Donosimo treći nastavak priča iz knjige “Nenadjedrive priče o pomorskom nazivlju”, autora Dr. sc. Željka Stepanića.
Najranije razdoblje stvaranja naših pomorskih naziva bilo je najdulje, ali i poprilično siromašno. Tako je od “stoljeća sedmog“ pa sve do kraja 15. stoljeća zabilježeno vrlo malo slavenskih naziva. Nešto više nađe ih se u literarnim djelima i općim rječnicima od 16. do 18. stoljeća, ali sve je to još uvijek bilo vrlo skromno.
Vrijedno je spomenuti nekoliko izraza u pjesmama Marka Marulića, oca hrvatske književnosti, s početka 16. stoljeća, kao: argutla, grop i nav, ali i jidro, konop, mornar i sidro. Petar Hektorović je u djelu Ribanje i ribarsko prigovaranje iz 1555. godine zapisao, uz više ribarskih i ponešto pomorskih izraza: jidro, arbor, veslo, timun, sidro, lantina, argutla… Za brod rabi izraz plav, a njom se brodi, vozi i jidri, piše portal Regate.com.hr.
Analiza Petra Skoka pokazuje da su u ono vrijeme „mletačke primljenice za nautičko nazivlje“ bile još vrlo rijetke (usp. Skok 1933).
Ni onodobni rječnici ne obiluju pomorskim nazivljem. U prvom tiskanom hrvatskome rječniku Šibenčanina Fausta Vrančića iz 1595. godine nalazimo tek tridesetak natuknica neposredno vezanih uz brod, npr. brod, broda-razbienye, broditise, dno-od-plavi, gidro i gidriti, ladya i ladycza… što je vrlo skromno s obzirom na pomorski značaj njegova zavičaja. Ali zato je zapisao nešto više natuknica vezanih uz more.
Vidimo da su hrvatski pisci u 16. stoljeću zabilježili vrlo mali broj pomorskih naziva. Nešto bolje bilo je u 17. stoljeću, ali naše pomorske leksikografije, za razliku od onih u svjetskih pomorskih sila, još nema na vidiku.
Zato ćemo, uz onaj Fausta Vrančića, zaviriti i u nekoliko općih rječnika iz tog vremena i pogledati što se tamo našlo od pomorskih naziva. Većina autora tih općih rječnika nije živjelo na moru, već u unutrašnjosti Hrvatske. Uz to, više od polovice tih rječnika, na nesreću, godinama je ostala u rukopisu.
Dva su naša leksikografa iz 17. stoljeća, s obzirom da nisu bili s mora, prilično dobro poznavala osnovne pomorske nazive. Prvi je Juraj Habdelić koji je u svom kajkavskome Dikcionaru iz 1670. godine zapisao nešto pomorskih naziva. Evo nekoliko njih: broda ali ladje razbienye, broditi se, galia na tri veszla, ladja kapitanszka, a zgodni su i opisi glavnih dijelova broda poput: ladje dno, ladje pervi kray, ladje zadnyi kray, ladje klyun…
Otprilike u isto vrijeme s Habdelićevim rječnikom nastajao je i trodijalektalni Gazophylacium Ivana Belostenca. Uz ladju i plav tu je i brod koji je opisao kao „nakoje sze chez vodu prehagja“. Zapisao je Belostenec nešto više pomorskih naziva od Habdelića, ali to je još uvijek vrlo, vrlo malo.
Na prijelazu 17. u 18. stoljeće zabilježena su prvi puta dva manja popisa pomorskih naziva u Hrvata uopće. Napravio ih je Pavao Ritter Vitezović koji je iz korpusa svog ogromnog općeg rukopisnog rječnika od kojih 23.000 natuknica izvukao nekoliko priloga, a za nas su ovdje interesantna dva: vjetrulja na početku i popis brodova na kraju rječnika.
Vitezović je na početku rječnika nacrtao vjetrulju, Ventorum nomina (slika 2), a oko nje gusto ispisao latinske i hrvatske nazive za vjetrove, prevedene s grčkog jezika, i to čak iz 32 smjera. Vitezović je tako zapisao tridesetak hrvatskih naziva za vjetrove prije puna tri stoljeća.
