FABRIS, korčulanska klesarska, brodovlasnička i brodograditeljska obitelj. Bila vlasnik kamenoloma na otočiću Vrniku kraj Korčule. Fabrisi se u dokumentima XVIII. st. spominju kao klesarski majstori i dobavljači kamena s Korčule, piše Gorgonija.com.
U XIX. st. članovi obitelji počeli su se baviti i brodarstvom. Bili su vlasnici više brodova sagrađenih u Korčuli: peliga »Vrnik« (1854), škune »Demetri« (1862), barka »Vrnik« (1869) i brika »Giorgio« (1872), a bark »Fratelli Fabris« (1875) sa svojih je 44 metra duljine i 550t najveći brod koji je u XIX. st. sagrađen na korčulanskim brodogradilištima.
Godine 1874. u pomorskoj nesreći u Dardanelima potonuo je brik »Giorgio«. Bio je pod teretom kamena iza nevremena bačen na hridi gdje se razbio. Posada se spasila osim malog od kuhinje.
Slika koja predstavlja brodolom čuva se na Vrniku u crkvi Gospe milosrđa, a naslikao čuveni slikar Ivanković. 1892. s cijelom posadom od 10 članova bark »Fratelli Fabris« stradao u pličinama Vlissingena u Nizozemskoj. Između dvaju svjetskih ratova Fabrisi su imali manje brodove na jedra i motor kojima su prevozili obrađeni kamen duž istočnojadranske obale. Bavili su se i brodogradnjom, istaknuvši se i u inozemstvu (Aleksandrija, Carigrad, Kerč). God. 1884. spominje se Frano Jurin kao vlasnik brodogradilišta u korčulanskom predjelu Borak.
Dužnost brodograđevnog vještaka u austrijskom klasifikacijskom društvu »Veritas« u Carigradu obavljao je Pasko. Miho je radio na dubrovačkim brodogradilištima u Gružu i Mokošici između dvaju svjetskih ratova, a u Draču 1945–47.
FORETIĆ, građanska obitelj podrijetlom s Hvara, u XVI. st. razdvojena na višku i korčulansku obiteljsku granu, pripadnici koje su bili, uz brodograditelje i pomorce, trgovci i brodari te klesari i graditelji, a poneki i znanstvenici i umjetnici. Pripadnici korčulanskoga obiteljskog stabla, jedna grana kojega je dobila i nadimak Kolenda, posebno su se istaknuli kao brodograditelji i pomorci.
U ugovorima za gradnju drvenih brodova spominju se brodograditelji Jure, Frano i Ivan početkom XVII. st., Ivan Franov, Marin i Spaso Marinov u XVIII. st. te Đuro Franov i Anđeo Spasov početkom XIX. st. U drugoj polovici XVIII. st. drvodjelci na dubrovačkim brodovima bili su Antun, Cvijeto i Đuro, a od brodograditelja u inozemstvu prvi se spominje Stjepan, u Smirni (danas Izmir) 1803. Potkraj XVIII. i početkom XIX. st. među pomorcima na dubrovačkim brodovima spominju se Marko (1809) i Marin (1811), a u popisu stanovništva 1815., za francuske vlasti na Korčuli, zapisani su kao brodograditelji Đuro, Jakov, Stjepan Đurov, Stjepan Jakovljev te Vinko i Stjepan Kolenda, dok se Vinko Đurov spominje i kao brodovlasnik.
Članovi obiteljskih grana posjedovali su u XIX. st. u korčulanskim predgrađima i vlastita brodogradilišta. Kao prvi korčulanski iseljenik brodograditelj, koji je 1805. imao vlastito veliko brodogradilište na Malti, spominje se Ivan Foretić (1785–1869), koji je izgradio tri velike škune za englesku ratnu mornaricu. Po povratku u domovinu 1816. osnovao je vlastito brodogradilište na Korčuli, radeći za brodovlasnike s cijele hrvatske obale te proširivši brodograđevnu djelatnost od 1825. i na Rijeku i Bakar. Također se zauzimao za napredak korčulanskih brodogradilišta pri Trgovačko-obrtničkoj komori u Dubrovniku.
