Prenosimo drugi dio analize kruzing industrije koju za portal Geopolitika News piše Matija Šerić.
PRVI DIO: Tamna strana kruzing industrije: Jeftina radna snaga i izrabljivanje pomoraca
Utjecaj sindikata
Što se tiče mogućnosti korištenja sindikata kao zaštite pomoraca, tu je najznačajnija Međunarodna federacija transportnih radnika (ITF) koja okuplja oko 700 sindikata iz područja prometa iz 150 država. Općenito gledano, ograničen je utjecaj sindikata na kolektivne ugovore i ugovore o radu.
Utjecaj ITF-a postoji jer ITF ima dosta potpisanih ugovora s kompanijama koje zapošljavaju oko 10% radnika u kruzing industriji. Glavni problem je što ITF nema uvid u to što se događa na otvorenom moru. Premda postoji, rijetko kada se događalo da su radnici zbog loših radnih uvjeta posegli za pravom štrajka. Glavni čimbenici koji su ometali izbijanje štrajka su multinacionalni karakteri posada, različiti uvjeti rada i stupnjevi nezadovoljstva, strah od prestanka radnog odnosa. I doista, takvi strahovi su opravdani, što je povijest štrajkova na kruzerima pokazala. Za vrijeme štrajkova 1981. i 1986. svi zaposleni su dobili otkaz i bili deportirani iz Miamija.
Brodari katkad nastoje suzbiti svaki kontakt pomoraca i sindikata. U nekim ugovorima postoje klauzule da za bilo kakav kontakt sa ITF-om zaposlenik dobiva otkaz. Pomorci koji bi se žalili ITF-u ne samo da bi dobivali otkaz već bi bili stavljeni na crnu listu kruzing industrije tako da ih poslije ne bi htio zaposliti niti jedan brodar, piše Matija Šerić za Geopolitika News.
Države koje privlače kruzing kompanije da u njima registriraju svoje brodove, kao i države odakle dolazi jeftina radna snaga pomoraca, nastoje što više umanjiti prava zaposlenih u slučaju ozljeda na radu, bolovanja i medicinske skrbi. Primjerice, izmjene zakona na Filipinima (odakle dolazi čak oko trećine pomoraca na kruzerima) snažno su reducirale prava filipinskih pomoraca. Da bi ostvarili bilo koje pravo, čak i ono na besplatnu medicinsku skrb, pomorci moraju dokazivati da se radi o ozljedi na radu ili bolesti koja se dogodila iz profesionalnih razloga. Ne mogu istodobno ostvariti prava iz invalidskog osiguranja i prava na naknadu štete zbog nastanka invalidnosti i sl.
Ugovori o radu često sadrže odredbe koje zahtijevaju obaveznu arbitražu prilikom izbijanja nesreće na radu, kako bi se spor između ozlijeđenog pomoraca i kompanije riješio privatnim putem daleko od očiju javnosti, a odštete su vrlo male. Od samih početaka plovidbe kruzera, nažalost bili su evidentirani slučajevi uznemiravanja i zlostavljanja posade. Često su mete bile žene. Takvi slučajevi događaju i danas. Npr. 1999. godine kompanija Carnival priznala je da je u petogodišnjem periodu zaprimila 108 pritužbi za seksualne napade. Među njima zabilježeno je i 22 slučaja silovanja. Kompanija Royal Carribean je u istom razdoblju zaprimila 58 pritužbi.
Uloga hrvatskih pomoraca
Hrvatski pomorci poznati su u svijetu kao kao vrlo stručni, vješti i uvježbani profesionalci koji posjeduju “know-how” za obavljanje najtežih zadaća na brodu. Pomorci iz Hrvatske nametnuli su se na svjetskom tržištu pomorske radne snage prvenstveno zbog svojih stručnih kvaliteta koje su bile vidljive još za vrijeme Jugoslavije. Iz Hrvatske u svijet odlazi radna snaga koju mnogi brodari iz grana pomorstva, pa tako i kruzing industrije, mogu samo poželjeti.
