Dubrovčanin Ivo Batričević za Dubrovački dnevnik u novom feljtonu ‘Priče o moru i brodovima’ piše o brodovima Gentile da Fabriano i Andrea Mantegna koji su svojevremeno povezivali talijansku i hrvatsku obalu.
Po cijeni od 4.200 lira putnicima je bio organiziran prijepodnevni izlet Atlasovim autobusom na Žarkovicu i u Grad, kojeg nazivaju Biserom Jadrana u kojem je ”svaki kut Grad muzej”.
Linee Marittime dell’Adriatico iz Ancone je šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća uspješno spajala talijansku i jugoslavensku jadransku obalu pa je u domaćim brodogradilištima dala sagraditi nekoliko izvrsnih linijskih brodova i trajekata. Medu njima i blizance GENTILE DA FABRIANO i ANDREA MANTEGNA.
U to vrijeme luksuzni i moderni brodovi su naručeni 1960. i izgrađeni 1962, u brodogradilištu Cantieri Navali Apuania u Marina Di Carrara. Imali su po 2304 bruto tona, bili su dugi 96 metara, a na svojim su palubama i udobni kabinama mogli prihvatiti do 600 dnevnih putnika ili 136 putnika na krstarenjima. Imali su jednu teretnu štivu – skladište u kojoj su mogli ukrcati 610 tona tereta. Dva FIAT glavna diesel pogonska stroja ukupne snage 3575 kilovata omogućavala su im plovidbu maksimalnom brzinom od 19,5 čvorova.
Mogu se uvrstiti u kruzere
Gentile da Fabriano, novogradnja broj 64 i Andrea Mantegna, novogradnja broj 65 nisu bili namijenjeni kružnim putovanjima već održavanju redovnih putničko-teretnih pruga, ali ih se po svim karakteristikama njihove kasnije eksploatacije slobodno može uvrstiti u putničke kruzere. Po plovidbenom su redu boravili u hrvatskim lukama sasvim dovoljno vremena da bi putnici mogli posjetiti najzanimljivije turističke lokalitete. Zanimljivo je da je plovidba u promidžbenim materijalima bila označena kao “Servizio di linea fra le coste italiane e dalmate” (pruga između talijanske i dalmatinske obale).
Gentile da Fabriano je po objavljenom programu putovanja od svibnja do konca rujna 1976. započinjao plovidbu nedjeljom iz Trsta navečer u 18:00 sati tičući luke: Venecija, Ancona, Šibenik, Split, Dubrovnik, Kotor, Hvar, Rimini te ponovo Ancona i Venecija. U grušku bi luku uplovio utorkom u 19:00 sati i otplovio prema Kotoru srijedom u podne. Po cijeni od 4.200 lira putnicima je bio organiziran prijepodnevni izlet Atlasovim autobusom na Žarkovicu i u Grad, kojeg nazivaju ” La Perla dell’Adriatico” i gdje je “Ogni angollo della Citta e un vero museo” – (Svaki je kut Grada muzej).
Plovio punih 20 godina
Kabotaža među hrvatskim lukama nije bila dozvoljena, tako da su se svi putnici ukrcavali i iskrcavali samo u talijanskim lukama. Putnici su morali imati važeće putovnice, ali je bila dovoljna i “Carta d’ldentita” (osobna iskaznica). Tako su ovu zanimljivu plovidbu koristili uglavnom turisti iz Zapadne Europe kao jedinstveno kružno putovanje našom obalom i otocima. Na njima se u ovim turističkim putovanjima moglo prihvatiti 124 putnika u klimatiziranim kabinama jedinstvenog razreda i 12 putnika u luksuznoj klasi. O njima je brigu vodilo 37 članova posade. Na brod se moglo ukrcati i 14 automobila.
Gentile da Fabriano ovako plovi punih dvadeset godina, da bi 1983. bio prodan u Grčku gdje je pod imenom Attika ostao četiri godine. Nakon toga, 1987. odlazi na otočje Galapagos, mijenja ime u Galapagos Explorer i zajedno s našim nekadašnjim Atlasovim brodom Ambasador plovi na sve popularnijim krstarenjima ovim egzotičnim izoliranim otočjem. U siječnju 1996. nemarnošću posade Galapagos Explorer svom snagom udara u stjenovitu obalu na prilazima luke Baquerizo Moreno, glavnog grada ekvatorske provincije Galapagos i nepovratno tone na morsko dno.
Brod blizanac Andrea Mantegna je u početku više plovio sjevernim Jadranom iz istih talijanskih luka prema Opatiji, Puli, Krku i Malom Lošinju, ali se kasnije i on spušta prema jugu pa tako dolazi i u Dubrovnik. Ovdje ostaje sve do 1980. kada je prodan u Finsku gdje plovi pod imenima Kalakukko i Maram. U skandinavskim vodama očito za nj nije bilo dovoljno ozbiljnog posla pa je Maram već 1983. prodan u Saudijsku Arabiju gdje pod istim imenom u Crvenom moru služi kao brod za oceanografska istraživanja. Kako su podatci veoma škrti za ovaj mali brodić tako ni sam ne znam je li on više postoji ili ne. Uglavnom, Miramar ship indeks piše da je još u službi te službena stranica registra brodova Equasis također piše da je još postojeći kao istraživački brod pod oznakom SCF 2435B i vije Liberijsku zastavu.
Kabotaža
U Pomorskom zakoniku je pisalo, a i danas piše da između dvije naše luke, putnike i teret mogu prevoziti samo brodovi naše zastave, osim ako Ministarstvo zbog interesa naše Države drugačije ne propiše. Danas je taj dio proširen i za zemlje EU, međutim u doba plovidbe talijanskih brodova iz ovoga teksta oni su mogli ploviti između naših luka te su mogli iskrcati teret ili putnike u jednoj našoj luci, ali nisu mogli na primjer ukrcati putnike ili teret u Dubrovniku, a iskrcati u Splitu. Znači putnik ukrcan u Italiji je mogao putovati s ovim brodovima iz teksta po našoj obali i imali su status kao i današnji kruzeri te su mogli obilaziti sve gradove koje bi posjećivali. Ovaj pojam kabotaže je uglavljen i u zakonima drugih pomorskih država svijeta.
Ivo Batričević
