Brojni ostaci antičke keramike i dijelovi amfora otkriveni su u uvali Stari Trogir i okolnom području na području općine Marina, u kojoj se nalazi nalazište Loranum, zaštićeni spomenik kulture s ostacima rimske vile, no stručnjaci Odjela za podvodnu arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda koji aktivno istražuju podmorje i rade na zaštiti podvodne kulturne baštine vrlo često svjedoče devastaciji podmorja i nestanku vrijednih predmeta poput amfora, koje s morskog dna, umjesto u muzejskom postavu, svoje mjesto nalaze kao ‘eksponati’ u kućama, vikendicama, ili dvorištima privatnih osoba. Da se nalazišta i dalje devastiraju potvrđuju usporedne fotografije jednog nalazišta iz 2009. i 2021. godine na kojima je vidljiva razlika u broju pokretnih nalaza (amfora) na morskome dnu.
Podvodni su arheolozi, nažalost, nemoćni pred ovakvim zbivanjima, ali unatoč tomu istraživanja valja nastaviti, stoga su radovi u uvali Stari Trogir započeti 2021. nastavljeni i ove godine. Potvrđuje nam to Pavle Dugonjić, voditelj Odjela za podvodnu arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda i voditelj projekta. – Istraživanja se nastavljaju s ciljem definiranja arhitektonskih ostataka u moru ispred većeg arhitektonskog sklopa čiji su vidljivi ostaci sačuvani na obali, a istovremeno radimo na ubiciranju novih i monitoringu tj. praćenju stanja postojećih nalazišta. Nažalost, mnoga su nalazišta iz godine u godinu sustavno devastirana i pljačkana. – kaže Pavle Dugonjić, a prenosi Gorgonija.com.
On podsjeća kako su prva podvodna istraživanja na ovom području provedena u organizaciji Muzeja grada Šibenika 1976. godine, a zatim i 2006. i 2009. godine od strane Odjela za podvodnu arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda, u sklopu pregleda šireg područja Splitsko-dalmatinske županije. Detaljno istraživanje na području uvale Stari Trogir je u 2021. godini započeo Odjel za podvodnu arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda, a istraživanja su nastavljena i ove godine. Da je riječ o vrijednom lokalitetu potvrđuju dosadašnja saznanja o ovom nalazištu: – Iz dostupne literature poznato je kako je sklop na kopnu bio većih razmjera i bogato uređen; riječ je o monumentalnoj građevini polukružne forme, s porticima i terasama dekoriranim mozaičkim podovima. Uvala Stari Trogir je otprilike na sredini Hilejskog poluotoka, tj. u njegovoj sredini.
Sa zapadne strane ju zatvara poluotok Oštrica, a na jugu punta Ramašćice. – kaže Dugonjić. Ostaci rimske arhitekture oduvijek su bili predmetom interesa struke, a u novije vrijeme su zapažanja i analize dali Miro Katić, Predrag Novaković i Nika Lužnik. Kolege su u svojim radovima, navodi Dugonjić, dali velik prilog istraživanju ovog područja: ubicirana je putna postaja Loranum na trasi rimske ceste Tragurio-Lorano-Ad Pretorium i prikazana interperetacija i rekonstrukcija pretpostavljenog arhitektonskog sklopa.
Što je s kopnenim dijelom nalazišta, jesu li i tamo provedena istraživanja? – Nažalost, ostaci arhitekture na kopnu nisu bili predmetom detaljnijeg istraživanja tj. iskopavanja (osim dokumentiranja i konzerviranja vidljivih ostataka zidova) i zbog toga su izloženi propadanju. Danas je situacija još složenija jer se dijelovi arhitekture nalaze na privatnim posjedima na kojima su postavljeni objekti, a samo je nalazište presječeno recentnom infrastrukturom, tj. pristupnim putovima. Osim toga, obalu nagrđuju i recentno izgrađeni mulovi tj. privezi za barke, a dodatni faktor propadanja je, prema pričanjima lokalnog stanovništva, i vađenje prstaca (nadamo se da je to aktivnost iz nekih davnijih vremena). Navedenom treba dodati i djelovanje mora i vjetra, stoga možemo zaključiti kako je u ovomu slučaju, poput mnogih drugih slučajeva, kulturna baština direktno ugrožena ljudskim djelovanjem i zubom vremena. – kaže Dugonjić.
Na području neposredno ispred arhitektonskih ostataka na kopnu formirana su četiri sektora (od sjevernog do južnog dijela uvale) unutar kojih je izvršeno arheološko istraživanje i sondiranje, a prostor od dna prema južnom dijelu uvale (prema Ramašćici tj. otočiću Merara) pregledan je detaljnije od samog plićaka do oko 15 metara dubine. Sonde iz svih četiriju sektora pokazale su mnogobrojan i raznolik pokretni arheološki materijal (ulomke prapovijesne, antičke i novovjekovne keramike). Svi su nalazi, nažalost, izmiješani i, uslijed djelovanja mora, u ulomcima, stoga ih ne možemo postaviti u konkretan arheološki kontekst.
– Najbrojniji su ulomci antičke keramike što i ne čudi, obzirom na mjesto pronalaska. Od njih su, pak, najbrojniji ulomci amfora kao najčešćeg nalaza u našemu podmorju. Nisu pronađeni ostaci zidova ili tragovi njihovih temeljnih stopa koji bi ukazivali na vezu s arhitekturom vidljivom na kopnu. Osim nalazišta u uvali Stari Trogir, pregledano je nekoliko prijavljenih lokacija, kao i otprije poznata nalazišta. Na svim poznatim nalazištima vidljivi su tragovi novih devastacija, što znači da se ona i dalje sustavno pljačkaju i uništavaju. – upozorava Dugonjić.
Inače, u samo tjedan dana ronjenja, članovi arheološkog tima su zaronili 68 puta, a ukupno vrijeme svih urona iznosi čak 86 sati. Iako je riječ o vrlo maloj dubini (svega 2-4 metra), prosječno vrijeme boravka na dnu pojedinog ronioca premašuje vrijeme koje inače provodimo provodeći istraživanja pod morem. U istraživanju su sudjelovali djelatnici Odjela za podvodnu arheologiju Pavle Dugonjić i Igor Miholjek, vanjski suradnici, studenti arheologije, kao i pripadnici MUP RH, Zapovjedništva za intervencije, koji kroz dugogodišnju suradnju s arheolozima daju vrijedan obol u zaštiti podvodne kulturne baštine.
– Želimo nastaviti istraživati naša vrijedna nalazišta kako bi i na taj način dokazali da je ovo područje uz sve druge blagodati, bogato kulturnom baštinom iz doba antike. Ipak, vidjevši stanje pojedinih nalazišta i nestanak cjelovitih amfora, ne možemo biti posve zadovoljni. Bolji dokaz devastacije od toga nije potreban. – zaključuje Dugonjić.
Tekst: Ojdana Koharević
Foto: Hrvatski restauratorski zavod
