“Harry S. Truman” nije nam, kao poslije Drugog svjetskog rata, poslao jaja u prahu, već donio borbene avione na Jadran, da bi makar izdaleka priprijetio Rusima. Ugostitelji i trgovci obradovali su se mornarima koji su okupirali Split, a ljubitelji tema vezanih uz oružanu moć jedine svjetske supersile grdosiji od broda koju pokreće nuklearni pogon. I koji kao takav može “durati” dvadeset i pet godina sa samo jednim punjenjem. Kako to?; piše Slobodna Dalmacija
Nuklearne elektrane se gase jer su opasne za ljudsko zdravlje i okoliš. Govori li se uopće o povlačenju brodova na nuklearni pogon iz upotrebe?
– Brodovi se ne povlače jer od njih ne prijeti opasnost kao u slučaju nuklearnih elektrana. Naime, u tom bi slučaju bila “samo” posada ugrožena. Ako brod košta dvanaest milijardi dolara, što je otprilike deset puta više od jedne prosječne “nuklearke”, onda je po nekoj logici i osiguranje takvog broda od mogućih incidenata bilo koje vrste deset puta jače. To je doista najkompleksniji borbeni sustav koji postoji. Tako da što se reaktora i sustava upravljanja brodom općenito tiče, to je toliko sofisticirano da bi bilo šašavo očekivati da će se bilo što dogoditi – objašnjava Tonči Tadić, nuklearni fizičar iz Instituta “Ruđer Bošković” (IRB).
‘Petar Veliki’
U spomenutu cijenu, od koje se čovjeku zavrti u glavi, ne ulazi trošak samo jednog reaktora, napominje Tadić, nego nekoliko njih.
– Jer i kad se novi reaktor montira, brod i dalje mora biti u pogonu. Vjerojatno je da “Truman” ima i dizelski pogon, za svaki slučaj, kad se svi reaktori pogase da se mogu ohladiti. Taj alternativni pogon, naravno, nije u punoj snazi. Jedini brod koji je ikada građen u kombinaciji nuklearnog pogona i mazuta, odnosno turbina na pogon mazutom, bila je ruska bojna krstarica “Kirov”, koja se danas zove “Petar Veliki”. To je isto užasno komplicirano. Ovo čudo od “Trumana” vjerojatno ima četiri reaktora, tako da kad je i jedan od njih na remontu, sve i dalje može normalno funkcionirati – tvrdi Tadić.
Gorivo koje se koristi na brodovima na nuklerani pogon većeg je stupnja obogaćenja nego kad su u pitanju nuklearne elektrane.
– Tako da reaktori imaju dulji životni vijek. Sama činjenica da je gorivo obogaćenije, reaktor je kompaktniji. Općenito, sve je puno sofisticiranije nego kad je u pitanju elektrana za civilne potrebe – kaže dr. Tadić.
Postoji li ikakva šansa da u budućnosti neki putnički ili transportni brod zaplovi na nuklearni pogon? To se, navodno, nikako ne može isplatiti?
– Kad bi reaktor bio jeftiniji, možda bi se i to dogodilo. U povijesti, i to oduvijek, novi modeli pogona desetljećima su testirani na civilnim brodovima, odnosno u civilnoj uporabi, a tek onda, kad su bili potpuno sigurni, instalirani su i na vojne brodove. Nikad nije zabilježen slučaj da je ovaj ili sličan brod ostavio bilo kakav trag u moru u smislu povećane radioaktivnosti. To se nikad nije dogodilo. Da se razumijemo, vožnja na nosaču aviona “Harry S. Truman” nije krstarenje. Palubu vide samo oni koji su piloti ili upravljaju avionima na palubi. Ostali, takorekuć, ne vide sunca, osobito oni koji vode računa o reaktorima. To je grad od otprilike četiri tisuće stanovnika koji plovi. I sad morate tu zadovoljiti sve aspekte života: od potrebe za liječnikom, vodoinstalaterom, kuharom i konobarom, do kapelana.
Klasa Nimitz
Razvoj mornaričkih nuklearnih reaktora počeo je četrdesetih godina prošlog stoljeća u SAD-u, a 1955. godine rezultirao je porinućem “Nautilusa” (SSN 571), prve podmornice na nuklearni pogon. U osvit hladnog rata između SAD-a i SSSR-a, sovjetski odgovor nije trebalo dugo čekati. Već 1958. godine pokrenut je nuklearni reaktor na prvoj sovjetskoj nuklearnoj podmornici “Lenjinski Komsomol” (K-3).
– Radi se o sustavima koji se usavršavaju šezdesetak godina. Da je ikada bilo bilo kakvih problema, nijedan od njih ne bi zaplovio jer bi se odmah provela istraga u Kongresu i slično. To je potpuno jasno. Zadnja stvar koja im je potrebna jest narušavanje diplomatskih odnosa s nekom pomorskom zemljom s kojom su “u dobre” – kaže Tadić.
“Harry S. Truman” jedan je od najvećih nosača zrakoplova na svijetu, klase Nimitz.
Nuklearni pomorski pogon je pogon broda ili podmornice toplinom koju pruža nuklearna elektrana. Elektrana zagrijava vodu kako bi proizvela paru za turbinu koja se koristi za okretanje brodskog vijka kroz prijenosnik ili kroz električni generator i motor. Pomorski nuklearni pogon koristi se posebno u pomorskim ratnim brodovima, kao što su supernosači. Prethodno je izgrađen mali broj eksperimentalnih civilnih nuklearnih brodova.
U usporedbi s brodovima na naftu ili ugljen, nuklearni pogon nudi prednosti vrlo dugih intervala rada prije punjenja gorivom. Sve gorivo nalazi se u nuklearnom reaktoru pa gorivo ne zauzima teret ni opskrbni prostor, ni prostor ispušnih plinova ili usisa zraka za izgaranje. Međutim, niski troškovi goriva nadoknađeni su visokim operativnim troškovima i ulaganjima u infrastrukturu, pa su gotovo sva plovila s nuklearnim pogonom vojna.