Godine 1830. podignuo je vlastito veliko brodogradilište u Martinšćici, gdje je izgrađen najveći tadašnji austrijski jedrenjak Ivan Blašković od 1800 t. Njegova su se tri sina također bavila brodogradnjom. Osim što je gradio brodove (Padre Matteo, 1864., Vrnik, 1885) te bio suvlasnikom više jedrenjaka, Antun (1823–1890) je obnašao dužnosti predsjednika staleške udruge korčulanskih brodograditelja i Banke sv. Josipa, općinskoga vijećnika te vještaka austrijskoga društva Veritas za klasifikaciju brodova, ujedno se zauzimajući za unapređenje i proširenje korčulanskih brodogradilišta. Dinko (1833–1905) je bio trgovac i karatist u Pelješkom pomorskom društvu, a Dmitar (1832–1915) brodograditelj (najpoznatiji mu je jedrenjak Kleopatra), brodovlasnik i donator, najistaknutiji pomorac u obitelji – kapetan duge plovidbe, zapovjednik mnogih brodova, jedrenjaka, a od 1874. zapovijedao je i parobrodima tršćanskoga Lloyda. Bark Genitor Mose sagradjen je 1855.g. u Prince Edward Id u Kanadi. Plovio je s imenom Balmoral pod britanskom zastavom. U vlasnosti Ivana Dubokovića iz Jelse dobiva ime Genitor Mose. Nosivosti 312 tona, a zapovjednik je Slavić Frano Antunov iz Korčule (posjedovao 3 karata). Pod imenom Darinka javlja se u registru 1874.g. kad su Dubokovići ga prodali i od tada je u suvlasništvu korčulana: Foretić Petar 9 karata, Foretić Antun 4 karata, Foretić Dinko 5 karata, i Antun kap.Marinović 6 karata.
Zapovjednici su Katanić Dinko 1875.g. Marinović Antun 1876.g., Foretić Ivan 1877.g., Marinović Antun 1878.g. i A.Cola 1878.g. Bark Darinka prodan je u travnju 1879.g. brodovlasnicima iz Egipta. Do I. svj. rata pripadnici obiteljske grane Kolenda spominju se kao brodograditelji i vlasnici manjih korčulanskih brodogradilišta, ali i brodogradilišta u inozemstvu: u Carigradu, Malti, Pešti, Port Elisabethu i New Yorku. Kao brodograditelji spominju se Stjepan i Jakov (1850. i 1860) te Jakov, Frano i Stjepan (1863) i posebno istaknuti Vicko (1853–1944), braća Stipe (1844–1933) i Jure (1845–1937) te Todor Foretić Kolenda, koji je poginuo u II. svj. ratu. U gradu Korčuli 1903–14. djelovala je Korčulanska plovidba Ivan Foretić i drugovi, koja je posjedovala prve korčulanske parobrode. Jahta sagrađenu 1870. g, pod imenom DELI u vlasništvu nadvojvode Giuseppea, prodana je 1903. g, i preimenovanu u PRVI, vlasnika Ivana Foretića (PRVI, popularno zvani ŠILO, iz 1870., PETAR ZRINSKI iz 1882. i DRAŽICA iz 1902), obavljajući njima putnički i trgovački prijevoz.
Društvo je obavljalo prijevoz robe i putnika po Korčulanskom kanalu i na relacijama do Metkovića. Intervencijom političara Korčulanska plovdba je dobila državnu subvenciju od 750.000 za linije parobroda DRUGI, koja je vrijednost iznosila samo trećinu spomenutog iznosa. Budući da je društvo imalo monopol za subvenciju, prodalo je brod i subvenciju skupa za iznos vrijednosti broda povećane visinom godišnje subvencije.U XIX. i XX. st. Foretići su nastanjivali Dubrovnik i Orebić, ali i selili se u SAD i Južnu Ameriku. Iz obitelji Foretić je i kapetan duge plovidbe Dinko Foretić, pokretač i admin Facebook grupe Hrvatski drveni brodovi, koja okuplja 11.000 članova fanova pomorstva i tradicijske brodogradnje.
Marin Trošelj
