazujemo da je povijest puno šira od “dogovorene”. Na svima nama je da implementiramo ravnopravnost na svim područjima, te izgradimo budućnost u sinergiji čovjeka i čovjeka te čovjeka i prirode. A brod je u tom kontekstu: mjesto, susret, sloboda i putovanje kroz prostor – u ovom slučaju i vrijeme. Svijet je sažet u brod, kozmos sažet u sjemenku-brod – zaokružila je umjetnica Šabić Sabljić za Otvoreno more.

Foto: Žaklina Antonijević / Hrvatski pomorski muzej Split Facebook

Zanimljiva izložba u Hrvatskom pomorskom muzeju u Splitu – održana u sklopu 41. Splitskog salona, u organizaciji Hrvatske udruge likovnih umjetnika Split – bacila je novo svjetlo na jednu od tema koje su stoljećima bile obavijene mrakom i/li su predstavljale tabu; donosi li žena na brodu nesreću, ima li profesija “moreplovka” uopće budućnost?

Iako žene i danas, kad ih se više ne baca u more uoči oluje (kao na srednjovjekovnim lađama), u svjetlu rodne ravnopravnosti koje su nam puna usta, čine tek zanemariv postotak u ukupnoj kadrovskoj slici te “profesije sa sedam kora”, čini se da vrijeme radi za njih, za nas, piše Otvoreno more.

Nas žene, takozvani slabiji (ili ljepši) spol, a dvije žene, multimedijalne umjetnice okosnice su i ove intrigantne izložbe koja će nakon Splita nastaviti svoja ukazanja drugamo, najavljuje Matea Šabić Sabljić, uz Nadiju Mustapić jedna od dviju žena u umjetnosti, ali i – brodogradnji.

Foto: Žaklina Antonijević / Hrvatski pomorski muzej Split Facebook

Naime, upravo je Šabić Sabljić svojom umjetničkom intervencijom naziva “Brodi/Ona” u stalni postav HPMS-a odaslala poruku koja podsjeća ne samo na ulogu žene u pomorskoj povijesti, nego i podsjeća na pojedinačne biografije žena na moru, junakinja koje su svojim radom i djelovanjem pomicale granice i dokazivale ravnopravnost. Ponekad se čak i prerušavale u muškarce kako bi preživjele…

Nadija Mustapić se, pak, predstavila videoinstalacijom naziva “Volim li svoj posao?”, koja se također uklopila u ovu priču, no valja napomenuti da svaka od njih može funkcionirati neovisna jedna o drugoj.

– Izložila sam šest brodica uklopljenih u stalni postav muzeja, u kontekst pomorske povijesti i njezinih artefakata koji svjedoče da tu – dominiraju muškarci – navodi Šabić Sabljić.

– Pretpostavljalo se da su istraživači, pomorci i pomorski trgovci muškarci; kad su u pitanju morski poslovi, mjesto žene bilo je sigurno kod kuće. No ženski dnevnici i novine otkrivaju sasvim drukčiju priču. Od dana mitova i praznovjerja do modernog doba dokumentiranih činjenica, žene su imale aktivnu – zapravo neophodnu – ulogu u pomorstvu.

Žene su svojim radom u lučkim gradovima, prerušene u mornare na jedrenjacima i kao vješte pomoćnice supruga trgovaca i ribolovaca, imale dramatičan utjecaj na pomorski svijet i gospodarstvo.

U prošlom stoljeću žene nisu samo s ponosom služile mornaricama i trgovačkim lukama svijeta, već su sudjelovale i u istraživanju mora i izazovima oceana, poput Američkog kupa – aktivnosti koja utjelovljuje vjekovni napor čovječanstva da ovlada morem! – podsjeća umjetnica.

Doista, pristup brodu ženama kroz povijest nije bio naklonjen, čak je često bio i zabranjivan. Poznato je praznovjerje poput “žena je nesreća na brodu” te činjenice da im je bilo zabranjeno ploviti, a kamoli graditi brodove.

Utoliko je veličanstvenija, da tako kažemo, priča svih tih malobrojnih (u odnosu na muške kolege) žena u pomorstvu, žena kojima je i akademska umjetnica Šabić Sabljić posvetila svoj opus brodica, te biografskih kartica na kojima je radila – godinama!

