O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

Andes: Najluksuzniji putnički brod svog vremena koji je nakon samo par mjeseci prenamijenjen u vojni brod

Plovio je svim morima svijeta s odabranim putnicima koji su sebi mogli priuštiti bogatstvo i sjaj nezaboravnog i luksuznog putovanja. Naravno, na tim je putovanjima često dolazio i u Dubrovnik

S navoza brodogradilišta Harland and Wolff Ltd. u Belfastu u Sjevernoj Irskoj porinuta je u more 7. ožujka 1939. novogradnja broj 1005, jedan od najluksuznijih britanskih putničkih lajnera koji je tom prigodom dobio ime ANDES. Kum broda je bio premijer Sjeverne Irske Viscountess Craigavon. Dogodilo se  to na samu stotu obljetnicu osnutka poznate brodarske kompanije Royal Mail Steam Packet Company, koju je u rujnu 1839. osnovao James MacQueen, piše Ivo Batričević za Dubrovački dnevnik.

ANDES je imao 26860 bruto tona, bio dug 203, širok 25 metara, a mogao je prihvatiti 403 putnika u prvom i 204 u drugom putničkom razredu te 451 člana posade. Šest parnih turbina ukupne snage 30000 KS preko dvije propele su mu omogućavale plovidbu brzinom od 21 čvora. Bio je namijenjen u floti Royal Maila održavati putničko-teretne pruge iz Southamptona prema lukama Rio de Janeiro i Buenos Aires. 

Foto: Ivo Batričević / Dubrovački dnevnik

Ratne godine

Kako je bio porinut svega šest mjeseci prije početka Drugog svjetskog rata i kada je već postalo vidljivo kako se novi svjetski ratni sukob neće moći izbjeći, ANDES je rekviriran pa je brzo prenamijenio ulogu da bi do konca 1939. bio potpuno dovršen i kompletiran u veliki vojni transportni brod za prijevoz 4000 potpuno opremljenih vojnika. Cijelo vrijeme rata plovi u aktivnoj službi bez većih incidenata. Ipak, zanimljivo je istaknuti njegovo sudjelovanje u velikom konvoju brodova iz Britanije prema Fremantleu u Australiji, kojeg su u svibnju 1940. sačinjavali još i AQUITANIA, QUEEN MARY, MAURETANIA, EMPRESS OF CANADA, EMPRESS OF JAPAN I EMPRESS OF BRITAIN. 

U svibnju 1945. ANDES je prebacio u Oslo i norvešku Vladu u egzilu, koja se tamo vratila iz Londona po završetku nacističke okupacije Norveške. Završetkom rata, ANDES je 1947. vraćen vlasniku pa ga je Royal Mail Line poslao još jednom u Belfast, gdje je konačno rekonstruiran za svoju originalno predviđenu namjenu. 

Foto: Ivo Batričević / Dubrovački dnevnik

Prve redovne plovidbe

Od 1948. započinje redovno ploviti prema Južnoj Americi kao najluksuzniji putnički brod svoga vremena. Imao je stalnu i vjernu klijentelu, posebno među bogatim Argentincima koji su poslovno ili turistički znali često putovati u London. Nakon što je Royal Mail Line odlučio za ovu profitabilnu transatlantsku prugu izgraditi tri nova broda (AMAZON, ARAGON i ARLANZA), ANDES je u studenom 1959. posljednji put zaplovio iz Southamptona prema lukama: Cherbourg, Lisabon, Las Palmas, Rio de Janeiro, Santos, Montevideo i Buenos Aires. 

Po povratku je upućen u nizozemsko brodogradilište De Schelde Vlissingen gdje je potpuno preuređen u brod za kružna putovanja kapaciteta prihvata svega 528 “First Class Only” putnika. Bio je to izuzetno komforan i udoban putnički kruzer  prilagođen posebno odabranim i skupim putovanjima. Sredinom lipnja 1960. potpuno novi ANDES je zaplovio na kružnim putovanjima iz Floride prema Karibima. Uspješnu karijeru izuzetnog i nesvakidašnjeg putničkog kruzera ANDES obavlja cijelo sljedeće desetljeće i plovi svim morima svijeta s odabranim putnicima koji su sebi mogli priuštiti bogatstvo i sjaj jednog nezaboravnog i luksuznog putovanja. 

Naravno, u njima je često dolazio i u Dubrovnik. Velika konkurencija sve modernijih i boljih putničkih krstaša navela je Upravu Royal Mail Linea da krajem 1970. donese odluku o potpunom prestanku aktivnosti svih njenih brodskih kružnih putovanja. U veljači 1971. ANDES poduzima svoje posljednje krstarenje, na kojem je prvi put u svojoj uspješnoj karijeri doživio probleme s glavnim pogonskim strojevima. Prodan je belgijskim rezalištima brodova za 300 000 britanskih funti pa je u svibnju otplovio u Ghent gdje je u tamošnjem rezalištu Van Heyghen Freres do kraja godine završio u hrpi sekundarnih sirovina.


