Da će Hrvatska nabaviti šest novih plovila za Jadroliniju najavio je ministar prometa i infrastrukture Oleg Butković na “aktualnom satu” u Saboru prošlog tjedna. Učinio je to doduše nakon što ga je kolega saborski zastupnik prozvao jer je u upotrebi brod Postira, proizveden 1963. godine, koji je sudjelovao u nesreći te iako je bio na remontu, po njegovim procjenama, nije siguran za plovidbu.
Iz tog razloga su iz RTL.hr provjerili s Jadrolinijom kakvo je stanje njihovih plovila, kada se donosi odluka o zamjeni i potrebi za novim te kako dočekuju odluku o novoj nabavci.
Jadrolinija ove godine kreće u nabavu šest novih brodova
Iz Jadrolinije otkrivaju kako je u 2022. godinu Jadrolinijina flota uplovila s 54 broda, od čega 10 katamarana, četiri klasična putnička broda, tri trajekta za međunarodne plovidbe te 37 trajekata za lokalnu plovidbu, prosječne starosti 28 godina.
Da godine i nisu neki problem smatra dekan Pomorskog fakulteta u Splitu, Pero Vidan koji za RTL.hr tvrdi kako je najveći problem hrvatskih brodova njihova sezonalnost u eksploataciji.
“Brodovi imaju opterećenje u sezoni i pomorci tada daju maksimum od sebe. Zimi plove poluprazni i država daje koncesije puno za prazno”, tvrdi. Stoga su brodovi sve veći i veći, zimi plove prazni, a država to plaća. Kaže nam kako u Hrvatskoj nije pitanje jesu li postojeći brodovi sigurni nego postoji li ekonomska isplativost i smisao u njihovo daljnje ulaganje zbog njihove starosti.
Tu u konačnici najviše misli na isplativost velikih brodova koje je vrijeme pregazilo. “Katamaran na dizel troši jako puno goriva i on je primjerice najisplativiji na liniji za Hvar koja je najpopunjenija putnicima. Država daje relativno velike novce za povezivanje otoka”, zaključuje, ali i podsjeća kako su svi brodovi u prometu sigurni, pod inspekcijskim nadzorom kapetanije certificirani od Hrvatskog registra brodova koji rade u skladu s Tehničkim pravilima koja su dosta stroga u usporedbi s drugim registrima koji nisu članovi Međunarodnog udruženja registara IACS.
Upitan oko samog broda Postira Jadrolinija je odgovorila: “Svi se Jadrolinijini brodovi redovito održavaju na godišnjim remontima u hrvatskim brodogradilištima te prolaze sustavne kontrole Hrvatskog registra brodova. Kada je riječ o Postiri, Jadrolinija trenutno ima potpisan koncesijski ugovor za brodsku liniju Dubrovnik – Koločep – Lopud – Suđurađ do 2023. godine”.
Vidan pak na primjeru Postire zaključuje kako smo počeli zanemarivati klasične brodove, a ta praksa ne mora biti dobra. Recimo Tijat, najstariji brod koji plovi šibenskim područjem, mali je potrošač i može isploviti čak i u nevremenu. Slični su bili i drugi veterani koji su nekoć povezivali otoke Porozina, brodovi takozvani gradovi i oni iz skupine pjesnici, tvrdi. Njihova potrošnja u usporedbi s katamaranom je višestruko manja, a vrijeme plovidbe do bližih otoka bilo bi samo desetak minuta duže.
Upitani na koji način donose odluku o zamjeni linija, iz Jadrolinije kažu da se vode kriterijem odabira linija na kojima plove najstariji brodovi u floti te kojima je zbog frekventnosti potrebno povećanje kapaciteta ili povećanje kvalitete usluge.
Pojašnjavaju i kako Postira, kao i svi ostali brodovi, svojim karakteristikama odgovara odredbama ugovora u kojima su definirani brodovi koji plove na određenim linijama te njihove zamjene. Ističu kako je projekt novog, modernog, putničkog broda na hibridni pogon za brodsku liniju Dubrovnik – Koločep – Lopud – Suđurađ gotov te će natječaj za gradnju raspisati u prvoj polovici ove godine. Plan je da novi brod bude spreman za novi ciklus koncesijskih natječaja 2023. godine, tvrde.
I Vidan je optimističan oko nabavke novih brodova, a tvrdi i kako je Europa napravila dobar plan. Doduše, problem je jer treba urediti infrastrukturu na otocima i postaviti adekvatne stanice za napajanje.
“Izvrsna je to stvar. Sjeverna Europa i Skandinavija idu dalje na autonomne brodove, ali opet, kod nas je upitna infrastruktura jer gdje će se puniti brodovi na električnu energiju ako u Splitu nema mjesta za sve, a punjenje električnom energijom traje”, pita se.
S druge strane, do danas nemamo organizirano napajanje klasičnim ne-ekološkim gorivima izuzev cisternama, a “bunkeriranje” brodova teškim gorivom nije zaživilo jer opskrbljivači drže skladištenje istog neisplativim zbog niske cijene teškog goriva.
Što kaže dekan Pero Vidan o hidroavionima možete pročitati <<ovdje>>.