Statistika najbolje pokazuje postignuća hrvatskih pomoraca. Prema podacima iz godine 2015. u Hrvatskoj postoji oko 20.000 pomoraca od čega njih 15.184 sudjeluje u međunarodnoj plovidbi. Pri tome treba uzeti u obzir da neki hrvatski pomorci nisu prijavljeni u registru Republike Hrvatske. Od ukupnog broja pomoraca njih 2/3 je pomorske struke, tj. ima završenu pomorsku školu ili studij dok ostali rade u nepomorskom sektoru: hotelijerstvo i ugostiteljstvo, medicina, elektronika i dr. Što se tiče pomoraca pomorske struke najviše je časnika palube (5.540) i stroja (4.439), neutvrđen je točan broj brodoelektričara, brodostrojara i drugih časnika. Omjer časnika palube i stroja u ukupnom broju pomoraca iz Hrvatske iznosi 70.5%, dok je pomoraca bez titule časnika na brodovima iliti tzv. “sposobnih pomoraca” 29.5%.
Prema hrvatskom Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, broj pomoraca u zemlji iznosi 0.47% ukupne populacije. Hrvatski pomorci čine oko 1% svjetske pomorske populacije. Po broju pomoraca Hrvatska je 10. država u Europi. Zanimljivo je da se po broju pomoraca Hrvatska nalazi ispred pomorskih supersila poput Grčke i Francuske, koje broje po 12.963 i 13.696 pomoraca, respektivno. Na europskom vrhu je Turska s nešto više od 87.000 pomoraca, a slijede ju Rusija s 65.000 i Ukrajina s 38.172 pomoraca.
Na svjetskom vrhu uvjerljivo je najviše Filipinaca kojih ima 81.180. Premda ukupni broj hrvatskih pomoraca u svjetskim terminima nije velik (20.000), on je velik za državu poput Hrvatske od oko 4 milijuna stanovnika. U Hrvatskoj je postotak osoba koje su pomorske struke vrlo visok što govori o tome koliko je pomorstvo značajno za RH. Pomorci koji završe studij u Hrvatskoj su konkurentni i spremni za svjetsko tržište radne snage. Prema podacima organizacije Baltičkog i međunarodnog pomorskog vijeća BIMCO (najvećeg svjetskog udruženja brodovlasnika), 2016. zabilježen manjak pomorskih časnika u iznosu od 2%. Postoji potreba za dodatnih oko 150.000 pomorskih časnika do 2025. godine – i to je prilika za hrvatske pomorce.
Plaće hrvatskih, jednako kao i plaće svih drugih pomoraca, ovise o više čimbenika od kojih se najviše izdvajaju čin pomoraca, uvjeti i trajanja ugovora, ali i poslovna politika brodara. Najbolje zarađuju kapetani zatim časnici, a najmanje obični pomorci. Što je veći čin, to su veće plaće, a zanimljivo je što se najviše zarađuje na tankerima. Na općim trgovačkim brodovima, minimalne kapetanske plaće iznose 4.000 eura, a maksimalne 11.000 eura, dok je na tankerima minimalna plaća za kapetane 7.000, a maksimalna 14.000 eura. Plaće časnika na trgovačkim brodovima iznose između 1.800 i 8.000 eura, a na tankerima od 2.000 do 11.500 eura.
Pročitajte i: IZNOSI PLAĆA I AZIJSKO OBARANJE CIJENE RADA
Najčešće se ugovori hrvatskih pomoraca sklapaju na četiri mjeseca, dok se ugovori s Filipincima i Indijcima sklapaju na šest mjeseci. U pogledu visine plaća, moglo bi se ustvrditi kako su plaće hrvatskih pomoraca između srednje i skuplje kategorije. Na tržištu pomorske radne snage hrvatski pomorci su srednje ili donekle skuplje plaćeni. Tj. plaće Hrvata su otprilike jednake plaćama poljskih pomoraca, više su od plaća Rumunja i Bugara, dok su manje od plaća Britanaca, Danaca i Grka.