Ivo Batričević / Dubrovački dnevnik

Foto: Ivo Batričević / Dubrovački dnevnik

Plovio je svim morima svijeta s odabranim putnicima koji su sebi mogli priuštiti bogatstvo i sjaj nezaboravnog i luksuznog putovanja. Naravno, na tim je putovanjima često dolazio i u Dubrovnik

S navoza brodogradilišta Harland and Wolff Ltd. u Belfastu u Sjevernoj Irskoj porinuta je u more 7. ožujka 1939. novogradnja broj 1005, jedan od najluksuznijih britanskih putničkih lajnera koji je tom prigodom dobio ime ANDES. Kum broda je bio premijer Sjeverne Irske Viscountess Craigavon. Dogodilo se  to na samu stotu obljetnicu osnutka poznate brodarske kompanije Royal Mail Steam Packet Company, koju je u rujnu 1839. osnovao James MacQueen, piše Ivo Batričević za Dubrovački dnevnik.

ANDES je imao 26860 bruto tona, bio dug 203, širok 25 metara, a mogao je prihvatiti 403 putnika u prvom i 204 u drugom putničkom razredu te 451 člana posade. Šest parnih turbina ukupne snage 30000 KS preko dvije propele su mu omogućavale plovidbu brzinom od 21 čvora. Bio je namijenjen u floti Royal Maila održavati putničko-teretne pruge iz Southamptona prema lukama Rio de Janeiro i Buenos Aires. 

Foto: Ivo Batričević / Dubrovački dnevnik

Ratne godine

Kako je bio porinut svega šest mjeseci prije početka Drugog svjetskog rata i kada je već postalo vidljivo kako se novi svjetski ratni sukob neće moći izbjeći, ANDES je rekviriran pa je brzo prenamijenio ulogu da bi do konca 1939. bio potpuno dovršen i kompletiran u veliki vojni transportni brod za prijevoz 4000 potpuno opremljenih vojnika. Cijelo vrijeme rata plovi u aktivnoj službi bez većih incidenata. Ipak, zanimljivo je istaknuti njegovo sudjelovanje u velikom konvoju brodova iz Britanije prema Fremantleu u Australiji, kojeg su u svibnju 1940. sačinjavali još i AQUITANIA, QUEEN MARY, MAURETANIA, EMPRESS OF CANADA, EMPRESS OF JAPAN I EMPRESS OF BRITAIN. 

U svibnju 1945. ANDES je prebacio u Oslo i norvešku Vladu u egzilu, koja se tamo vratila iz Londona po završetku nacističke okupacije Norveške. Završetkom rata, ANDES je 1947. vraćen vlasniku pa ga je Royal Mail Line poslao još jednom u Belfast, gdje je konačno rekonstruiran za svoju originalno predviđenu namjenu. 

Foto: Ivo Batričević / Dubrovački dnevnik

Prve redovne plovidbe

Od 1948. započinje redovno ploviti prema Južnoj Americi kao najluksuzniji putnički brod svoga vremena. Imao je stalnu i vjernu klijentelu, posebno među bogatim Argentincima koji su poslovno ili turistički znali često putovati u London. Nakon što je Royal Mail Line odlučio za ovu profitabilnu transatlantsku prugu izgraditi tri nova broda (AMAZON, ARAGON i ARLANZA), ANDES je u studenom 1959. posljednji put zaplovio iz Southamptona prema lukama: Cherbourg, Lisabon, Las Palmas, Rio de Janeiro, Santos, Montevideo i Buenos Aires. 

Po povratku je upućen u nizozemsko brodogradilište De Schelde Vlissingen gdje je potpuno preuređen u brod za kružna putovanja kapaciteta prihvata svega 528 “First Class Only” putnika. Bio je to izuzetno komforan i udoban putnički kruzer  prilagođen posebno odabranim i skupim putovanjima. Sredinom lipnja 1960. potpuno novi ANDES je zaplovio na kružnim putovanjima iz Floride prema Karibima. Uspješnu karijeru izuzetnog i nesvakidašnjeg putničkog kruzera ANDES obavlja cijelo sljedeće desetljeće i plovi svim morima svijeta s odabranim putnicima koji su sebi mogli priuštiti bogatstvo i sjaj jednog nezaboravnog i luksuznog putovanja. 

Naravno, u njima je često dolazio i u Dubrovnik. Velika konkurencija sve modernijih i boljih putničkih krstaša navela je Upravu Royal Mail Linea da krajem 1970. donese odluku o potpunom prestanku aktivnosti svih njenih brodskih kružnih putovanja. U veljači 1971. ANDES poduzima svoje posljednje krstarenje, na kojem je prvi put u svojoj uspješnoj karijeri doživio probleme s glavnim pogonskim strojevima. Prodan je belgijskim rezalištima brodova za 300 000 britanskih funti pa je u svibnju otplovio u Ghent gdje je u tamošnjem rezalištu Van Heyghen Freres do kraja godine završio u hrpi sekundarnih sirovina.


Ivo Batričević / Dubrovački dnevnik

Foto: Ivo Batričević / Dubrovački dnevnik