Jedan dan u životu
Ne postoje dva dana koja su ista kad ste na brodu, kad ste u ovoj profesiji. Neizvjesnost onoga što će donijeti sutra; uzbuđenje iznenađenja koje čeka na novi dan.
Nisu potrebne stručne analize da bi shvatilo kako je zanimanje pomoraca pri samom vrhu najstresnijih zanimanja današnjice. Način života teško je usporediv s ostalim “normalnijim” zanimanjima i uvijek treba imati na umu neke od čimbenika s kojima se susrećemo, a koji mogu utjecati na fizičko i mentalno stanje.
Sve kraći boravak u lukama, učestale kontrole i zadovoljavanje sve strožih međunarodnih normi za navigaciju i ekologiju mora. Tu je i odmor nakon smjene, odnosno slobodno vrijeme. Zatim, pomorci se kreću u istom radnom okruženju, s istim ljudima (ljudima koje nisu mogli birati). Današnjim pomorcima je, za vrijeme trajanja ugovora na brodu, dostupna tek ograničena medicinska pomoć. Tako i blaga zubobolja ponekad može predstavljati ogroman problem, a da ne govorimo kada su u pitanju ozbiljne bolesti i povrede.
Česta ograničenost komunikacije s obitelji, nemogućnost rješavanja svakodnevnih obiteljskih aktivnosti, dodatni su elementi kojima se vrši pritisak na zdravlje svakog pomoraca. Možda ne na početku karijere, ali iz godine u godinu to ostavi posljedice, bez obzira koliko se mi hrabro držali.
Stresne situacije ne nastaju samo zbog osobnih emocionalnih trauma, tjeskobe i frustracije, nego i rizičnosti okoline koje stvara pomorski život. Sve to dovodi do poremećaja spavanja, povećane agresivnosti i nemira, problema u kontaktima s ljudima, češćih nesreća i samoozljeđivanja te asocijalnog ponašanja. Veliku ulogu igra i čvrstina osobnosti koja služi kao i zaštita od stresa izravno.
Profesionalna, odnosno radna okolina često je najagresivnija komponenta ekoloških i psiholoških utjecaja koji izazivaju manje ili više specifične reakcije na psihu i cjelokupni organizam pomorca. Sposobnost prilagodbe i borba protiv stresa je individualna.
Pretpostavka za kvalitetno obavljanje posla je čista glava i zdrav razum. Zadržati takvo stanje glavna je zadaća svakog pomorca.
Istina o kojoj se malo priča
Tema o kojoj se malo priča, a koja je nažalost postala Istina: Više od 2.000 članova posade svake godine izgubi život na moru. Treba napomenuti da su čak 15% smrtnih slučajeva samoubojstva uzrokovana psihičkim čimbenicima. (Izvor: The Guardian 2015.)
Gdje su u ovom pogledu nestale organizacije kao sto su ITF/MLC/ILO i drugi? Organiziraju sastančenja na godišnjim razinama, ali nikada ne govore o ovoj vrlo ozbiljnoj temi – kako oni, tako i sindikat u našoj zemlji. Nismo upoznati da pričaju o tome.
Potrebno je malo dobre volje da se organiziraju anti-stress programi za pomorce nakon iskrcaja s broda. Ipak, to je velika iluzija jer živimo u čudnoj zemlji, u kojoj pomorci nisu ni u bilo kojoj mjeri zaštićeni od strane ONIH koji bi trebali pružiti zaštitu.
Najveći neprijatelj na moru nisu vremenske (ne)prilike, već međuljudski odnosi. Odnosi s ljudima koje niste mogli birati, ali oni su tu s vama.
Ugodna psihosocijalna klima na brodu u cjelini san je skoro svakog pomorca.
Za sve treba puno vjere. Trebate vjerovati u ono što radite, u sebe. Na rezultate utječu i drugi faktori na koje ne možete utjecati, već imati kontrolu.
Većina pomoraca daje sve od sebe čak u izazovnim vremenima u pandemiji. Ne zaboravite da je vaša obitelj ponosna na vas, vaša djeca (i braća i sestre) gledaju na vas, a vaša zemlja plješće (ne i Sindikat) vašim herojskim djelima kojima održavate gospodarstvo.
Iznad svega, znajte da nikada niste sami.
Kapetan Ivica Slavica