Na kraju rječnika izdvojio je popis s vrstama brodova pod naslovom Navium nomenclatura.
Rječnik je, nažalost, ostao u rukopisu puna dva stoljeća. Otisnut je tek 2010. godine, pa nije mogao u vrijeme nastanka odigrati značajniju ulogu. Inače, izrazi vezani za more čine gotovo 10% svih riječi u rječniku – što nije malo, ali samo manji broj odnosi se na pomorstvo, ali oni danas nisu od neke velike koristi. Iscrpni izvadak nazivlja vezanog uz more objavio je Blaž Jurišić 1956. godine – obuhvatio je oko 2.250 izraza (usp. Jurišić 1956).
Nakon Vitezovića slijedilo je zatišje koje je potrajalo punih stoljeće i pol. U tom razdoblju nije zabilježeno ništa značajno vezano za našu pomorsku terminologiju. Doduše, u općim su se rječnicima i nadalje pojavljivali pomorski izrazi, ali ne zamjetno više od broja koji su zabilježili ranije spomenuti rječnici.
Činjenica da stoljećima, sve do druge polovine 19. stoljeća nema vidnijih pomaka u pokušajima usustavljivanja pomorskoga nazivlja, a to je neposredna posljedica neimanja pomorske sile kroz povijest. Naime, pomorska sila, ako je htjela biti uspješna i učinkovita, morala je usustaviti pomorske nazive.
Taj dugotrajni proces svjetske su pomorske sile prolazile kroz nekoliko stoljeća. Mi taj proces, kao pomorski narod koji nismo nikada bili i pomorska sila, na žalost, nismo prošli. Zato danas i imamo tako velik problem s nazivljem.
Upravo u tome – što nismo bili pomorska sila – leži najvažniji odgovor zašto nismo stvorili vlastito nazivlje jer bez ratne mornarice nije bilo potrebe stvarati i usustavljivati novo nazivlje. A kako Hrvati stoljećima nisu imali vlastitu ratnu mornaricu tako nisu imali ni prave prilike stvarati svoje pomorsko nazivlje.
To su pokušali učiniti, prvi put u svojoj povijesti, tek u drugoj polovini 19. stoljeća i to u okviru tuđe – austrougarske mornarice. Premalo je toga bilo da bi se proširilo cijelim hrvatskim Jadranom u neravnopravnoj borbi s tada neprikosnovenim i službenim talijanskim jezikom u trgovačkoj, a njemačkim u ratnoj mornarici.
Na kraju ovog doista dugog, ali pomorskim nazivima siromašnog razdoblja valja spomenuti francuskog leksikografa Augustina Jala koji je „hrvatsku pomorsku leksikografiju obogatio više negoli ijedan hrvatski leksikograf prije njega“ (Rožman 2005: 47).
Jalov Glosar tiskan je u Parizu 1950. godine, sadrži preko 25.300 ulaznih natuknica na 52 jezika i dijalekata i više pisama: latinica, ruska ćirilica, grčko, arapsko… čudo od rječnika. Iz tog rječnika Miroslav Rožman,4 izvukao je nešto manje od 400 hrvatskih natuknica, npr.: argutla, bok, brod, broditi, burina, glavopomorac, jedro, jedarce, konop, kormilo, lagja, noriti (=roniti, nap. p.), pomorstvo, primorac, sidro…
Ni tih četiristotinjak zapisanih pomorskih izraza nisu gotovo ništa pripomogli u usustavljivanju našeg pomorskog nazivlja jer „treba naglasiti da građa koju je Jal objavio danas više nema bilokakvu izravnu uporabnu vrijednost. To je, dakako, slučaj sa svim starim strukovnim rječnicima“ (Rožman 2005: 48).
_______________________________________________________________________________________________________________
4 Miroslav Rožman splitski je sociolog kulture koji je vrlo temeljito obradio hrvatske natuknice u Jalovu rječniku.
iz knjige “Nenadjedrive priĉe o pomorskom nazivlju”
Dr. sc. Željko Stepanić
mail: [email protected]
mob: +385 99 660 0709
*Stavovi izneseni u ovom članku su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije pomorac.hr
