Skriveno vrgadinsko brodogradilište
Za Vrgadu zaista možemo reći da je mali škoj velike kreativne snage. Ona obiluje samozatajnim i vrijednim stvarateljima mnogih trajnih vrijednosti – slikarima, fotografima, kiparima, književnicima, znanstvenicima, skladateljima, pjevačima i mnogim drugim umjetničkim dušama.
Neki vrgadinski kreativci postali su poznati diljem Hrvatske, a većina njih svoj umjetnički dar skriva od javnosti i uživa stvarajući sjajna djela u krugu svojih najbližih. Jedno od takvih skrivenih vrgadinskih umjetničkih gnijezda mala je radionica maketa raskošnih jedrenjaka i tradicijskih brodova obitelji Punoš. Glavni i odgovorni kalafat ovog malog skrivenog brodogradilišta umirovljeni je ugostitelj Ruzario Punoš. Zapravo, maketarstvom i brodogradnjom flote malih ali raskošnih jedrenjaka počeo se baviti puno prije svog ugostiteljskog životnog poziva pa možemo reći da je Hrvatska zbog tog davnog mladenačkog odabira ugostiteljske umjesto brodograditeljske škole zasigurno izgubila brojno brodovlje svoje flote, pišu Skuti materini Vrgada.
Od djetinjstva fasciniran brodovima, morem i plovidbom, izrađivao je brodiće svojim malim dječjim nožićem, tzv.temperinom i iskušavao im kakvoću puštajući ih u more po svojoj rodnoj vrgadinskoj vali. Odrastajući u ribarskoj i pomorskoj Vrgadi, od malena je shvatio koliko je bodulu važan njegov brod. Najvažniji na svijetu!
Brodovi znače život i opstanak na otoku. Brodom bodul odlazi u ribu, brod ga hrani i povezuje s kopnom, brodom donosi na otok potrebne stvari, brodom ,,pokorava” modri beskraj oko sebe, na brodu pronalazi svoj mir. Uz svoj brod i na svom brodu, otočani su snažniji i slobodniji, oni su predani čuvari i baštinici svoga otoka i njegovog akvatorija.
Razmišljajući o većim morima, dječak s Vrgade, koji je izrađivao malene drvene brodove, ubrzo počinje izrađivati makete jedrenjaka koji su gordo i hrabro gospodarili svjetskim morima, vješto loveći vjetrove u svoja jedra.
Uz te raskošne i snažne gospodare vjetra i mora, flota se puni i ratnim i putničkim brodovima, ribaricama, gajetama i trabakulima. Veličina im je između 60 do 110 cm ali na nijednom brodu, unatoč malim dimenzijama, ne fali ni najsitniji detalj kojeg imaju njihove stvarne, velike inačice.
Jedan jedrenjak iz ovog vrgadinskog brodogradilišta otplovio je čak u daleki Stockholm. Bio je to slavni švedski kraljevski jedrenjak Gustav Wassa. U rukama ovog vrgadinskog kalafata nastali su i slavni oceanski divovi Bonhomme Richard, Berlin Fregatte i Le Mirage. Njegovi brodovi danas krase mnoge domove i radne prostore u Hrvatskoj i inozemstvu.
No, važno je istaknuti dvije stvari: nijedan dio broda nije prethodno kupljen pa sastavljen; ime broda je znak.
Svaki dio broda, i onaj najsitniji, izrađen je rukom ovog vještog i talentiranog kalafata. Od prvobitne ideje, preko nacrta i dizajna pa sve do izrade jedara,, pomoćnih brodića / bajbota, zastava, kvaka na kabinama, sidra, timuna, prozora, skala…
Sve je zamišljeno i izrađeno na Vrgadi. Potpuno “hand i home made”.
Imena brodova posebna su priča. Stari Rimljani rekoše – omen est omen, ime je znak.
Ime svakog broda ove flote nosi posebnu simboliku i važnost. Otac Petar, po onome koji mu je usadio ljubav prema moru i brodovima, naučio ga vještinama pomorstva, ribarenju i od kojeg je slušao osobna svjedočanstva pomorskog ratovanja i obrane hrvatskog Jadrana. Tu su i Corona, Hajduk, Torcida, Vrgada, Barbara, Kate, Duje, Dalmacija, Libertas Streljko, Vrgadinka… Nižu se imena brodova ove minijaturne ali moćne vrgadinske flote.
Na upit o tržišnoj vrijednosti pojedinog broda, nastaje tišina jer nemoguće je procijeniti svoje “dijete” u koje je uloženo toliko sati, dana, mjeseci rada i beskrajnog strpljenja.
U svaki pojedini brod iz ovog brodogradilišta uloženo je između 180 do 420 sati predanog rada! Izgubi se po svakom brodu i ponešto živaca no po završetku svakog, zadovoljan i ponosan meštar regenerira i udupla svaku svoju izgubljenu stanicu i živac.
Teško se od svoje djece i odvojiti pa je protokol “udomljavanja” broda iz ove flote također komplicirano i zahtjevno, a novi domaćin i vlasnik mora proći kratku ali strogu procjenu ljubavi prema pomorskoj baštini i poznavanja iste.
Kad se to obavi, novi vlasnik u svoj dom prima daleko više od same makete broda, prima beskrajnu ljubav prema brodovima, plovidbi i moru. I naravno, svaki ovaj brod potpuno je jedinstven i neponovljiv, kako po izvedbi tako i imenu, kao što smo jedinstveni i neponovljivi i mi ljudi.
Čim utihne ljetni šušur i ugase se reflektori turističke sezone, u ovom malom vrgadinskom škveru, ponovno se pale svijetla, rađaju nove ideje brodova, množe nacrti i pale sitni kalafatski alati koji će obogatiti postojeću flotu za još mnogu brodsku “braću i sestre” – gajete, leute, trabakule, škune, topovnjače, razarače, jedrenjake, prekooceanske putničke brodove i teretnjake…
Na pitanje kakve bi brodove radio da ima pravi škver, odgovor je brz: luksuzne stilizirane leute koji bi bili prepoznatljiv hrvatski brand brodova koji bi predstavljao ljepotu i dugu tradiciju hrvatske brodogradnje i pomorstva.
Možda jednog skorog dana i uspijemo nagovoriti ovog samozatajnog vrgadinskog umjetnika, da otvori vrata svoga brodogradilišta i podijeli s nama ljepotu ove neprocjenjive pomorske baštine Vrgade.
Dotad, ovo bogatstvo mogu vidjeti samo oni čija je ljubav prema brodovima i moru jednako beskrajna kao što je ljubav njihovog autora i velikog meštra sitne brodogradnje, Ruzarija Punoša.
Tekst: Maja Punoš Rebić
Foto: Ivana Punoš Petrina
