Nakon drastičnog poskupljenja plina i zbog ovisnosti o plinu uvezenom iz Rusije u cijeloj Europi, postaje jasnije što će za Hrvatsku u budućnosti značiti izgrađeni LNG terminal na otoku Krku. Njime je i hrvatsko plinsko tržište postalo dijelom svjetske mreže opskrbe ukapljenim plinom.
S obzirom na to da je Europska Unija ovisna o uvozu plina, a oko 35 posto potreba osigurava se iz Rusije i u slučaju sankcija i prekida dotoka ruskog plina, kažu stručnjaci, Hrvatska je u boljoj poziciji zahvaljujući upravo LNG terminalu u Omišlju na otoku Krku, piše HRT.
Terminal može pokriti sve naše potrebe za plinom, a koje su u ovom trenutku 2,7 milijardi kubičnih metara, dok terminal ima kapacitet 2,5 milijardi kubičnih metara. On se ovdje doprema tankerima dva puta mjesečno, a velik dio plina ostaje upravo u Hrvatskoj.
Terminal radi nešto više od godinu dana, s komercijalnim radom počeo je 1. siječnja prošle godine, dakle bez ikakvih zastoja, osim dakako tijekom redovnog održavanja, nema prekida isporuke unatoč recentnim zbivanjima na tržištu plina i ratu u Ukrajini.
Oko plutajućeg LNG terminal vodilo se dosta polemika posebno se protivila lokalna vlast treba li biti na kopnu ili na moru, ili treba li uopće biti tu. No, strateška investicija Republike Hrvatske ipak se pokazala važnom u svjetlu aktualnih događanja.
Do 2027. zakupljeno 85 posto kapaciteta terminala
24 LNG tankera do danas su na terminal dopremila 3,4 milijarde prostornih metara plina. Iz SAD-a, Nigerije, Katara. Unatoč velikim poremećajima na tržištu ukapljenog plina i ratu u Ukrajini, terminal radi bez prekida.
– Od početka ove plinske godine svi tereti koji su bili najavljeni došli su, isporučeni su. Dakle, dinamika dolaska tereta je u prosjeku svaka dva tjedna, odnosno 2 tankera mjesečno i do sada nije bilo nikakvih poremećaja, kaže Hrvoje Krhen, direktor LNG Hrvatska.
U ovom trenutku mnogi se pitaju može li, u slučaju prekida isporuke ruskoga plina, Hrvatska, uz domaću proizvodnju, zadovoljiti svoje potrebe za plinom uvozom preko LNG terminala.
– Terminal ima oko 2,5 milijarde nazivnog kapaciteta. Znači da on može praktički pokriti sve potreba Hrvatske za plinom, kaže energetski konzultant Davor Štern.
Samo tvornica gnojiva u Kutini treba godišnje 600 milijuna kubika plina. Do 2027. zakupljeno je 85 posto kapaciteta terminala. No gotovo sav plin s terminala “ubrizgan” je u hrvatski sustav.
– Mi ga isporučujemo u plinski transportni sustav i on se tako distribuira svim kupcima. Prema našim informacijama više od 95 posto svih količina ostalo je na tržištu Hrvatske, kaže Krhen.
Stoga je potpuno razumljivo da se mora razmišljati i o povećanju kapaciteta terminala.
– Kapacitet bi se mogao povećati do 6 milijardi kubika godišnje, što je dovoljno za Hrvatsku i regiju, kaže Štern.
Treba li to učiniti još jednim LNG brodom ili na području propale Dine, pitanje je procjene investitora.
Danas je na terminal stigao LNG brod iz Amerike ‘Castillo de Villalba’ s 90 milijuna prostornih metara plina. Tek sada postaje jasno što je značilo pozicioniranje ovog terminala na svjetsko tržište plina. Od godinama upitne investicije, LNG terminal u Omišlju postao je luka sigurnosti.
