Leo Gradwell je bio odvjetnik. Visoko obrazovan Englez, s oxfordskom diplomom, koji je govorio šest jezika. Rođen 1899. bio je dovoljno star da se uključi u Prvi svjetski rat kao mlađi časnik Britanske mornarice. Nakon rata posvetio se struci – odvjetništvu. Tipična karijera visoko školovanog Engleza, u odijelu, s kožnom aktovkom, kišobranom i perikom dok obavlja svoj posao na sudu.
No, sudbina je htjela da Leo Gradwell ostane zapamćen po nečemu sasvim drugome. Slobodno vrijeme je volio provoditi jedreći, stekao je i certifikat za obalnu navigaciju. No, ugodan život Engleza pripadnika više srednje klase prekinuo je Drugi svjetski rat, piše Morski.hr.
Godina je 1942. i situacija je gotovo očajna – Atlantikom vladaju njemačke podmornice, a Britanija je otok. Nedostaje svega. Nedostaje i ratnih brodova. Britanija, Kanada i drugi aktiviraju sve resurse koje imaju – tako i velike oceanske koče postaju ratni brodovi. Neke prepravljene, a neke novoizgrađene u malim brodogradilištima koja ionako ne mogu raditi veće brodove. U situaciji kada nedostaje svega, i takvi brodovi mogu obavljati pomoćne uloge ratne mornarice.
Leo Gradwell se prijavio kao dobrovoljac. Dobio je komandu nad HMS Ayrshire, što je samo preimenovana koča MS Ayrshire, preuređena za protupodmorničku borbu, brod od nešto preko 500 tona istisnine, prilično malo i za tadašnje pojmove. Ni Britanija ni Kanada za takve brodove ne mogu odvojiti profesionalne mornare – Gradwell kao odvjetnik s činom mornaričkog časnika upravlja posadom sastavljenom od ribara. Svi mornari su dobrovoljci, ljudi očvrsli u teškim uvjetima brodskog života koje je bio skroman i za standarde od prije 80 godina. Umjesto bakalar, sabljarki i tuna – sada imaju zadaću nadzirati ocean i loviti njemačke podmornice.
HMS Ayrshire je dodijeljen konvoju PQ17. U pitanju je ogroman konvoj, jedan od najvećih u to doba, 35 trgovačkih brodova praćeni cijelom grupom ratnih brodova. Cilj – dostaviti pomoć Sovjetskom Savezu. No, njemačka podmornica ih je spazila vrlo rano. I pratila.
Konvoj je već iznad Norveške, kada Britanci dobivaju informaciju da će isploviti njemačka grupa brodova na čelu s bojnim brodom i donose pogrešnu odluku da ratni brodovi napuste praćenje konvoja kako ne bi bili blokirani sporim trgovačkim brodovima te da trgovački brodovi nastave samostalno do cilja. Njemačke podmornice i avioni su samo to čekali. Gubici civilnih brodova su ogromni. No, ne i jedne male grupe.
Leo Gradwell je shvatio da njegova koča nema šanse pratiti grupu ratnih brodova koji su nakon naredbe odmicali od trgovačke grupe sada već bivšeg konvoja, te je umjesto prema Rusiji, krenuo oštro na sjever – pokupivši usput i tri trgovačka broda. Troubador, Ironclad i Silver Sword.
Gradwell je postao vođa mini-konvoja, kao najstariji časnik i kapetan jedinog formalno vojnog broda, preuređene koče. Kako nije bilo predviđeno da sam plovi tim morima – za navigaciju su koristili kompas, seksant i Times World Geographic Pocket Book, dakle džepno popularno izdanje koje ljudi obično čitaju u dokolici maštajući o putovanjima po svijetu. Mali konvoj je došao do granice leda te se zaustavio – kada je Leo Gradwell napravio inspekciju tereta kojeg nose. Našli su hrpu bijele boje i sva četiri broda obojali u bijelo, a nadgrađa dijelom pokrili plahtama, kako bi u magli izgledali kao ledeni brijeg. Možda prevare Nijemce.
Nadalje, kako je jedan od brodova nosio Sherman tenkove za pomoć Rusiji, izvukli su tri tenka na palubu, stavili ih u obrambeni položaj s cijevima prema vani i napunili i glavne topove i mitraljeze, kako bi se mogli braniti od njemačkih brodova i aviona. Sjedili su tako u ledu par dana, ugašenih strojeva, čudna kombinacija civilnih brodova s civilnim posadama i vojnih dobrovoljaca, ribara u koči kojom upravlja odvjetnik s činom poručnika. Pomalo su krenuli dalje prema Rusiji uspjevši izbjeći njemačke avione i podmornice. Čudan konvoj od četiri broda na kraju su pronašle sovjetske koverte i otpratile ih do luke. Leo Gradwell je dobio odlikovanje i zanimljivo, zapovjedništvo nad još jadnijom kočom…
No, kako to često biva s takvim ljudima, prošao je rat, vratio se civilnom poslu i umro u svojoj kući, u mirovini. Većina konvoja PQ17 leži i dalje negdje između Svalbarda i Novaje Zemlje, samo 11 brodova je došlo na cilj, od toga tri zahvaljujući odvjetniku koji je vodio ribare i digao na palubu Shermane. Jedan je to od onih ljudi koje se treba sjetiti.
Goran Vojković
