Američka obalna straža je nedavno, s 1. prosincem 2022., objavila službeno Izvješće o provedenoj istrazi nasukavanja Ever Forwarda (O.N. 9850551), u blizini Craighill Channel-a, 13. ožujka 2022. godine, a mediji su objavili kako je peljar suspendiran.
Što se te večeri, dogodilo?
Brod je oko 18:12, nakon kašnjenja zbog problema sa privezivačima, isplovio sa terminala u Baltimoru. Peljar je vodio brod, oslanjajući se isključivo na svoj PPU (Portable Pilot Unit) i pri tome je potpuno zanemario vizualno motrenje. Zbog problema koji je imao pri odvezu, bio je uzrujan, dugo je razgovarao mobitelom (serija od pet poziva, sa preko 60 min razgovora), poslao je dvije poruke i počeo skicirati mail o problemu s privezivačima (u 20:16). U 20:14 mijenja ekran na svom PPU, s namjerom da skenira podatke sa prethodnog putovanja, i to u 20:15 šalje jednom kolegi. Ali aktiviranjem promjene ekrana u 20:14, zaustavlja se praćenje stvarnog kretanja. Ono što je uslijedilo upućuje na zaključak da peljar nije bio svjestan prekida praćenja promjene položaja, piše Morski.hr.
Kad je počeo na svom mobitelu pisati mail (u 20:16) brod je bio niti dva kabela od WP, u 20:17 već je prošao WP, nastavljajući u istom kursu (v. sl.1). U 20:19 brod se nasukao.
Zapovjednik nije bio na mostu. U 19:30 je otišao večerati i nije se vraćao. Treći časnik je na ECDIS-u (Electronic Chart Display and Information System) pratio kretanje broda po ekranu i čim je prošao WP, on nekoliko puta glasno javlja kurs (161) i brzinu (12,5 čv), kako bi time upozorio peljara na potrebu promjene kursa. Peljar potvrđuje, ali ništa ne poduzima i dalje gleda u telefon. Tek kada je treći rekao da se slika na PPU ne slaže sa onom na ECDISU, peljar odlaže telefon i dolazi pogledati ECDIS. Tek tada je shvatio što se događa. U 20:18 od kormilara traži kormilo desno 15, a 20 sekundi kasnije i sve desno, no uzalud, bilo je prekasno.
Alarmi na ECDIS-u su bili utišani, što je česta praksa, jer istovremeno oglašavanje više alarma može doprinijeti stvaranju nepotrebne i neželjene konfuzije na mostu. No, časnik straže je pozorno pratio tranzitiranje kanalom, pa alarmi, da su i bili aktivni, ništa nebi promijenili.
Zvuči nevjerojatno, no nasukanje se nebi dogodilo da je peljar samo podigao pogled kada ga je treći upozoravao da je brod i dalje u istom kursu. Jer, da je podigao pogled shvatio bi da su WP već prošli i da su sljedeće svjetleće plutače, između kojih treba proći, obje desno od pramca. Dakle, odluka o potrebi skretanja u desno, bila bi donesena u djeliću sekunde, no problem je što peljar nije ni pogledao kroz prozor, pored kojega je svo vrijeme bio. Zaista, nevjerojatno!
Kad sam u travnju ove godine pisao o ovom udesu, napisao sam: „Ono što smo mogli pročitati da je izgleda „produžio propustivši promijeniti kurs“ može se odbaciti, jer takve navigacijske greške se ne događaju danas, kada se na displeju elektronske karte kontinuirano može pratiti kretanje broda, a k tome i peljar je još bio na mostu.“ Tada sam pretpostavio da bi dinamička nestabilnost kursa mogla biti uzrok skretanja, jer takvi se udesi zadnjih dekada u uskim kanalima i događaju. Ali da bi neki peljar mogao potpuno zanemariti svoju osnovnu dužnost – peljariti, odnosno praktično voditi brod, nisam mogao ni pomisliti.
I zaista da je peljar praktično vodio brod, a časnik po ECDIS-u to vođenje nadzirao, nasukanje se nebi moglo dogoditi. Naime, za udes je presudno bilo to što je izostalo praktično vođenje, odnosno peljarenje kao način vođenja broda. Praktično vođenje se zasniva na dobrom poznavanju akvatorija, tako da navigacijsko određivanje pozicije nije potrebno, a brod se usmjerava prema orijentirima na obali. Nakon zapovjedi – tako ravno!, kormilar glasno očita kurs, tako da zapovjednik (časnik na straži), a i peljar sam sebe, može provjeriti je li brod dobro usmjeren. Peljarenje i praktično vođenje broda su istoznačnice. Zato se npr. u britanskom pravu peljar definira kao osoba koja peljari brod, ali nije član posade, jer brod peljari i član posade kada ga vodi praktičnim načinom. Ili npr. Španjolci za peljarenje koriste i izraz practicaje, a za peljara practico.
Peljarenje se održalo do naših dana baš zbog potrebe da se u navigacijski složenim uvjetima (plovidba lukama, kanalima, tjesnacima) koristi dvostruki sustav vođenja broda – navigacijski (od strane broda) i praktični (od strane ukrcanog peljara).
Za peljara, koji je na odlasku iz Baltimora, vodio Ever Forward ne može se reći da ga je peljario, jer je svo vrijeme navigacijski vodio brod. Moglo bi se reći kao da brod nije ni ukrcao peljara, već nepotrebnog „navigatora“. Kažem nepotrebnog jer se isključivo oslanjao na PPU, a na koji svi podatci dolaze preko brodske priključnice. Umjesto da PPU samo iznimno koristi, da bi u nekim okolnostima otklonio neku moguću sumnju, peljar se isključivo oslonio na PPU, potpuno zanemarivši vizualno motrenje, odnosno svoju dužnost praktičnog vođenja broda, jer peljarenje baš to podrazumijeva.
Zato bi se u formalno-pravnom smislu moglo reći da kontejnerski brod Ever Forward na odlasku iz Baltimora, nije dobio zatraženu uslugu peljarenja.
Mr.sc. Mladen Russo, kap.d.pl., umirovljeni pomorski peljar