Na plaće i status hrvatskih pomoraca utječe dosta stvari. Postoje negativni i pozitivni utjecaji. Jedan od negativnih utjecaja je kasni ulazak RH u Europsku uniju, jer da je Hrvatska ušla ranije u EU, plaće bi morale biti veće jer bi se prije usuglasile sa zakonodavstvom EU. No, tržišna potražnja za pomorcima je jamstvo kako plaće neće padati.
Također, pad ugleda Republike Hrvatske u svijetu negativno utječe na status hrvatskih pomoraca. Srozavanje međunarodnog ugleda RH rezultat je stalnih korupcijskih afera političke elite, negativnih gospodarskih i demografskih trendova koji su učinili da je Hrvatska siromašna država iz koje se masovno iseljava. To, nažalost, u težak položaj stavlja hrvatske pomorce koji prema riječima samih pomoraca postaju “građani drugog reda”. Hrvatski pomorci bivaju stavljani u sve lošiji radno-pravni status jer brodari vide da ih mogu iskorištavati da rade za manji novac i teže poslove. I status samih pomoraca u Hrvatskoj nije dobar, tj. pomorci se moraju boriti s birokratskim preprekama kako bi ostvarivali svoja prava na zdravstveno osiguranje, moraju plaćati porez na dohodak, itd.
Ipak pozitivnih utjecaja ima i dalje više. Hrvatski pomorci su snažno konkurentni na svjetskom tržištu rada a prije svega zahvaljujući uspješnoj povijesti, edukaciji i vještinama. Mnogi stručnjaci poput Marija Zorovića naglašavaju kako su pomorci “najbolji hrvatski izvozni proizvod” jer godišnje unesu u hrvatski proračun oko milijardu eura kroz doprinose i poreze. Godišnje na tržište rada iziđe oko 500 diplomiranih kadeta iz pomorskih škola i fakulteta. Pomorsko obrazovanje u Hrvatskoj je zaista vrhunsko jer se sustav usprkos manjkavostima konstantno unapređuje. Najviše problema imaju početnici, kadeti, jer brodari nevoljko zapošljavaju mlade koji su tek diplomirali. Većina brodara preferira višegodišnje iskustvo iako bez davanja prilika mladima njihove kompanije nemaju budućnost. Hrvatski pomorci uspješno se nose i s problemom snažnog azijskog lobija koji gura svoje pomorce.
Unatoč problemima, pomoraca u Hrvatskoj nikad u povijesti nije bilo više nego danas. Zašto? Stvorila se svijest u društvu i struci da se kvaliteta i naporan rad u pomorstvu ipak i dalje cijeni i da se hrvatski pomorci mogu oduprijeti jeftinim Azijatima kroz sposobnosti i vještine. Na kruzerima se osobito cijeni rad hrvatskih časnika, što se vrlo jasno može uočiti kroz sigurnost odvijanja plovidbe i sprečavanje izbijanja incidentnih situacija, rukovođenje u odnosu na more i morski okoliš. Hrvatski pomorci posjeduju znanja o važnosti ekoloških normi i standarda. U pogledu održavanja sigurnosti putnika i tereta hrvatskim časnicima teško stranci mogu konkurirati.
Kako vratiti humanost u ljudske resurse na kruzerima
Sve prethodno opisane nepravde koji se događaju u kruzing industriji rezultat su prodora nehumanih praksi u menadžment ljudskih potencijala. To je postao veliki globalni problem kojeg je sve teže ignorirati i, ako se u budućnosti ne bude s njime uhvatilo u koštac, mogu se očekivati veliki problemi. Zbog nehumanosti u pitanje može doći budućnost cijele industrije. Pomorci neće vječno trpjeti izrabljivanja.
