Belorussiya, Gruziya, Azerbaydzhan, Kazahstan i Karelya bili su brodovi blizanci iz sedamdesetih koji su se brzo mogli transformirati u ratne brodove
Ova serija od pet brodova blizanaca je ime dobila po prvom isporučenom brodu Belorussiya, a svi su izgrađeni od 1975. do 1976. godine u finskom brodogradilištu Wärtsilä u gradu Turku. Izgrađeni su za Black Sea Shipping Company (Blasco) iz Odesse u SSSR-a, u svoje vrijeme najveće putničke brodarske kompanije na svijetu. Bili su specifični izgradnjom i izgledom jer su izgrađeni kao kruzeri, ali i kao trajekti koji su se lako mogli upotrijebiti u vojne svrhe. Imali su ukrcajnu rampu i veliku garažu za aute ili tenkove i ostalu vojnu opremu te su se mogli veoma brzo transformirati u ratne brodove. U početku su svi oni plovili kao putnički trajekti oko Crnog mora, a od 80-tih godina kao kruzeri diljem svijeta. Bili su kvalificirani kao cruise & ferry brodovi, a izgrađena je još jedna serija s istom namjenom od sedam brodova klase DMITRIJ SHOSTAKOVICH, ali oni su bili nešto manji, piše Ivo Batričević za Dubrovački dnevnik.
MIJENJAO IMENA I VLASNIKE
Azerbaydzhan je izgrađen 1975. u Finskoj za 25 milijuna US dolara, imao je 15409 bruto tona, duljine 157, širine 22 i gaza 6,2 metara, a mogao je primiti 650 putnika i 250 vozila. Dva dizel pogonska motora Wartsila – Pielstick ukupne snage 18 000 konjskih snaga su mu preko dvije propele omogućavale brzinu od 20 čvorova. Rekonstruiran je 1984. u Bremerhavenu u Njemačkoj te sada može ukrcati 937 putnika. Godine 1996. brod je kupio Black Sea Shipping Company (Blasco) iz Odesse u Ukrajini te je dobio novo ime Arkadia (Arkadiya).
Od 1997. pod novim vlasnikom New Escape Cruises mijenja ime u Star Venture i iste godine se ponovo rekonstruira u Freeportu na Grand Bahamima te još jednom iste godine mijenja ime u Island Holiday. Godine 1998. mijenja vlasnika Commodore Cruise Line koji mu daje ime Encanted Capri. Za njih je od 2001. plovio iz luke New Orleans kao casino tj. brod kockarnica. Iste godine biva zaustavljen u New Orleansu od strane Međunarodnog sindikata pomoraca (ITF) zbog duga od 500 000 US dolara prema posadi koja je dobila traženi novac, a brod je stavljen u raspremu.
Ponovo 2003. mijenja vlasnika Faraglioni Ltd. i još jednom Flotel Services SA. od 2008. Iste godine mijenja svojeg zadnjeg Demar Instaladora y Constructora S.A. de C.V. iz Meksika koji ga upošljava za smještaj radnika s meksičkih naftnih platformi tj. kao brod hotel. Na samom kraju njegov vlasnik ga je planirao 2020. godine poslati u rezalište u meksički grad Coatzacoalcos, međutim brod je doživio drugačiju sudbinu. Na sidrištu mu je u velikom nevremenu s preko 100 kilometara vjetra podoralo sidro te se nasukao na obalu Alvorada pored luke Veracruz u Meksiku gdje se i danas nalazi. Nemam više informacija od listopada 2021. jer mu je konačnu sudbinu usporila Covid 19 pandemija.
DOLASCI U DUBROVNIK
Zanimljivo je spomenuti da je između 13. lipnja i 19. rujna 1980. Azerbaydzhan održavao redovnu dvotjednu trajektnu prugu: Odessa, Varna, Delos, Mikonos, Iraklion, Corfu, Split, Venezia, Dubrovnik, Piraeus, Istanbul, Yalta, Odessa. Za putovanje iz Dubrovnika do Pireja trebalo je izdvojiti 91 rublju, do Istanbula 140, Jalte 187, Odese 219, a do Venecije 65 rubalja. Osobni se automobil u Gružu mogao ukrcati samo prema Veneciji, a cijena se prijevoza, ovisno o duljini vozila, kretala između 25 i 55 rubalja. Rublja je u to vrijeme službeno vrijedila 1 USD, ali se na crnom tržištu (kojeg su redovno u praksi koristili) mogla promijeniti i za trostruko nižu vrijednost.
Azerbaydzhan bi u grušku luku uplovio u 12:00 sati, a odlazio navečer u 21:00 sat, po čemu se može vidjeti da je njegova plovidba osim klasične trajektne pruge u sebi sadržavala i sve komponente jednoga brodskog krstarenja. U programu putovanja za 1984. Azerbaydzhan je plovio na kružnim putovanjima između 15. lipnja i 21. rujna iz Venecije prema Dubrovniku, Pireju, Istanbulu, Yalti i Odessi po cijeni koja je varirala između 420 i 875 USD. Putnicima je posebno naglašena, “no-tipping policy”, odnosno zabrana napojnice članovima posade.
Ivo Batričević