Rafinerija nafte Rijeka, jedino preostalo rafinerijsko postrojenje u Hrvatskoj nakon gašenja sisačke rafinerije, od idućeg mjeseca prestaje s preradom sirove nafte, a prekid proizvodnje potrajat će barem pet mjeseci i to u jeku najveće energetske krize u Europi zadnjih desetljeća.
Iz Ine je na upit Novog lista potvrđeno da će do obustave rafinerijske prerade doći već u idućem mjesecu, a ponovo će biti pokrenuta tek u travnju iduće godine. Službeni razlog obustave su radovi na izgradnji gotovo četiri milijarde kuna vrijednog postrojenja za preradu teških ostataka nafte, takozvanog koking postrojenja. Iz Ine tvrde kako će poduzeti sve da opskrba tržišta bude sigurna, premda ne navode i po kojim cijenama jer unatoč tome što Ina, kako saznaje Novi list, raspolaže određenim zalihama motornih goriva, prvenstveno benzina, te zalihe će u najboljem slučaju potrajati do siječnja ili veljače iduće godine. Nakon toga Ina će morati uvoziti benzin, a dizel ionako svake godine uvozi, u količinama između 200 i 400 tisuća tona.
Nepredvidive cijene
S obzirom na neizvjesnost na tržištu naftnih derivata, posebice s dolaskom zime i nepredvidljivim tijekom rata u Ukrajini te europskim embargom na uvoz ruske nafte, nemoguće je procijeniti u kojem smjeru će se kretati cijene naftnih derivata u razdoblju od studenoga ove do travnja iduće godine. Iz Ine ne nude nikakav odgovor na pitanje jesu li već ugovorili uvoz derivata do kraja obustave proizvodnje u riječkoj rafineriji, niti po kojim cijenama, pa bi za hrvatske kupce moglo uslijediti vrlo neizvjesno razdoblje u kojemu bi cijene goriva mogle dodatno rasti.
Iz Ine šturo odgovaraju kako, dok traje izgradnja, naglašavaju, najvećeg i najvrednijeg industrijskog projekta u novijoj povijesti Hrvatske, odnosno modernizacije riječke rafinerije, u koji ulažu više od četiri milijarde kuna, sama rafinerija ne može kontinuirano raditi dok se izvode radovi na postojećim postrojenjima.
– Zaustavljanje proizvodnje u određenim fazama radova predviđeno je i ugovorom o izgradnji novog postrojenja za preradu teških ostataka nafte. Tijekom zastoja izvode se radovi koje je moguće izvoditi samo u razdobljima kada rafinerija ne radi zbog povezivanja postojećih postrojenja s novim sustavima, objašnjavaju iz Ine, dodajući kako je zbog spajanja postojećih rafinerijskih pogona s novim sustavima predviđeno više obustava proizvodnje, među kojima je i najavljeni prekid od studenog ove godine, do početka travnja iduće.
Sigurna opskrba
– INA će učiniti sve kako bi osigurala neprekidnu sigurnost opskrbe domaćeg tržišta u navedenom razdoblju, poručuju iz nacionalne naftne kompanije, ne navodeći pod kojim uvjetima i po kojoj cijeni, te iz kojih izvora će se osigurati opskrba tržišta.
Najavu ponovnog pokretanja proizvodnje u riječkoj rafineriji početkom travnja, s obzirom na dosadašnja iskustva, također treba uzeti s dozom rezerve. Lani je proizvodnja, zbog promjene katalizatora i prilagodbe novim postrojenjima te optimizacije troškova, bila obustavljena 28. listopada, a iz Ine su najavljivali kako će biti pokrenuta u siječnju ili veljači ove godine, da bi puna proizvodnja krenula tek početkom svibnja. U međuvremenu je, nakon rasta cijene goriva zbog izlaska iz lockdowna uzrokovanog pandemijom COVID-19, došlo i do snažnih poremećaja i novog rasta cijena zbog ruske invazije na Ukrajinu, a što će se po tom pitanju događati tijekom ove zime, potpuno je nemoguće predvidjeti.
Jedno je, ipak, sigurno – a to je da Hrvatska u jeku najveće svjetske energetske krize na period od najmanje pet mjeseci ostaje bez vlastite proizvodnje goriva za motorna vozila te će u najvećem dijelu, posebno kad je riječ o dizelu, gotovo u potpunosti ovisiti o uvozu, s posve nepredvidivim cijenama.
Ovakva situacija, valja još jednom ponoviti, samo dodatno pokazuje koliko je važna izgradnja koking postrojenja koje će u najboljem slučaju biti završeno tek za dvije godine, a trebalo je, i prema prvobitnim planovima Ine, kao i prema međudioničarskom ugovoru s MOL-om, biti već odavno završeno, čime bi se riječkoj rafineriji omogućilo profitabilno poslovanje. I to punim kapacitetom prerade od 4,5 milijuna tona sirove nafte godišnje, s dovoljnom količinom proizvedenih svih vrsta goriva, uključujući i dizel, kojeg riječka rafinerija trenutno ne samo da ne proizvodi dovoljno za domaće potrebe, nego je pritom ovisna i o krajnje neizvjesnom uvozu vakuumskog plinskog ulja iz Rusije za proizvodnju te vrste goriva.
Izgradnja koking postrojenja u Rijeci tek je na pola puta i bit će završena u najboljem slučaju krajem 2024. godine, sa zakašnjenjem od najmanje cijelog jednog desetljeća u odnosu na planirano. Podsjetimo, izgradnju kokinga u Rijeci mađarska je strana u Ini uvjetovala gašenjem proizvodnje u Sisku, pa onda i izvozom nafte s hrvatskih polja u MOL-ove rafinerije, kao i drugim zahtjevima, čime se projekt koji je trebao biti započet neposredno nakon izgradnje hidrokreking postrojenja u Rijeci, protegao za cijelo desetljeće. I kad uvoz tog dijela sirovne nije bio upitan, rafinerija nije proizvodila dovoljno dizela, već ga je Ina svake godine morala uvoziti.
Marinko Glavan / Novi list