– Od 2018. gradim brodice u svom studiju “RADI/ONA”, na tankoj liniji umjetničkog i praktičnog kreiram, tj. gradim, funkcionalnu umjetničku instalaciju, flotu posvećenu pomorskim junakinjama – sažima umjetnica Šabić Sabljić.

Uz tu malu, moćnu flotu (koja doista plovi), dakle, izloženo je i 60 oznaka – muzeoloških tablica ispisanih sa 60 stvarnih žena kroz povijest pomorstva, njihovim imenom, prezimenom i kratkim opisom.

To je pokušaj da se “napravi mjesta” za žene u povijesti pomorstva, ukazujući na zanimljivost njihova djelovanja i čineći vidljivim njihovu prisutnost. Tablice su kolaž prikupljenih informacija, smještanje aktera u svojevrsni “timeline” pomorstva, ukazuju na “junakinje” svog vremena koje nisu zastupljene sustavno kao dio povijesti, ali ipak njihova iznimnost i zanimljivost je ostala zapisana uglavnom u vidu novinskih članaka, dnevničkih zapisa ili objavljenih memoara.

Foto: Žaklina Antonijević / Hrvatski pomorski muzej Split Facebook

Galeriju žena kronološki otvara “gusarska kraljica” Teuta, koja je upravljala gusarskim flotama još u 3. stoljeću prije Krista, zastupljena je i vlasnica brodogradilišta Slava Lunardova iz Trogira (13. stoljeće), suvlasnica škvera zajedno sa svojim ocem kalafatom – majstorom Lunardom, pa Mandaljena Đurova, brodarica iz Mokošice, koja se spominje u spisima iz 1644. kao jedna od onih koja je prevozila putnike na drugu obalu Mokošice čak i po najgorem vremenu.

Nisu sve pomorkinje Hrvatice; tu je i piratica s Kariba Bonny Anne, pa Mary Read (Irska i Engleska), obje osuđene za piratstvo. Sudjelovale su u borbama zajedno s muškarcima (prerušene u muškarce), a guverner Rogers ih je imenovao u potjernici!

Svoje mjesto našle su i botaničarka Jeanne Baret (18. stoljeće), “prerušena brodograditeljica” Mary Lacy, prva žena koja se školovala kao šegrt za brodograditelja (također prerušena u muškarca) 1763. godine te položila majstorski ispit, dobivši službenu dozvolu za gradnju brodova 1770. u Engleskoj. Gradila je brodove cijelo vrijeme prerušena u muškarca, ostvarivši i službenu mirovinu. Izdvajamo još i hrabru svjetioničarku Idu Lewis (19. stoljeće), koja je spasila najmanje 25 ljudi od utapanja!

Umjetnica Šabić Sabljić svojim je postavom podsjetila, među ostalima, i na lik “Cicibele s Matejuške”, Dujku Bašić (1877. – 1937.), iz Splita, koja je sa svojim suprugom Rokom i psom Belinom živjela na leutu više od 30 godina, a mnogima je već poznata iz pjesama, monodrama i sa starih fotografija.

Iz recentne povijesti svoje mjesto dobile su Prva žena “Jadrolinije” Marica Njegovan (1976.), zapovjednica Vera Zec (“Barba Vera”), profesorica Lena Lozić iz Pomorske škole, Petra Prosenica, Ivana Jeličić, Vesna Klipa i druge žene koje su – premda živuće – već ušle u povijest.

– Smještajući ih na zidove muzeja i tako im barem privremeno dajući vidljivost i mjesto u službenoj povijesti pomorstva, pokazujemo da je povijest puno šira od “dogovorene”. Na svima nama je da implementiramo ravnopravnost na svim područjima, te izgradimo budućnost u sinergiji čovjeka i čovjeka te čovjeka i prirode. A brod je u tom kontekstu: mjesto, susret, sloboda i putovanje kroz prostor – u ovom slučaju i vrijeme. Svijet je sažet u brod, kozmos sažet u sjemenku-brod – zaokružila je umjetnica Šabić Sabljić za Otvoreno more.

Foto: Žaklina Antonijević / Hrvatski pomorski muzej Split Facebook
HTML Code here

Intervju

Kolumna

HTML Code here

Lifestyle

Foto / video