Prije 32 godine, 6. svibnja 1992. u 16 sati i 43 minute u dubrovačkoj luci Gruž došlo je do najveće pomorske tragedije u suvremenoj Hrvatskoj: sudarili su se Jadrolinijin trajekt Ilirija i Atlasov turistički brod Aurora koji je kratko potom potonuo na dno, 20-ak metara od obale. U havariji je život izgubilo deset putnika Aurore, od kojih troje malodobne djece, a još 18 putnika s tog broda je ozlijeđeno.
Tragedija se dogodila pod još potpuno nerazjašnjenim okolnostima, a nakon više sudskih ročišta i saslušanja svjedoka s kopna i mora te vještaka, mnogi se tek sjećaju da je krivnja prema pomorskom pravu podijeljena u omjeru 70-30 posto. Po tome je, kažu stručnjaci, taj brodolom u središtu luke kuriozum i u svjetskom pomorstvu, piše Dubrovački vjesnik.
Već požutjeli zapisnici šturo izvješćuju da je do tragedije došlo oko 16,40 sati tijekom uplovljavanja Ilirije koja se s 96 putnika i članova posade upravo vraćala iz tada okupiranog Cavtata. Među putnicima su bili i radnici Hrvatske elektroprivrede koji su zbog radne obveze osiguravanja struje i uz oružani nadzor okupatora raditi u Hidroelektrani Plat.
Nedovršena utrka u luku spasa
Prisjećajući se te tragedije, očevici podsjećaju na veliku brzinu uplovljavanja brodova do koje je došlo iz straha da će okupatori zapucati na plovila, što se nerijetko događalo. Kapetani oba broda su, razumljivo, htjeli što prije uploviti u sigurnost luke Gruž jer je s okolnih brda prijetilo brojno topništvo Vojske SAO Istočna Hercegovina.
Na Aurori je vladalo euforično ozračje jer su Konavljani i Župljani čekali što prije vidjeti svoje najbliže koji su ih čekali u luci. Stoga su brodovi u punoj brzini uplovljavali u Gruž, ali je iznenada došlo do sudara kada je pramac značajno veće Ilirije kao skalpelom presjekao drveni trup 30 metara duge Aurore.
Nakon tog sraza Atlasovo plovilo je zastrašujuće brzo, za manje od pet minuta, potonulo na lučko dno. Vrtlog do kojeg je tom prilikom došlo povukao je u smrt još dio brodolomaca koje su, očajni zbog nemoći da im pomognu, promatrali građani s gruške rive. Jer, uz želju da čuju što je s njihovim najmilijima, mnogi su došli i da čuju ratne novosti.
Brodolomnicima su u najkraćem roku u pomoć priskočili posada i putnici s “Ilirije“, građani sa svojim barkama i brodovi Hrvatske ratne mornarice te liječnici koji su vrlo brzo stigli na mjesto tragedije o kojoj je vrlo brzo čuo cijeli grad i zbog sirena koje su parale zrak ratnog Dubrovnika. Nije bez značaja i podatak da je Aurora plovila pod zastavom Crvenog križa. No, to joj nije pomoglo jer je desetoro ljudi, uključujući troje djece, poginulo.
Luce Popović koja je radila u Crvenom križu prisjetila se tog kobnog dana, piše Dubrovački dnevnik.
“Bila sam na komandnom mostu kad se dogodio sudar. Bilo je dovoljno da Ilirija dodirne Auroru, ljudi su plivali, snalazili se, ali bilo je teško u tim virovima. Najviše su nam pomogli momci iz Odreda naoružanih brodova koji su uskočili u gumenjake i prevozili ljude. Ja u tom trenutku nisam znala plivati, jednostavno sam zablokirala. Kad sam došla u bolnicu bilo je tamo 50-ak ljudi”, kazala je Popović koja je godinama nakon nesreće imala noćne more i bilo joj je posebno teško zbog stradale djece. Popović je naznačila kako neće mirna umrijeti dok se ne postavi neka spomen ploča kao trajno sjećanje na stradale.
Slavica Banović koja je izgubila dvije male kćerke prisjetila se kako je čupala kosu nakon što je saznala da su joj djevojčice poginule.
“Pitala sam se zašto sam ostala živa… Muž mi je puno pomogao nakon te tragedije, a pronalazila sam utjehu u crkvi. Bila sam mlada pa sam ostala nakon toga trudna sa sadašnjom kćerkom i malo sam došla sebi, ali curice su mi i dan danas u glavi”, kazala je Banović koja nije pronašla zadovoljstvo nakon pravne presude kapetanu koji je skrivio nesreću. Naime, sudski vještak je kazao kako je kapetan Aurore donio krivu odluku jer se ubacio ispred Ilirije te je tako učinio opasan manevar. Kapetan je oslobođen, temeljem zakona o oprostu, zbog faktora stresa u situaciji koja je tada 1992. godine vlada za vrijeme rata.
Jedan od preživjelih, putnik Aurore, Rado Radić kazao je kako mu se činilo da se sve dogodilo kroz deset sekundi.
“Htio sam spasiti curice, ali nisam mogao doći do njih”, kazao je Radić.
Lucija Mandun
Mato Letunić
Luce Letunić
Senka Kralj
Romano Kralj (8)
Andrea Banović (3)
Nikolina Banović (5)
Jele Bogišić
Šima Grbešić
Nikola Bulum
Počivali u miru!