Za menadžment svakog broda najvažnije je upravljanje ljudskim potencijalima jer oni su ono najvrjednije što svaki kruzer posjeduje. Kad se to zna i uzme u obzir kako se nehumanost udomaćila u kruzing industriji da bi se smanjili troškovi rada, dolazimo do zaključka kako je riječ o užasnom fenomenu. Zbog zarade brodari izrabljuju svoj najvrjedniji resurs – ljude. Kako bi posada na brodu bila zadovoljna i uspješna, ona bi trebala biti motivirana za rad. Ako članovi posade nisu zadovoljni svojim statusom, neće se niti pretjerano truditi u obavljanju radnih zadataka, dok će sretni članovi posade raditi s guštom. Menadžment kompanije i broda može birati kakav će biti njihov odnos prema zaposlenicima. Mogu birati klasičan koncept prema kojemu su pomorci trošak i mogu birati suvremeni koncept upravljanja ljudskim resursima prema kojemu su ljudi vrijednost.
Za radnike, i dugoročno za brodara, poželjno je da krenu birati suvremeni koncept. Vratiti humanost u ljudske resurse može se prvenstveno kroz pritisak na države “flags of convenience” da konačno krenu prihvaćati i implementirati međunarodne konvencije i pravilnike o radnim pravima zaposlenih na kruzerima. To se pitanje treba rješavati diplomatskim kanalima. Uz angažman velikih država problem bi se riješio brzo.
Međutim, budući da je sjedište najvećeg dijela kruzing kompanija u SAD-u, američka država treba izvršiti pritisak na brodare da prestanu s izrabljivanjima. To je teži problem jer vrlo malo američkih državljana radi na kruzerima. Uglavnom je samo uprava i menadžment dio u koji su uključeni Amerikanci. No, i taj se problem može rješavati kroz novi set zakona koji bi prisilili brodare da poštuju više standarde. Sindikati poput ITF-a obvezno bi trebali dobiti uvid u tome što se događa na kruzerima kroz nadzor koji bi provodili njihovi djelatnici na licu mjesta. Također, države iz kojih dolaze pomorci na kruzere trebale bi pojačati svoje zakonodavstvo kako bi im omogućili više prava u slučaju ozljeda, bolesti i drugih oblika eksploatacije.
Zaključak
Kompanije često stvaraju velike profite zahvaljujući lošim uvjetima koje trpe njihovi pomorci. Pomorci su s jedne strane ključni faktori o kojima ovisi uspješnost kompanije, a s druge strane upravo su oni faktor kojeg se najviše zakida u cjelokupnoj industriji. Kompanije nastoje maksimalno iskoristiti svoju radnu snagu kako bi optimizirali učinke i srezali troškove. Brodari registriraju brodove upravo u onim zemljama koje dozvoljavaju iskorištavanje pomoraca i nisu potpisnice međunarodnih konvencija. To je tehnički legalno, ali jako loše za same pomorce i pomorstvo jer se tako daje do znanja da je izrabljivanje pomoraca u 21. stoljeću i dalje realnost.
Što je niži čin i što je pomorac iz neuglednije države to je status pomorca na brodu lošiji. Međutim, usprkos izrabljivanjima, radna snaga iz siromašnih država Azije, istočne Europe i Afrike prisiljena je raditi na kruzerima za nedovoljne plaće. Snažni lobiji iz azijskih država pokušavaju nametnuti radnu snagu koja je jeftina i podložna iskorištavanju.
U takvim okolnostima hrvatski pomorci nastoje zadržati svoj status, ugled, plaće. To nije lako, međutim, visoka stručnost, iznadprosječno znanje i zavidne vještine pomažu hrvatskim pomorcima da ostvaruju bolje radne performanse od stranaca. Biti bolji od drugih je svojevrsni imperativ jer tako pomorci zadržavaju svoj status i otvaraju vrata budućim naraštajima.
Hrvatski pomorci se ističu po vještinama koje se vide kroz učinkovitost prijevoza za vrijeme plovidbe kao i za vrijeme boravka broda u luci. Brodari su spremni više platiti Hrvate nego Filipince jer je puno manja mogućnost izbijanja nezgoda i problema. Postoji i mnogo rješenja za povratak humanosti na kruzere koje treba iznaći što prije jer bez zadovoljnih ljudskih resursa kruzing industrija nema budućnost.
Autor: Matija Šerić